(Sanaderov govor): Pozivam drugove iz vlade, e imaju dvije mogućnosti. Prva je mogućnost podnesite ostavke i raspišite izbore. A druga je mogućnost pokušajte organizirati nekakve tobožnje protuprosvjede u ovome ovdje na splitskoj rivi, ono što je Milošević radio u Srbiji. Ali tada ćemo svi odavdje i iz drugih krajeva Hrvatske poći u Zagreb, ako bude trebalo i na Jelačićev plac da im kažemo što mislimo.
Od spornih stvari u predstavi nije samo ovaj Sanaedrov govor nego su tu i audio dijelovi iz TV priloga koji su pratili suđenje za ratne zločine u Lori i natpisi na truplima koji evociraju zločine nad Aleksandrom Zec, Milanom Levarom i Josipom Reihl - Kirom.
Samo dan prije premijere „Bakhi“ intendant Milan Štrljić i uprava Splitskog ljeta su objavili da "ne mogu preuzeti odgovornost" redateljskog koncepta Olivera Frljića i zabranili su predstavu, autorski i izvođački tim predstave se pobunio, a zabrana je skinuta nakon intervencije hrvatskog premijera Ive Sanadera!
"Umjetnička sloboda, jednako kao i sloboda javnog izražavanja, spadaju u temelje demokracije", poručio je Sanader preko svog glasnogovornika, a intendant Štrljić ga je poslušao i predstava je imala svoju premijeru u subotu, kako je i najavljeno.
Ovaj slučaj potvrđuje moć vlasti nad umjetnošću, pa i onda kad je vlast u pravu. Stvari se u demokraciji nisu daleko odmakle od jednopartijskog sustava, kaže sociolog Zoran Malenica:
„Očito je da je nakon 15-tak, 18 godina demokracije čitav kontekst i ponašanje aktera zapravo su slični, samo što je hepiend u ovom slučaju dobar. Dakle, indirektno je premijer rekao da ne smije biti zabrane.“
Sanaderov prethodnik na mjestu intendanta splitskog HNK-a Ivica Restović problem ne vidi samo u nekompetenciji čovjeka koji vodi splitski teatar, nego i u društvenoj i političkoj inertnosti:
“Problem je, možda, i hrvatske politike i na višoj razini od ove lokalno splitske - da je premijer često prisiljen popravljati ove svoje talente koje je porasporedio okolo. Ali to je pitanje za funkcioniranje same vlasti. Jer, gledajte, premijer se oglasio, a SDP je na kupanju, a čuveni liberali naši hrvatski plivaju, a ostali hrču. Vi imate tek reakciju četvoro poniženih glumaca - i nitko drugi ne reagira. Apsolutno nitko. To je, možda, najtužnija posljedica za kazalište u Splitu, a govori, zapravo, o posljedicama vođenja kazališta na takav način. Sluge, zapravo, služe. Naravno da ne mogu biti niti kreativni, niti odgovarati zahtjevima vremena. A umjetnost jest uvijek neki ljudski san koji se tek očekuje, u stvari.“
Jedna od četvoro glumaca koji su se pobunili je i Zoja Odak. Ona čitav slučaj naziva brutalizacijom Hrvatske:
„Ovo je čin brutalizacije Hrvatske zaista - brutalizacije hrvatske demokracije i kulture. A posebno je štetno za ovaj grad. To nam govori, zapravo, da uplitanje i presuda i arbitraža trenutačne vlasti još uvijek ima veliki utjecaj. I, zapravo, stvari su od antike do danas, 2008., dosta slične, ali naravno u drugačijoj formi.“
Zoja Odak kaže da su autori i izvođači predstave očekivali pritiske, ali ne i zabranu:
„Mi smo očekivali nekakvu vrstu intervencije, naravno. Ali da će se toliko daleko ići s tim, to zaista nismo očekivali. Ali u ovom slučaju je dobro što je ’gospodar’ prosudio sa više razuma od sluge. I to je naša de facto politička stvarnost - kazališna i društvena.“
Sanader se, opet, pojavio kao dobra vila, kao i kad je derogirao odluku ministra unutarnjih poslova Rončevića koji je zabranio prosvjede u Zagrebu protiv američkog predsjednika Busha. Zoran Malenica:
„U ovim slučajevima o kojima govorite, to su pozitivne reakcije, ali su sasvim neprimjerene. Dakle, predsjednik Vlade derogira odluku ministara, a da nema nikakvih kasnijih sankcija.“