Da li smo sve ostavili za ljeto? Koliko su organizatori kulturnih manifestacija spremni upravo u tim mjesecima prikazati ono što je najbolje, najljepše, a koliko se želi lako zaraditi novac? Koliko je značajna kvaliteta ljetne kulturne ponude? U temi tjedna provest ćemo vas balkanskim kulturnim ljetom.
SFF, Baščaršijske noći, koncerti svjetskih zvijezda...
U Bosni i Hercegovini od Sarajevo Film Festivala do koncerata svjetskih glazbenih zvijezda, od Međugorja do Baščaršije. Negdje besplatno, a negdje za vrtoglave cijene. Evo što je Aida Đugum zabilježila šetajući se ljetnom kulturnom scenom.
„Ova godina je pedeseta godina moje pjevačke karijere i ja je proslavljam ovdje sa vama.“
Ovako je slavna američka kantautorica Joan Baez pozdravila publiku na svom koncertu održanom u Sarajevu. Publika je bila oduševljena njenim nastupom. Sarajlije su imale priliku da je slušaju uživo i prije 15 godine, tačnije ratne 1993., ali mnogo je bilo onih koji su prvi put bili na njenom koncertu:
„Ja sam čekala ovaj momenat možda 45 godina. Ja sam ista generacija Joan Baez. To je prvi put što je vidim uživo.“
„Ja sam bila u ratu u Sarajevu tri, četri godine. I ona je bila u ’Kosi’, gledala sam je tada. I još jednom prije rata u Beogradu. Ja sam toliko emocionalna večaras, plačem na svaku njenu pjesmu.“
„Ko god je došao, pogodio je. A ko nije ovdje, pogriješio je.“
Joan Baez održala je koncert na Centralnoj pozornici festivala Baščaršijske noći koji već13 godina nakon rata bogatim kulturno-umjetničkim programom čini Sarajevo zanimljivijim i drugačijim.
Hrvatski pjevač Goran Karan još jedna je od zvijezda koja se publici predstavila na ovogodišnjem festivalu Baščaršijske noći.
Tokom festivala Sarajlije i brojni turisti imaju priliku potpuno besplatno pogledati razne sadržaje - od koncerata ozbiljne muzike, pa da dječijih predstava. Direktor ove manifestacije Halid Kuburović kaže:
„Festival Baščaršijske noći u svom 13. poratnom izdanju okuplja preko 1.600 umjetnika sa četiri kontinenta, iz dvadesetak zemalja - od Sjedinjenih Američkih Država do Južne Koreje, preko Indije. Naravno, najviše je evropskih zemalja i umjetnika iz evropskih zemalja i iz susjednih zemalja. Radi se o festivalu koji preferira različitosti i raznolikosti u umjetničkom smislu, ali i u pogledu stvaranja komunikacija, mostova prijateljstva, razumijevanja između izvođača.“
Među najvažnije kulturne događaje u Bosni i Hercegovini koji svako ljeto nestrpljivo očekuje veliki broj ljubitelja sedme umjetnosti možemo svrstati Sarajevo Film Festival (SFF) Ove godine Festival bilježi 14. godinu postojanja i trajat će od 15. do 23. avgusta. Interesovanje za ovaj festival svake godine je sve veće, pa ga tako posjeti i do 100.000 posjetitelja. Izvršna direktorica Sarajevo Film Festivala Emina Ganić:
„Očekujemo jedan iznimno kvalitetan i veliki broj kako međunarodnih, tako i regionalnih gostiju, neka velika imena iz svijeta filma, od kojih već objavljena uključuju i Mike Leigha i Ari Folmana i Nuri Ceylana i Todd Haynesa, tako da mislim da ćemo ove godine napraviti još jedan korak naprijed u unapređivanju i naših programa i servisa, a našoj publici ponuditi, zaista, još jedan pravi praznik filma i još jednom učiniti Sarajevo kulturnom prijestolnicom našeg regiona.“
