Direktor Istraživačko-dokumentacionog centra BiH Mirsad Tokača kaže da formiranjem regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o dešavanjima u toku ratova na prostoru bivše Jugoslavije ne bi trebale da prestanu sa radom postojeće komisije u regiji, niti tužilaštva i sudovi koji rade na procesuiranju ratnih zločina. Tokača smatra kako je došlo pravo vrijeme da vlade u regiji, ali i međunarodna zajednica pokažu istinsku spremnost i pomognu da se formira komisija koja će, prije svega, pomoći žrtvama:
„Osjećamo da u regionu treba raditi na tome da se utvrde činjenice o tome šta se dešavalo, i to ne samo za pojedine zemlje, kao što je BiH, ili kao što je Hrvatska, nego za cijeli region i to u periodu od 1990. - 1999. godine završno sa Kosovom. To bi strašno moglo pomoći i građanima i politici u regionu da prošlost pokušamo ne zaboraviti nego ostaviti je iza sebe utvrđenu i objašnjenu. Mislili smo da na taj način možemo doprinijeti izgradnji povjerenja u regionu, da možemo okrenuti neku novu stranicu i da možemo jedni drugima pomoći u tom što mi zovemo sučavanje s prošlošću.“
Tokača kaže da će naredne godine, nakon debata i konsultacija u regiji, početi aktivnosti na prikupljanju oko milion potpisa podrške incijativi za formiranje komisije. Na pitanje šta će predlagači učiniti ukoliko ne dobiju podršku javnosti i čelnih ljudi vlada u regiji, Tokača odgovara:
„Ono što sigurno znamo jeste da ćemo, ako ta ideja bude odbijena, mi sami nastaviti da radimo posao kao što smo ga i dosad radili.“
Član Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine Milan Bogdanić podržava incijativu za formiranje regionalne komisije ocjenjujući kako bi jedino na taj način prestala manipulacija žrtvama. Ipak, Bogdanić navodi da je bez pomoći vlada ta incijativa osuđena na propast:
„Najsvježije nam je iskustvo krah ove Komisije za Sarajevo gdje se ipak manifestovala nespremnost institucija vlasti da podrže rad takve jedne komisije i da komisija dade odgovore vezano za motive zbog kojih je formirana. Znači, potreban je povoljan politički ambijent, javno mnijenje bi se moralo isto tako pripremiti vezano za podršku, za saradnju sa tom komisijom, jer ipak mislim da bi bez tih pretpostavki komisija zapala u ćorsokak.“
Predsjednica Društva za ugrožene narode BiH Fadila Memišević ne vjeruje da bi osnivanjem regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o dešavanjima u toku ratova na prostorima bivše Jugoslavije pomoglo da se dođe do istine i pravde:
„Nema jednostavno povjerenja i imam razloga da budem skeptična zbog toga što do sada nijedna komisija nije ostvarila, pa čak ni ova Komisija za Srebrenicu nije uspjela dovesti do kraja. Zbog toga smatram da će ova komisija završiti, ne bih htjela da budem toliko pesimističa, sigurno kao i mnoge druge jer ovdje, na ovim prostorima moramo pogledati istini u oči. Kad je region u pitanju, ovdje nemamo kulture sjećanja, nemamo edukacije, da to mora biti na državnoj razini, nema savladavanja prošlosti i ovdje oni koji su izvršili agresiju i genocid nisu došli do onog nultog časa, nije došlo do katarze - u tome je problem.“
Istoričar Husnija Kamberović:
„Nisam siguran da stvaranjem niza novih komisija mi možemo nešto radikalno promijeniti u smislu proučavanja onoga što se dešavalo, i s obzirom da mi imamo niz institucija koje u regiji, u pojedinim zemljama postoje - neke funkcioniraju, neke rade bolje, neke malo lošije, ali u principu postoji niz bilo vladinih bilo nevladinih organizacija koje se time bave i koje čak imaju i dobru saradnju. Ako bih ja bio u poziciji da nešto o tome odlučujem, onda bih uvijek sugerirao da se postojeće institucije koje se time bave ojačaju, podrže i da se, naravno, podrži saradnja u regiji, saradnja već postojećih institucija i ojačavanje tih institucija koje bi mogle kroz neke zajedničke projekte raditi, ali smatram da stvaranje neke zajedničke regionalne komisije ne bi bilo nešto što je prioritet u ovom trenutku.“
Milion potpisa kao apel vladama
Ideja o stvaranju Regionalne komisije za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima potekla je još 2006. godine od predstavnika Fonda za humanitarno pravo. Glavni razlog za osnivanje jedne ovakve komisije leži u činjenici da je još uvek nepoznata sudbina oko 17.000 nestalih u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije i po tvrdnjama osnivača ove komisije njihova sudbina može biti rešena jedino uz osnivanje Regionalne komisije koja bi se bavila utvrđivanjem činjenica o ratnim zločinima. Fond za humanitarno pravo, uz pomoć svojih regionalnih partnera u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, najavio je prikupljanje milion potpisa kojim bi se lokalne vlade prisilile da podrže stvaranje ove regionalne komisije.
