U posljednjih 14 godina svoga života Alesandar Solženjicin proveo je tamo odakle je bio protjeran - u Rusiji, u Moskvi. Zadnjih mjeseci nije bio viđen u javnosti. Prvi roman o Ivanu Denisoviču, nastao nakon njegove osmogodišnje robije, je objavljen 1962., uglavnom zahvaljujući Nikiti Hrušćovu koji je objelodanio veliki dio Staljinovih zločina. Slijedili su remek djela "Odjel za rak" i "U prvom krugu", koja su po tadašnjem Sovjetskom Savezu kružila u prijepisima, a prvi su put objavljena u inozemstvu, i donijela Solženjicinu Nobelovu nagradu za književnost 1970. godine. Brežnjev, koji je naslijedio Hrušćova, zabranio je Solženjicinu put u Stokholm da prihvati Nobela za književnost.
Zabrane su potom slijedile i za "Arhipelag Gulag", koji je također ilegalno kružio SSSR-om, a objavljen je na Zapadu 1973. godine. Bila je to dokumentarna, ali i duboko osobna optužba sovjetskoga sustava koncentracijskih logora, bazirana na osobnim iskustvima i mnoštvima pisama i dokumenata koje je dobivao od bivših zatočenika. Tako precizno opisane optužujuće strahote sovjetskih logora bile su previše za tamošnje vlasti. Solženjicin je 1974. ostao bez državljanstva i protjeran iz zemlje. U decembru iste godine konačno mu je uručena Nobelova nagrada.
Nakon kraćeg zadržavanja u Švicarskoj, Solženjicin odlazi u SAD. Skrasio u Vermontu, no ostaje "neprilagođen" a patnja za domom bila je ogromna. Gorbačov 1990. Solženjicinu vraća državljanstvo i odbacuje sve optužbe. Veliki pisac se vraća, no i dalje ostaje kritičar svih društevnih devijacija. Govoreći u Dumi 1994., pisac je upozorio: "Ono što imamo danas ni na jedan način se ne može opisati kao demokracija. Danas imamo oligarhiju, a vlast je u rukama uskog kruga ljudi".
Kada je Vladimirn Putin došao na vlast 2000., Solženjicin je bio zabrinut. KGB-ovac na čelu države. No, ubrzo je podžrao Putinove korake protiv oligarha. U junu prošle godine prihvatio je najviše državno odličje, a Putin je kazao da se radi o "autoru djela bez kojih bi povijest 20. stoljeća bila nezamisliva". Ambivalentan odnos između Kremlja i Solženjicina je potrajao do piščeve smrti. Hvalio je Putina zbog obnove snage Rusije, ali i kudio zbog kršenja demokratskih sloboda.