Iako na SFF-u gostuju značajna imena svjetske kinematografije, ovaj festival dostupan je svima, naglašava Ganićeva:
„SFF je počeo, gradio se i ostaje kao festival za publiku, za razliku od nekih velikih svjetskih filmskih festivala, jer i ta opcija je moguća. Najbolji primjer ili najpoznatiji primjer je Kan Film Festival koji nema karata koje idu u generalnu prodaju, već je festival koji je zatvoren i posvećen isključivo filmskim profesionalcima. SFF spada u drugu krajnost, gdje sve projekcije, uključujući otvaranje festivala, imaju karte koje su dostupne publici. Cijene tih karata se drže na nivou koji je prigodan za džepove društva u kojem živimo.“
Građani Sarajeva kažu da su ovakvi festivali potrebni gradu:
„Ti festivali su baš jedna lijepa tradicija - i vrlo kvalitetna.“
„Prvo, Baščaršijske noći su poseban festival za sebe i imaju malo drugačiji sadržaj. Po posjećenosti se vidi da to ljudima treba, barem onima koji su ostali ovdje, nisu otišli na more. A SSF je izvan ovih okvira, to je nešto što je još jedan plus više.“
I u Banjoj Luci se tokom ljeta dešavaju brojne kulturne manifestacije. Mlađu publiku će zasigurno privući DEMOFEST, koji se održava od 19. do 26. jula. Na festivalu će se takmičiti 36 bendova iz regiona. Direktorica festivala Brankica Janković kaže da će se festival održati u banjalučkoj tvrđavi Kastel, gdje će ulaz biti besplatan:
„Pored takmičarskih dijelova večeri, gdje će se bendovi takmičiti za prestižne nagrade, imaćemo i revijalne večeri na kojima će nastupati KUD Idioti, onda će nastupati Marčelo i Damir Urban, zatim će nam se predstaviti i Darko Rundek i Kargo orkestar, i na finalnoj večeri Vlatko Stefanovski trio.“
Među brojnim ljetnjim priredbama u Mostaru, Šantićeve večeri poezije izazvale su posebnu pažnju. Centralni događaj Šantićevih večeri bila je promocija publikacije „140 godina Alekse“ koja je posvećena pjesnikovom životu i djelu. O značaju publikacije, kao i Šantićevih večeri Alma Fazil - Obad, koordinator programa kaže:
„U obrazovnom sistemu mislim da Šantića ima malo, i ono što je napisano, recimo, o njegovom životu, znači ta njegova biografija, i ono je u svakom slučaju šturo. Ja kažem ovo nije vrijeme nimalo poetično, ovo nije vrijeme poezije.“
Jedan od trenutno najpopularnijih svjetskih tenora - Andrea Bocelli nastupit će 7. avgusta u Međugorju.
Exit, Guča, Belef, Nišvil...
Brojne kulturno-zabavne manifestacije - u Beogradu i drugim gradovima Srbije - tokom jula i augusta u potpunosti su izmijenile ustaljenu, dugogodišnju sliku siromašne ponude ovih sadržaja u danima ljeta. Pojedini događaji - prvenstveno festivali EXIT i Guča - izuzetno su posjećeni i postali su, čak, privlačan turistički motiv i za strance. Slično nagovještavaju i drugi događaji, kaže Nebojša Grabež, kao Beogradski letnji festival, koji je upravo u toku, i niški jazz festival NIŠVIL.