Direktorka Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić za RSE kaže:
"Plan je da sledeće godine, od juna meseca, krenemo u vrlo jaku kampanju prikupljanja milion potpisa u regiji za osnivanje Regionalne komisije. U tome vidimo tu snagu civilnog društva koja nam daje vrlo veliku moć i pravo da se obratimo nacionalnim vladama i da u svemu tome zatražimo i međunarodnu podršku. Računamo da će organizacije, udruženja i žrtve vrlo rado učestvovati u toj kampanji, kao i organizacije mladih, i da će koordinacijska grupa koju smo osnovali, i koja je trenutno u fazi osnivanja regionalne koalicije, biti taj okvir u kojem će se voditi kampanja. Krećemo u bezbroj pripremnih sastanaka u vezi sa četvrtim forumom koji treba da se održi 13. i 14. oktobra u Sarajevu."
Nataša Kandić ističe da je veliki problem taj što političke stranke i donosioci političkih odluka nisu zainteresovani za stvaranje Regionalne komisije za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima:
"Do sada smo uvek praktikovali da zovemo parlamentarce iz političkih partija koje nesumnjivo važe za veoma demokratske partije, ali nismo primetili da postoji neki veliki interes. Taj interes nismo videli ni kada smo organizovali konsultacije sa novinarima, a, generalno posmatrano, takav interes ne postoji ni kod intelektualaca. Veoma smo svesni da kod političkih partija, onih koji obavljaju državne funkcije i parlamentaraca vlada apsolutna nezainteresovanost - činjenica da je sazrela društvena potreba za suočavanjem sa prošlošću do njih nije stigla."
Istoričar Vladimir Petrović iz Instituta za savremenu istoriju kaže za RSE da je formiranje Regionalne komisije za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima od velikog značaja za čitav region jer to formiranje predstavlja uvod u sveobuhvatan proces suočavanja sa prošlošću. On smatra da bi nakon formiranja ove komisije prostor za manipulaciju istorijskim činjenicama iz perioda ratova tokom 90-ih godina bio daleko manji:
"Inicijativa je već samo po sebi vredna budući da je već ostvarila prilično vidne rezultate. Istovremeno sa inicijativom za stvaranje Regionalne komisije, Fond za humanitarno pravo, Dokument i Istraživačko-dokumentacioni centar su pokrenuli veoma širok lanac konsultacija sa različitim grupama unutar građanskog društva u različitim državama naslednicama bivše Jugoslavije, na neki način ispipavajući kolika je spremnost da se ovaj poduhvat izvede i pokušavajući da nađu najbolji način za određivanje mandata ovog tela. I, što je čini mi se apsolutno najvažnije, fokusirajući pitanje utvrđivanja istine na žrtve, odnosno na pokušaju ustanovljavanja broja, imena i identiteta žrtava ratova u bivšoj Jugoslaviji - to je od najveće moguće važnosti. Čak i ukoliko bi inicijativa za stvaranje komisije naišla na gluve uši u državama naslednicama, što je uvek moguće, rezultat ovih konsultacija i rada ovih organizacija bi bio stvaranje jedne velike integralne baze podataka o žrtvama ratova u bivšoj Jugoslaviji, a već to je veliki korak napred."