Sarajevo, Banja Luka i Mostar proglašeni su najgorim mjestima za poslovanje među 22 grada zemalja jugoistočne Evrope koji su obuhvaćeni u izvještaju Svjetske banke. Analizirani pokazatelji odnose se na pokretanje poslovanja, postupanje sa dozvolama, upis prava vlasništva i ostvarivanje prava iz ugovora. Za razliku od, primjerice, Albanije gdje za registraciju firme treba sedam dana, u BiH je potrebno više od dva mjeseca.
Predstavnici Privrednih komora u BiH smatraju kako je izvještaj Svjetske banke poražavajući i za privrednike, ali i za one koji su zaduženi za stvaranje odgovarajućeg miljea za poslovno okruženje. Govori potpredsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH Milan Lovrić:
„Ta pozicija koju zauzimaju ovi naši gradovi u rangiranju gradova jugoistočne Evrope je izravno povezana sa pozicijom BiH i njenom neprivlačnosti za biznis, odnosno za strana investiranja ili opće za počimanje biznisa. Sigurno bi poboljšanje te pozicije BiH rezultiralo i boljim položajem lokalnih zajednica.“
Predsjednik Privredne komore regije Banja Luka Nikola Tolimir:
“Ima privrednih sporova preko 10.600. Zaista sudovi ne funkcionišu kako treba. Samim tim je i velika nepovoljnost za privredne subjekte jer sva utuživanja se veoma sporo rješavaju - da li su pitanju tri ili četiri godine, to vam ja ne bih mogao reći. Ja kao čovjek i privrednik bio bih daleko srećniji da je situacija bolja. Međutim, svakim danom se taj privredni ambijent, istini za volju - ne tako brzo, nekakvim koracima pospješuje i nadam se da će u narednom periodu situacija biti daleko povoljnija i za nas domaće privrednike i za privrednike koji imaju namjeru da ulažu u BiH.“
Ekonomski stručnjaci ocjenjuju da je podatak da su Mostar, Sarajevo i Banja Luka proglašeni najgorim mjestima za poslovanje posljedica institucionalne strukture kako na državnom, tako na entitetskom i lokalnom nivou.
Profesor sarajevskog Ekonomskog fakulteta Fikret Čaušević:
„Problem je ovih institucionalnih barijera koje su direktna posljedica postojeće političke strukture, ali, nažalost, i prilično kompliciranih, odnosno nedovoljno jasnih stavova zvaničnih predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Kada govorim o gradu, posebno kao što je Mostar - Mostar je, nažalost, grad žrtva sukoba koji su od ratnih vremena preneseni u postratni period i reforme koje su provođene, posebno u doba visokog predstavnika Pedija Ešdauna, nisu bile suštinske reforme u smislu reintegracije grada nego su to bile reforme koje su više značile, u stvari, prezentiranje pokušaja realizacije reforme, a do suštinskih reformi nije došlo. Što se tiče Sarajeva i Banje Luke, tu imamo pozicije dvije jake strukture vlasti, koje su u Banjoj Luci pod kontrolom jedne stranke, u Sarajevu uglavnom pod kontrolom dvije stranke - i u tom smislu postoje očito barijere u praktičnoj realizaciji, u poticaju razvoja ne samo malog i srednjeg poduzetništva nego i velikih biznisa koji, naravno, traže zdraviju, odnosno stabilniju institucionalnu strukturu i manje barijera.“
Još jedan ekonomista, Rajko Tomaš sa Ekonomskog fakulteta u Banjoj Luci navodi da je u poslijeratnom periodu međunarodna zajednica bila skoncentrisana na makroekonomski nivo, a da su stvari koje se tiču ekonomskog investiranja građana u potpunosti zanemarene:
„Domaći investitori se susreću sa lokalnim birokratama na šalterima, često sa lokalnim propisima koji su nastali na osnovu nekih zakonskih rješenja za koja se ne može pouzdano čak tvrditi da li su trenutno i na snazi s obzirom da je to stvar nasljeđa iz prošlog sistema.“
Zajednička ocjena je da će izvještaj Svjetske banke potaknuti bh. političare da stvore bolje uslove za poslovanje jer će, u suprotnom, investitori Bosnu i Hercegovinu zaobilaziti i više nego što je to do sada bio slučaj.