Do pre samo par godina u Srbiji je bilo nemoguće zamisliti da će bogata ponuda kulturno-zabavnih sadržaja predstavljati problem za njihove konzumente. Pogotovo u danima leta. A upravo se to dešava - impresivna ponuda, nedostatak novca i nemogućnost da se u isto vreme prate dva događaja stvorili su potpuno novu situaciju, koju rok kritičar Petar Janjatović definiše ovako:
„Ostati u svom gradu, naravno govorim o velikim gradovima, tokom leta nije više osuda na dosađivanje, već je osuda na odlučivanje.“
Ova vrste „osude“ prvenstveno se odnosi na muzička dešavanja, bilo da je reč o nastupima domaćih izvođača ili velikana svetske scene. Beograd se definitivno upisao na svetsku koncertnu mapu, a Novi Sad je sa festivalom EXIT obezbedio eptitet najznačajnijeg i najpopularnijeg događaja ovog tipa u jugoistočnoj Evropi. Petar Janjatović:
„Evo, ja sam sad na EXIT-u imao prilike da razgovaram sa tri devojčice iz Vinkovaca koje imaju oko 20 godina. Prvi put u životu su došle u Srbiju i ispituju kako je leti u Beogradu i Novom Sadu. I jedna od mojih odgovora, koji je možda bio malo i prepotentan, glasio da sve ono što se ponudi jednostavno je nemoguće ispratiti. Recimo, sam EXIT ove godine je, bar što se tiče mog ukusa, svake večeri ponudio bar po tri, četiri sastava koje volim, koji su me zanimali da ih vidim - i takođe je bilo veoma teško i u okviru četiri dana EXIT-a pokriti sve ono što se nudilo. Sa druge strane, po povratku u Beograd gledam, recimo, šta sve nudi BELEF. To su stvari za ljude sa ukusom, koje nisu mnogo populističke, a koje nude prijatno, pametno provedene večeri, tako da i ta ponuda koju nam BELEF nudi nije uopšte za zanemarivanje.“
BELEF ili Beogradski letnji festival spada u red retkih kulturnih manifestacija koja godinama pokušava da osmisli život grada u periodu kada je on, po pravilu, izostajao. Ambicije čelnih ljudi ovog festivala su, međutim, mnogo veće. Milena Stoičević, direktor BELEF-a:
„Sistemski da definišemo i datume i mesta dešavanja, da pretvorimo deo grada u jedan festivalski prostor, da imamo jasne programe godinu dana unapred i da vršimo jednu blagu kampanju kroz sve one institucije i ministarstva koja se u toku godine na različite načine, izlažući programe po Evropi i svetu, na neki način bave lobiranjem turstičkog potencijala Beograda.“
BELEF, koji traje od 14. jula do 3. avgusta, objedinjuje tri segmenta: muziku, dramu i vizuelnu umetnost. I kako kaže Milena Stoičević, jako je teško na velikom prostoru Beograda sve to zaokružiti i napraviti festivalsku atmosferu:
„Mi ćemo od Beograda ove godine napraviti jedan lep dom, naš dom, okružen umetničkim predmetima u javnom prostoru i mislim da je to jako privlačno za turiste, da će oni možda poželeti ponovo da dođu. Mi se stvarno trudimo i već smo napravili interesovanje za nas, ali uvek razmišljamo o tome šta nismo uradili.“
Stiče se utisak da su se još mnogi gradovi u Srbiji ili njihove strukture prenuli, takođe, iz dremeža organizujući kulturna leta sličnog sadržaja. Tu su, naravno, i filmski festivali. Upravo danas počinje Palićki festival evropskog filma, koji će do 25. jula prikazati osamdesetak dugometražnih i kratkih filmova različitog žanra.
Ambiciju da preraste u veliki i privlačan festival ima i NIŠVIL, četvorodnevni jazz događaj u niškoj tvrđavi, koji sredinom avgusta dovodi izuzetno značajna imena ovog muzičkog žanra. Direktor NIŠVILA Ivan Blagojević:
„Mi sad već imamo najave stranaca i rezervacije. Nudimo paket od 100 eura, četiri dana, pun pansion i komplet karata za festival, što je stvarno na nivou samo karata za egzit, recimo. Radi se, ipak, ovde o specifičnoj muzici, umetničkoj muzici i mi se dosta razlikujemo od festivala zabave tipa EXIT-a, tipa GUČE, gde postoji širok krug zainteresovanih. Ovde su, ipak, samo zaljubljenici i fanovi, ja bih rekao - oni pravi, edukovani slušaoci muzike. To je nama otežavajuća okolnost da napravimo mega festival, ali, kako smo krenuli, čini mi se da će ove godine 3.000 po večeri biti malo jer polako, polako ta tradicija čini svoje - i čuje se, prati se i verujem da ćemo prevazići i potući sve rekorde ove godine.“
Budva - srce kulturnih događanja
U Crnoj Gori većina ljetnih kulturnih manifestacija, barem onih koji imaju odjeka u regiji, događaju se na morskoj obali. Budva je, po ocjenama mnogih, srce takvog života. Grad teatar je najskuplji festival u regiji, ali bez vlastite matične scene ili kazališta. Budvanski festival plaćaju građani, ali se u njegovom imenu reklamira jedna privatna banka. Festivalske koprodukcije u Budvi igraju samo par dana ljeti, ostatak godine se prikazuju u redovnim kazališnim programima susjednih država. Može li opstati takav festival i po kojoj cijeni? Priredila Jasna Vukičević.
