Nikad ispravljena nepravda

  • Ankica Barbir-Mladinović

Zagreb, Trg bana Jelačića

Hrvatska je jedina država nekadašnje Jugoslavije u kojoj borci Narodno-oslobodilačkog rata primaju duplo manju mirovinu od boraca iz Domovinskog rata. Unatoč raznim obećanjima, poniženi i ostarjeli partizani, ne vjeruju da će dočekati ispravljanje nepravde.

Nepravda je učinjena odmah nakon osamostaljenja Hrvatske - mirovine i invalidnine bivšim partizanima radikalno su smanjene - i pitanje je hoće li ikad biti ispravljena, kaže član Saveza antifašističkih boraca, Ivan Fumić:

"Već par godina obećavaju izjednačavanje mirovine sudionika Narodno-oslobodilačke borbe (NOB) sa sudionicima Domovinskog rata. Za sada se ništa promijenilo nije. Borci NOB-a imaju u prosjeku od 2.000 do 2.200 kuna, a sudionici Domovinskog rata imaju od 5.000 kuna, pa na više."

Točnije, prosječna mirovina sudionika NOB-a u ožujku ove godine iznosila je 2.515 kuna, nešto više od 300 eura, a mirovina branitelja Domovinskog rata 5.686 kuna.

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić ponovio je ovih dana kako je ta nejednakost sramotna jer su se i jedni i drugi borili za Hrvatsku. Po prvi se put slična ocjena čula i iz samog vrha vladajućeg HDZ-a. Predsjednik hrvatskog Sabora, Luka Bebić, izjavio je kako je izjednačavanje prava tih skupina "moralna i civilizacijska obaveza", ali sve je zasad, kaže Fumić, "samo mrtvo slovo na papiru":

"Položaj boraca NOB-a je bio ponižavajući. U nekim udrugama Domovinskog rata ima desnih ekstremista koji čak nisu u Dubrovniku i Splitu dozvolili 2. 6. da naši borci polože vijence i na spomenike Domovinskog rata jer su agresori na Hrvatsku imali crvenu zvijezdu."

IDS-ov saborski zastupnik, Damir Kajin, usamljeno upozorava na tu nepravdu još od 1991. godine i naziva je sramotom hrvatske države:

"Bilo je sramotno svim ljudima koji su sudjelovali u drugom svjetskom ratu na strani antifašističke koalicije uskraćivati prava koja su do tada ostvarivali. To što je učinila Republika Hrvatska, nije učinila niti jedna druga zemlja na prostoru tog nesretnog Balkana, a koja se izdvojila iz bivše Jugoslavije. Zašto je tome bilo tako? Jednostavno zbog ideologije, zbog netrpeljivosti jednog dijela ljudi prema toj crvenoj zvijezdi, pod kojom se borio i Franjo Tuđman, a to je zasigurno jedan bolji dio njegove biografije."

SDP-ov Saborski zastupnik, Davorko Vidović, priznaje da nejednakost u pravima branitelja i partizana nije uspjela otkloniti ni koalicijska Račanova Vlada:

"Znam da je bilo dosta otpora kada se pokušavao riješiti taj problem još prije sedam-osam godina. Postojali su oni koji su smatrali da, taman i da se ima novca, mirovine im se ne smije izjednačiti. Čak i za vrijeme vladajuće koalicije je bilo takvih primjedbi. Riječ je isključivo o političkoj volji i o iskazivanju jasnog političkog stava. Mislim da je predsjednik Mesić to u Brezovici krasno rekao - Oni su stvorili hrvatsku državu, a mi smo je kao branitelji branili. To je spona tih dviju generacija ljudi koji ne bi ni u kom slučaju smjeli biti na bilo koji način antagonizirani, pa ni na ovaj način na koji im se daju nejednaka prava."

Iako se u zadnje vrijeme o tome govori više i s meritornijih mjesta, zastupnik Kajin ne vjeruje da će se mirovine partizana u Hrvatskoj ikad izjednačiti s braniteljskim:

"Da li će se ta prava vratiti? Neće se vratiti. Da li će se izjednačiti invalidi antifašističkog rata sa invalidima Domovinskog rata? Jedna ruka jednoga mladića koji ju je izgubio 1943. godine u okolici Delnica, za mene je jednako vrijedna kao i ruka onog mladića koji ju je izgubio 1991. godine u Vukovaru. Ono što je dobro je da je i predsjednik države progovorio po tim legitimnim zahtjevima, iz dana u dan sve manjeg broja ljudi. Ali, na žalost, polako sve prepuštamo vremenu, da biologija učini svoje."