Čak i nije tako strašno što je Bušića na izlazu iz aviona emotivno i euforično dočekalo oko 500 pripadnika desne političke i javne scene u Hrvatskoj, puno je veći problem, zaključuju analitičari, što je Bušićev povratak prva i udarna vijest u većini hrvatskih medija, a Hrvatska radiotelevizija organizirala je i izravno uključivanje u program.
Atmosfera na aerodromu...pjesma: Oj Hrvatska, mati, nemoj tugovati, .zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati...
Uzvici: Dobro došao Zvonko Bušiću u svoju domovinu! Zvonko! Zvonko!...
Uz više stotina pristaša, Zvonka Bušića su na zagrebačkom aerodromu dočekali njegova supruga Julienne Eden Bušić, Frane Pešut, Slobodan Vlašić i Petar Matanić koji su zajedno s njim 1976. oteli američki zrakoplov s 92 putnika kako bi nad Parizom i Londonom izbacili letke u kojima upozoravaju na težak položaj hrvatskog naroda u bivšoj Jugoslaviji. Predali su se u Parizu, a prilikom demontaže bombe koju su prije otmice postavili u jednom pretincu njujorške podzemne željeznice, jedan američki policajac je poginuo, a drugi teško ranjen. Bušić je osuđen na doživotni zatvor, a ostali otmičari na 30 godina. U međuvremenu su pomilovani i pušteni na slobodu, a sam Bušić odležao je 32 godine, sve do početka ovog srpnja kad je i on pomilovan, a jučer, uz pratnju američkih agenata, i deportiran u Hrvatsku.
Uzbuđen, pozvao je, uz ostalo, okupljene pristaše da za njim ponove:
„Vječna slava svima!“
Pristaše: Vječna slava svima!
Bušić: Koji su svoje živote dali za domovinu!
Uz vijorenje hrvatskih zastava pjevale su se sinoć na zagrebačkom aerodromu domoljubne i Thompsonove pjesme, a u jednom trenutku je zagrmio i ustaški pozdrav „Za dom spremni“, od čega se, prema nekim izjvama, ogradio i sam Bušić.
U sveopćem metežu slučajno zatečeni putnici s čuđenjem su pratili euforiju:
„Koji bolesnici...Isuse Bože!“
„Bjež'mo iz ove gužve.“
„Jadni turisti, ovo je sramota.“
Na dočeku u Zagrebu nije uočen nitko od predstavnika službene hrvatske vlasti, no uz pjevača Marka Perkovića Thompsona, patera Vjekoslava Lasića i predstavnika branitelja, dobrodošlicu su mu poželjeli nekadašnji saborski zastupnici hrvatske desnice, a među njima Anto Kovačević i Račanov koalicijski partner, bivši liberal Dražen Budiša. Prenosimo dio njihove dobrodošlice:
„Zvonku i njegovoj Julienne, koji su skupa proveli 45 godina u zatvoru, želimo da u miru i slobodi toliko godina, 45, prožive zajedno. Dobro došli!“
„Ja sam sretan da kao bivši hrvatski robijaš mogu pozdraviti čovjeka i pokloniti mu se do zemlje, koji je cijeli svoj život posvetio Hrvatskoj. Uvjeren sam da ćemo brzo, na isti ovaj način dočekati i naše heroje i vitezove iz Haga.“
Za velik dio hrvatske javnosti i analitičara nema dvojbe - Zvonko Bušić je po svim definicijama terorist, a ne heroj, komentira sinoćnju euforiju kolumnist Novog lista Branko Mijić:
„Kako bi se Zvonko Bušić osjećao da je avion kojim se on vraćao iz Amerike oteo neki afganistanski ili sudanski revolucionar iz nekih svojih interesa i pritom još ubio nekog policajca? Dakle, nema dileme - Zvonko Bušić je terorista. To što on je učinio, svuda u svijetu se naziva terorizmom i nije čudno što su ga Amerikanci 32 godine držali u zatvoru. A što se tiče euforičnog dočeka, pogotovo istupa Dražena Budiše, mislim da to samo govori o nekim još uvijek u svijesti neraščišćenim pojmovima tko je revolucionar, tko se bori za svoju zemlju, a tko je u biti zločinac i terorista.“
Slično danas piše i urednik u Jutarnjem listu Davor Butković, a komentar počinje rečenicom: Kako biste se osjećali kada biste doznali da je avion u kojem leti vaše dijete upravo otet?:
„On nije nikakav autentičan zločinac, daleko od toga. Pretpostavljam da je imao dobre namjere, ali svejedno to ga ne opravdava. Ničije idealističke namjere ne mogu opravdavati čin otmice aviona i ubojstvo policajca. I posve je smiješno da ga se u Hrvatskoj tretira kao heroja jer nitko tko otme avion ne može biti heroj. To je bottomline.“
Butković podsjeća da je još hrvatski predsjednik Franjo Tuđman pokušavao kod Amerikanaca ishoditi Bušićevo puštanje, a manje je poznato, kaže, da je i Ivica Račan, kao premijer, također inzistirao na Bušićevom ranijem puštanju. Sam Bušićev dolazak u Hrvatsku ne smatra previše euforičnim:
„Pogotovo kad proanaliziramo tko je bio tamo. Bili su ljudi poput Thompsona, što se očekuje, i nekoliko beznačajnih i bivših političara.“
Za psihologinju Mirjanu Krizmanić cijeli je doček čovjeka osuđenog za terorizam, bio - neprimjeren:
„Ono što me iskreno zapanjilo i pogodilo je to da je to bila prva vijest u Trećem dnevniku, prva vijest na HRT 1 je doček terorista, koja je osim toga bila netočna jer je rečeno: ’On je nehotice ubio jednog policajca.’ Ranjeni policajci nisu ni spomenuti, tako da mislim da je taj doček neprimjeran, da su ga mogli dočekati njegovi prijatelji, njegova supruga, njegovi znanaci, ali da tomu nije javna televizija smjela dati takvu važnost.“