Saopštavajući presudu, predsjedavajući sudija Volfgang Šomburg rekao je da je utvrđeno da su teški zločini nad Srbima u Srebrenici nesumnjivo počinjeni, ali da nije bilo dokaza na osnovu kojih bi se Orić mogao osuditi:
“Žalbeno veće na osnovu člana 25 Statuta i pravila 117 i 118 Pravilnika, razmotrivši pismene podneske strana i argumente iznesene na raspravi 1. i 2. aprila 2008. na javnoj sednici, delimično prihvata žalbene osnove Nasera Orića, odbacuje prvi žalbeni osnov Tužilaštva u celini, odbija da razmotri sve druge žalbene osnove koje su strane iznele, ukida osudu Nasera Orića po članu 7-3 Statuta za propust u izvršenju dužnosti nadređenog da preduzme potrebne i razumne mere da spreči događanje ubistva i okrutnog postupanja od 27. decembra 1992. do 20. marta 1993. i proglašava da Naser Orić nije kriv po tim tačkama.”
Reakcije u Bosni i Hercegovini povodom oslobađajuće presude Naseru Oriću su različite, u zavisnosti iz kojeg entiteta dolaze. Političke partije iz Republike Srpske jedinstvene su u ocjeni kako je sud u Hagu politički, a ne sud prava. Isto mišljenje imaju i predstavnici tamošnjih nevladinih udruženja.
U Udruženju prognanih i nestalih lica Bratunca kažu da nisu očekivali oslobađajuću presudu za Orića jer postoje svjedoci koji su pretrpjeli torture i mučenja za koje okrivljuju ratnog zapovjednika u Srebrenici. Govori predsjednica Udruženja Radojka Filipović:
“Koliko znam, Haški tribunal je za sve ono što se dešavalo na ovim prostorima 1992., početkom 1993. i 1994. godine jedino u Hag pozvao glavnokomandujućeg Nasera Orića, kome je danas izrečena oslobađajuća presuda, čime je navodni međunarodni sud pravde zabetonirao istinu i pravdu. Činjenica je postoji samo izgleda pravda i istina samo za jedan narod, dok je za Srbe ona nedostižna. U svakom slučaju, ispade privilegija samo bošnjačke strane.”
Oslobađajućom presudom razočarani su i u boračkoj organizaciji RS-a, kaže portparol Tihomir Milašin:
“Današnja presuda Naseru Oriću je za nas potpuno iznenađenje jer smo očekivali da će pravda konačno pobijediti i da će Naser Orić biti kažnjen za sve zločine koje je tokom rata počinio na području Podrinja, on i njegova 28. divizija. Međutim, to se nije desilo i vrlo smo razočarani jer smo dosad vjerovali u neku pravdu Haškog suda i Suda za ratne zločine BiH. Čini se da, ipak, od svega toga, nepravdeno, nema ništa. Postavlja se onda pitanje ko je ubio onih više od 3.500 Srba iz Podrinja tokom rata od 1992. do 1995, ko je počinio zločin u Kravici 7. januara 1993., ko je tokom rata na tom prostoru činio zločine i zašto se 12. 7. svake godine obilježavaju tragedija i stradanje Srba u Podrinju.”
Za razliku od organizacija iz RS-a, u Udruženju žena Podrinja iz Bratunca ne kriju zadovoljstvo zbog oslobađajuće presude. Predsjednica Udruženja Šuhra Sinanović kaže:
“Da je bio kriv Haški tribunal bi izrekao kaznu. Znači, on nije kriv, on je naš heroj, borac.”
Optužnica protiv Nasera Orića je podignuta u martu 2003., a pripadnici SFOR-a su ga uhapsili u njegovom fitness klubu u Tuzli u aprilu iste godine. Naseru Oriću je suđeno po optužnici koja ga je teretila za smrt zarobljenih Srba u srebreničkoj policijskoj stanici, okrutno postupanje prema pritvorenicima i bezobzirno uništavanje 12 srpskih sela od ljeta 1992. do kraja 1993. godine, kada je bio zapovjednik Armije BiH u Srebrenici.
Tužilaštvo je tražilo da bude osuđen na 18 godina zatvora, a odbrana da bude oslobođen.