Iako je Budva za Grad teatar platila ove godine 700.000 eura, zvaničan naziv festivala promijenjen je usred ljeta u Grad teatar city - Prva banka Crne Gore. I dok javnost ćuti, niko iz opštine ne nalazi za čudno da se za novac građana reklamira privatna banka. Direktora festivala Merina Smailagića pitamo da li vidi nelogičnost u reklamiranju privatne firme iz džepa građana:
„Opština Budva, tačno je, izdvaja sva sredstva potrebna za realizaciju festivala, ali je dobro je što je tako jedna firma, institucija kao što je Prva banka pokazala interesovanje da pomogne kulturnu ustanovu kakva je Grad teatar.“
Najnoviji potezi festivala samo su logičan slijed prošlogodišnje odluke Grada da prepusti upravljanje festivalom jednoj privatnoj firmi, naravno uz finansiranje iz gradskog bužeta.
Za 700.000 eura unesene su novine poput uvrštavanja tzv. off festivalskog programa koji pod imenom Sinemanija daje projekcije filmova kao što su „Seks i grad“ ili „Betmen“ na jednom hotelskom bazenu. No, festival povremeno, ipak, bljesne predstavama poput „Cirkus istorije“ Sonje Vukičević, ili „Kaligula“ Tomaža Pandura.
Prva ovogodišnja koprodukcija, predstava „Kaligula“, urađena u saradnji šest inostranih pozorišta, igrala se umjesto u starom gradu na betonskom igralištu osnovne škole, jer Budva je jedinstvena i po tome što prodaje svoje spomenike kulture, pa tako je i Gradsku citadelu, matičnu scenu Grada teatra. Reditelj Tomaž Pandur:
„Lokacija je, jasno, paradoksalna za sve koji znamo i koji volimo taj festival. Mi smo se lijepo uklopili, ali to je daleko od onih romantičnih, morskih lokacija koje čovjek zamišlja kad dolazi na festival koji se zove Grad teatar Budva. Ja se nadam da će se i to u nekoj festivalskoj ili gradskoj politici što prije promijeniti jer vidimo da teatar polako izlazi iz samog grada.“
Svetlana Ivanović, iz Grada teatra:
„Još uvijek smo u gradu, ali ćemo pokušati da pretvorimo neke alternativne prostore čisto da pokažemo i gradu i publici i svima ostalima da nama, ustvari, treba ona centralna scena s jedne strane, a s druge strane da pozorište može svaki prostor da pretvori u scenu.“
Osim što je najskuplji festival bez matične scene, Grad teatar je još po nečemu osobit. Njegove koprodukcije se nakon premijere u Budvi uglavnom nalaze na redovnom programu pozorišta iz regiona, kao što je „Don Krsto“ Vide Ognjenović.
Kako Budva ima festival, a li ne i pozorišnu scenu, nije čudo što njegove koprodukcije žive samo nekoliko večeri ljeti. U ostatku godine te predstave najčešće ne gostuju na crnogorskim scenama. Zašto takva koncepcija, pitali direktora festivala Merina Smailagića:
„Najbolji način da predstava ima što duže trajanje i što više igranja je da se poveže sa što više koproducenata koji obezbeđuju svojom matičnim pozorištima igranje te predstave. Tako smo ostvarili sa predstavom „Kaligula“ tako što smo se povezali sa pozorištem Gavela iz Zagreba, sa Pandur teatrom, sa MITEL festom, sa Ulyssesom, Ohridskim kulturnim ljetom, tako da poslije premijere u Budvi ta predstava će imati svoje premijere u svim pomenutim pozorištima i, naravno, ta pozorišta će nuditi predstavu našu zajedničku svim onim pozorištima sa kojima oni sarađuju.“
Kao sažetak: Grad teatar je najskuplji festival u regionu, ali bez sopstvenih scena ili pozorišta. Budvanski festival plaćaju građani, ali se u njegovom imenu reklamira jedna privatna banka. Festivalske produkcije u Budvi igraju samo par dana ljeti, ostatak godine se igraju u redovnim pozorišnim programima drugih država. Može li opstati takav festival i po kojoj cijeni, odgovor na to pitanje malo ko želi da kaže. Završimo, ipak, optimizmom Tomaža Pandura:
