Hrvatski premijer Ivo Sanader kategorički odbija zahtjeve za isprikom za zločine u Oluji koju od Hrvatske očekuje srbijanski predsjednik Boris Tadić.
“Oluja je čista pobjeda, izvojevana hrabrošću, mudrošću, taktičkom i u strateškom smislu sjajna i čista pobjeda. I zato, kao predsjednik Vlade, odbacujem sve ono što nam ovih dana dolazi iz Srbije. Mislim da bi im bilo puno pametnije i puno mudrije da svoje unutarnje probleme riješe na način da se suoče sa svojom prošlošću, da se suoče sa velikosrpskom politikom Slobodana Miloševića i da se definitno nje odreknu.”
Tadićevu izjavu komentirao je i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić koji boravi u službenom posjetu Mongoliji. Kazao je kako bi srbijanski predsjednik Tadić, kada govori o Oluji, morao voditi računa o tome da je pobuna Srba u Hrvatskoj bila inicirana iz Beograda:
»Svima kojima su pripadnici mog naroda nanijeli zlo ili učinili zločin, ja sam se ispričao. Kao predsjednik Republike to sam morao učiniti i to sam učinio. Mene čudi da ljudi oko predsjednika Tadića nisu svog predsjednika upozorili na tu činjenicu.»
Na već izrečenu Mesićevu ispriku usred Beograda podsjeća i predsjednik najjače hrvatske oporbene stranke SDP-ovac Zoran Milanović:
«Za odnose na ovim našim prostorima nikada nije bilo dobro kada srbijanski lideri 'nisu dobro čuli'. Ipak, vjerujemo da srbijanski predsjednik Boris Tadić dobro čuje.»
Nema kolektivne krivnje, pa ni kolektivne isprike, riječ je o pojedinačnim zločinima i incidentima koje treba pravno procesuirati, smatra voditelj Centra za politička istraživanja dr Anđelko Milardović i podsjeća:
«Nisu kolone tenkova išle prema Nišu pa da ih je netko s ove strane zasipao cvijećem i karanfilima... Tenkovi su iz Beograda išli prema ovom dijelu svijeta.»
I predsjednik desne, Hrvatske stranke prava, Anto Đapić tvrdi da su zločini počinjeni u Bljesku i Oluji samo pojedinačni incidenti, a ne dio ukupne hrvatske politike:
«Prema tome, Hrvatska se nema što nikome ispričavati, za razliku od srbijanske, velikosrpske politike koja je bila kompletno upregnuta u etničkom čišćenju, genocidu i progonima ne-Srba na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prema tome, taj pokušaj Tadića i to traženje isprike koju on traži od Hrvatske za Oluju je – okretanje pile naopako!»
Profesor političke filozofije i politički analitičar dr Žarko Puhovski među rijetkima je koji smatra da bi se Hrvatska trebala ispričati jer, kaže Puhovski, ubijeno je preko 1000 srpskih civila, a Hrvatska sudi manje od jednom postotku odgovornih, svega desetak ljudi.
«Dakle, Hrvatska nije dovoljno sudila i ovdje se ne radi o tome da se stvar isključivo svede na individualnu odgovornost jer bi to onda vrijedilo i za drugu stranu, ta nisu ni svi Srbi, zaboga, ubijali Hrvate. Radi se o tome da su hrvatski državni organi, podržavali etničko čišćenje, u najmanju ruku, da su podržavali one koji su palili zgrade...Upozorit ću samo na primjer u Dubrovniku gdje je dignuta u zrak zgrada jednog ugostitelja Srbina, a za to vrijeme je policija zaustavljala promet da ostali ne nastradaju. To su stvari koje nisu samo privatni ispadi i zločini nego su to zločini uz blagoslov državnog aparata u jednom razdoblju, koje je prošlo, ali sadašnji nasljednici u tom aparatu se - trebaju ispričati.»
Isprika je potrebna, ali ne Srbiji već hrvatskim državljanima srpske nacionalnosti, zaključuje politički analitičar Davor Gjenero:
«Smatram da hrvatska država mora obeštetiti te ljude i trpljenje koje su prošli, da mora sankcionirati one koji su planirali i proveli zločin, ali, isto tako, smatram da država Srbija s tim nema ništa! I tako dugo, dok Srbija ne raščisti svoje probleme sa novijom prošlošću, predsjednik te države nema moralno pravo na takav postupak.»