Pola miliona ljudi okupljeni uz Bradenburg Tor u Berlinu pratilo je polufinalnu utakmicu Evropskog prvenstva u nogometu izmedju Njemačke i Turske. Reporteri televizije ZDF izvijestili su kako su polovina njih bili Nijemci, druga polovina Turci. Zastave dvije države bile su podjednako zastupljene. Protivnici koji zajedno prate meč i zajedno navijaju za svoje izabranike.
Nakon što je pred sam kraj susreta reprezentacija Njemačke dala pobjednički gol, na način na koji je to sve vrijeme prvenstva radila Turska, a koji su Nijemci prozvali “last minute Turci”, radost s jedne, razočarenje s druge strane. Ali i riječi priznanja. Jedan njemački navijač kaže kako je Turska igrala bolje, ali su “njegovi” imali samo više sreće. Drugi, turski navijač, tužan što njegov tim nije pobijedio, zadovoljan što su ipak “dogurali” do polufinala, ali s porukom: “U finalu ću navijati za Nijemce!” Na trgu u Istanbulu gdje se okupilo i oko 10.000 njemačkih turista da zajedno s domaćinima prate meč, slična atmosfera. Ni traga nasilju, mržnji, osveti…Kako je to moguće, s obzirom da se iz balkanske perspektive upravo nogometne utakmice koriste da se izraze i politički stavovi, uglavnom oni “protiv”?
Svjesni provokativne situacije, svjesni moguće opasnosti i zapaljive situacije, vodeći ljudi dviju zemalja na vrijeme su počeli pripreme za ovaj dogadjaj. Najprije su “obradjeni mediji”. Vodeći i najčitaniji listovi Hurijet i Bild sklopili su “sporazum o nenapadanju”. Glavni su urednici naime dogovorili da u dane uoči utakmice neće “ložiti” svoje čitatelje ni protiv protivničkog tima, ni protiv navijača. U cijeloj su se Njemačkoj tri dana uoči utakmice na ulicama počeli pojavljivati automobili s obje zastavice – i turskom i njemačkom. Vodeće televizijske stanice svakog su dana u svojim programima objavljivale ankete s navijačima, podjednako su bili zastupljeni i jedni i drugi. Stjecao se čak dojam da je svima skoro pa svejedno ko će pobijediti, samo da to bude “dobra tekma”. Jedna od najgledanijih telvizija -RTL, na sam dan održavanja meča u udarnom Dnevniku svoju nadaleko poznatu (i tačnu) vremensku prognozu priredila dvojezično – dvoje voditelja paralelno i na turskom i na njemačkom jeziku!!
Izdanje turskog dnevnika Hurijet od srijede na naslovnoj strani donosi tekst pod naslovom “Bratstvo iznad svega!”. U podnaslovu uredništvo šalje poruku da turska reprezentacija u Baselu igra protiv Njemačke, “da palčeve držimo za naše, očekujemo uspjeh. Ali neovisno od toga kako će se meč završiti, njemačko-tursko bratstvo mora pobijediti!”
Političari u Njemačkoj, kao odgovorni ljudi, u utorak su 24. juna pozvali sve navijače da utakmicu prate zajedno, u prijateljskoj atmosferi. Ministar vanjskih poslova Wolfgang Schaeuble, inače član CDU (Kršćanske demokratske unije), u svom je javnom obraćanju poručio: “Neka u srijedu ne pobijedi samo bolji, nego i njemačko-tursko prijateljstvo!”. Ministrica za integracije Maria Boehmer posebno je istakla da su procesi “integracije turskih državljana u Njemačkoj važniji od sportskih rezultata”.
I na kraju, a možda bi trebalo biti na početku - njemačka kancelarka Angela Merkel i turski premijer Recep Erdogan u Baselu su na stadionu sjedili jedno pored drugog i zajedno bodrili timove na terenu. Prve je čestitke za ulazak njene zemlje u finale Evropskog prvestva Merkelova primila upravo od Erdogana.
Nakon svih navedenih, vrlo planiranih poteza nikoga ne treba čuditi što jake policijske snage nisu imale posla ni u Berlinu, ni u Istanbulu. I što je prvi komentar njemačkih novinara nakon utakmice bio – Turci su ponosno podnijeli poraz.
Da li bi Balkan mogao naučiti nešto od obje ove nacije, jedne sa Zapada, druge s Istoka?
Svjesni provokativne situacije, svjesni moguće opasnosti i zapaljive situacije, vodeći ljudi dviju zemalja na vrijeme su počeli pripreme za ovaj dogadjaj. Najprije su “obradjeni mediji”. Vodeći i najčitaniji listovi Hurijet i Bild sklopili su “sporazum o nenapadanju”. Glavni su urednici naime dogovorili da u dane uoči utakmice neće “ložiti” svoje čitatelje ni protiv protivničkog tima, ni protiv navijača. U cijeloj su se Njemačkoj tri dana uoči utakmice na ulicama počeli pojavljivati automobili s obje zastavice – i turskom i njemačkom. Vodeće televizijske stanice svakog su dana u svojim programima objavljivale ankete s navijačima, podjednako su bili zastupljeni i jedni i drugi. Stjecao se čak dojam da je svima skoro pa svejedno ko će pobijediti, samo da to bude “dobra tekma”. Jedna od najgledanijih telvizija -RTL, na sam dan održavanja meča u udarnom Dnevniku svoju nadaleko poznatu (i tačnu) vremensku prognozu priredila dvojezično – dvoje voditelja paralelno i na turskom i na njemačkom jeziku!!
Izdanje turskog dnevnika Hurijet od srijede na naslovnoj strani donosi tekst pod naslovom “Bratstvo iznad svega!”. U podnaslovu uredništvo šalje poruku da turska reprezentacija u Baselu igra protiv Njemačke, “da palčeve držimo za naše, očekujemo uspjeh. Ali neovisno od toga kako će se meč završiti, njemačko-tursko bratstvo mora pobijediti!”
Političari u Njemačkoj, kao odgovorni ljudi, u utorak su 24. juna pozvali sve navijače da utakmicu prate zajedno, u prijateljskoj atmosferi. Ministar vanjskih poslova Wolfgang Schaeuble, inače član CDU (Kršćanske demokratske unije), u svom je javnom obraćanju poručio: “Neka u srijedu ne pobijedi samo bolji, nego i njemačko-tursko prijateljstvo!”. Ministrica za integracije Maria Boehmer posebno je istakla da su procesi “integracije turskih državljana u Njemačkoj važniji od sportskih rezultata”.
I na kraju, a možda bi trebalo biti na početku - njemačka kancelarka Angela Merkel i turski premijer Recep Erdogan u Baselu su na stadionu sjedili jedno pored drugog i zajedno bodrili timove na terenu. Prve je čestitke za ulazak njene zemlje u finale Evropskog prvestva Merkelova primila upravo od Erdogana.
Nakon svih navedenih, vrlo planiranih poteza nikoga ne treba čuditi što jake policijske snage nisu imale posla ni u Berlinu, ni u Istanbulu. I što je prvi komentar njemačkih novinara nakon utakmice bio – Turci su ponosno podnijeli poraz.
Da li bi Balkan mogao naučiti nešto od obje ove nacije, jedne sa Zapada, druge s Istoka?