„Mi svi iskorištavamo kazalište da bismo stvorili našu vlastitu stvarnost, realnost, i da bismo u svakom trenutku govorili istinu. Mislim da je to, zapravo, jedini smisao bavljenja kazailištem. Jer, vjerojatno, svi radimo ili gledamo teatar zbog jednog vrlo jednostavnog razloga - da nismo toliko sami. Ja još stvarno vjerujem u tu moć teatra jer film su samo zamrznute slike, niz slika, ali zamrznute u vremenu. U teatru je ta slika živa. I to je ta ljepota.“
Kulturna zbivanja duž jadranske obale
U Hrvatskoj većina ljetnih festivala i kulturnih zbivanja održava se duž jadranske obale. U punom su jeku Riječke ljetne noći, Histria festival u pulskoj Areni, Šerbedžijin Ulysses teatar na Brionima, a ovog je tjedna otpočelo i Splitsko ljeto. Taj je festival, međutim, u prvom tjednu potresao skandal. Buka se digla oko prve dramske predstave, Euripidovih “Bakhi” u režiji Olivera Frljića. Predstava je, kao prva u povijesti suvremene Hrvatske, u samo dva sata prošla nevjerojatnu kronologiju - “zabranjene zabrane” u tri čina. Intendant Milan Štrljić predstavu je zabranio jer, navodno, se pojavljuju neki glumci koje nije angažirao. Onda je mladi redatelj rekao da povod zabrani je to što su u predstavi djelovi Sanaderovog govora na splitskoj rivi, gdje je davao podršku danas optuženom za ratne zločine Mirku Norcu, kao i dijelovi suđenja za zločin u splitskoj Lori. Poslije zabrane slijedila je oštra polemika i zatim ponovno “odobrenje” izvedbe! U Dubrovniku na Dubrovničkim ljetnim igrama mirnije, cijeli program je, kaže Ankica Barbir - Mladinović, u znaku 500. godišnjice rođenja najvećeg hrvatskog komediografa, Dubrovčanina Marina Držića.
Preko 2.000 umjetnika koji dolaze iz više od 20 zemalja svijeta - 80 dramskih, glazbenih i folklornih izvedbi u Dubrovniku i ovog ljeta, a kako cijela Hrvatska slavi 500 godina rođenja velikog pisca Marina Držića, logično je, kazala je na svečanom otvaranju gradonačelnica Dubravka Šuica, da je Marin Držić - Vidra i na samim Igrama:
„To je čovjek zbog kojega ovaj naš grad već 59 godina svakoga ljeta postaje Njarnas grad.“
Sam početak Splitskog ljeta pokvario je jak pljusak, pa je Verdijev „Don Carlos“, u režiji Petra Selema i pod ravnanjem Ivana Repušića prekinut nakon pola sata izvođenja, no na sreću ista opera je na repertoaru još dva puta.
U 32 festivalska dana, kroz Peristil i druge otvorene pozornice Splita i okolice prodefilirat će, kaže glasnogovornik Davor Vuković, 750 umjetnika iz brojnih zemalja:
“Tu su Mišel Krajder, sopranistica koja redovito nastupa na najvećim svjetskim scenama, u Metroplitenu i ostalim, tu je i Ingebil Kozmo, norveška mezzosopranistica. Ono što svakako treba istaknuti je gostovanje predstave „Fragmenti“ iz Pariza, predstave koju je režirao Peter Brook, sigurno najveći redatelj današnjice koji i u 85. godini proizvodi sjajne predstave.“
A ovo je najava Krležinih „Balada Petrice Kerempuha“ kojima je Šerbedžijin teatar Ulysses otvorio ovogodišnju sezonu na Brionima. Redateljica Lenka Udovički:
„Igrat ćemo i novu premijeru. To je ’Kaligula’ po motivima Alberta Camusa i u režiji Tomaža Pandura i to je koprodukcija između Ulysses teatra, Pandur teatra, Budva teatra i Gavele.“
Na Brionima je ovo ljeto i prošlogodišnja „Pijana noć 1918.“ Ive Štivičića i Miroslava Krleže, neizbježni Shakespeareov „Kralj Lir“, te premijerna predstava „Romeo i Julija“ redateljice Udovički i suradnika Dušana Jovanovića i Vjerana Zupe:
„To je jedan omaž ’68. godini koja je potresla svijet.“
Pulsku Arenu, pak, u organizaciji Histria festivala „potresaju“ i ovo ljeto nastupi svjetski poznatih glazbenika - od opernog soliste Tomislava Mužeka, do violiniste Stefana Milenkovića i slavne kubanske pjevačice Omare Portuondo.
Vrhunac sezone Riječkih ljetnih večeri je Puccinijeva „Tosca“, a posebna je po tome što se vremenski izvodi onako kako teče i radnja, ističe za naš program Branka Jermen:
„Prvi čin će biti u podne u Kapucinskoj crkvi, drugi čin je u 22 sata naveče u Guvernerovoj palači, a treći čin je, zapravo, dan kasnije jer počinje u 2 sata izaa ponoći na Trsatskoj gradini.“
Kulturne aktivnosti zamenjene bazenima
U najmlađoj državi u regiji, na Kosovu, kulturno ljeto poprilično je suho. Rijetke kazališne predstave, uglavnom lutkarske za djecu, poneki ulični koncert - i na priču je stavljena točka. Većina kulturnih institucija je na godišnjem odmoru, kaže naš prištinski kolega Gzim Baxhaku.
Vršilac dužnosti direktora Nacionalnog pozorišta u Prištini Jetom Neziri kaže da u ovom pozorištu tokom leta neće biti pozorišnih predstava:
„Praksa je da tokom jula i avgusta u Nacionalnom pozorištu nema aktivnosti. Da li je to u redu ili nije, ne bih mogao da odgovorim, ali jedno mogu da odgovorim - došlo je do kombinacije nezainteresovanosti i nespremnosti samog pozorišta da organizuje kulturne aktivnosti.“
Neziri kaže kako smatra da bi u ovom periodu trebalo da bude kulturnih aktivnosti u ovom pozorištu, ali bi to trebalo orijentisati u druge, alternativne oblike predstavljanja, kao što su ulične predstave, različiti koncerti tamo gde se nalaze građani.
Pozorište Dodona, koje je pod nadležnošću opštine Priština, prema rečima njenog direktora Agima Selimija, tokom leta će imati konkretne aktivnosti prilagođavajući ih sezoni:
„Tokom leta ćemo pokušati da održimo letnju scenu Lutkarskog pozorišta u prištinskom Bazenu. Videćemo kako će se to prihvatiti.“
Istovremeno, u organizacije Direkcije za kulturu opštine Prištine, glavnom gradu Kosova, će se i tokom ovog leta organizovati festival muzičkih grupa u narodnoj i zabavnoj muzici:
„Od 15. jula do 1. avgusta ćemo imati kulturne aktivnosti koje će biti u dve faze. Prva će biti posvećena muzičkim grupama narodne muzike, dok će druga faza biti posvećena muzičkim grupama zabavne, rep, rmb i rok muzike. Sve će to ove godine biti organizovano u centru grada, u Bulevaru Majke Tereze,“ kaže direktor Direkcije za kulturu opštine Prištine Mustafa Halili.
Naš sagovornik ističe da se uglavnom radi o projektima sa zabavnim karakterom kako se ne bi dozvolilo da glavni grad ostane bez ikakvih kulturnih aktivnosti tokom leta. Inače, prema njemu, ima interesantnih ideja i projekata, međutim, mnogi od njih se ne mogu ostvariti zbog nedostatka finansijskih sredstava.
I građani Prištine sa kojima smo razgovarali ocenjuju da je kulturno leto u glavnom gradu Kosova veoma siromašno. Ilji Hodža iz Prištine kaže kako je tokom leta u Prištini u poređenju sa prethodnim godinama nešto bolje kada se radi o kulturnim aktivnostima:
„Imam utisak da je bolje u odnosu na prethodna leta. Kulturne aktivnosti na Kosovu nisu koncentrisane na leto, tako da je leto više rezervisano na more, bazene, za kupanje i zabavu.“
On kaže da mladi Prištine najveći deo vremena tokom leta provode u kafićima. Nedžad Haziu kaže da su kulturne aktivnosti tokom leta zamenjene plivačkim bazenima, gde uglavnom odlaze mladi:
„Leto je kao i svuda. Bilo bi mnogo bolje da grad ima nekoliko bazena za kupanje jer bi se time izbegle gužve,“ kaže Haziu ističući da bazeni ne mogu biti zamena za kulturne sadržaje.