Pažljivo se pripremio. Znao je da napolju ima raznih tipova koji su već poodavno bacili oko na njegovu kuću. Dugo je već slušao savjete prijatelja i rođaka da napusti Sarajevo ali nije htio. Iz “dišpeta”. Nije mu bilo ugodno ovih dana dok je Hrvatska igrala na EURU 2008. Ali, Sarajevo je njegov grad i smatrao je da svojim ostajanjem daje svoj dio duga da to i dalje bude njegov grad.
Nakon pobjede nad Njemačkom odusevljeni hrvatski navijači su u Vitezu "nekako" stigli do davne ratne crte razdvajanja. Tamo su Bošnjaci čekali spremni. U Bugojnu je slavljenička kolona zasuta praznim bocama iz kafića u koji zalaze samo Bošnjaci. Jedan se komentator na HRT-u "proslavio" rečenicom: "Turci nisu nikad prošli Beč pa neće ni ovaj put!"
U noći sa petka na subotu, poslije utakmice Hrvatska-Turska, u Mostaru je 16 policajaca povrijeđeno, oštećena su četiri vozila, u Čitluku jedna je osoba teže povrijedjena, neredi su zabilježeni u Čapljini, Stocu, Neumu, Zenici, Zepču, u Bugojnu navijači Turske demolirali kafiće Hrvata...
Grozničavo listam novine i tražim razbijene glave, sukobe sa policijom, povrijeđene, izvještaje iz bolnica u Austriji. Nema izvještaja, nema povrijeđenih. Tamo se hrvatski i turski navijači nisu sukobljavali, nema razbijenih kafića niti povrijeđenih policajaca. Tamo su oni bili samo – navijači. Nije bilo sukoba tamo gdje je na jednom mjestu u jednom danu bilo oko 60.000 navijača, Hrvata i Turaka, ali ima tamo gdje Turaka uopće i nema.
Sjedio sam u Međugorju sa prijateljima prošlog tjedna prije te utakmice. Izvještaji su već tada govorili da se policija raspoređuje po gradovima, da su godišnji odmori ukinuti, “Pejiću, rat počinje u petak, poslije utakmice!” – rekoše mi.
Bosanskohercegovački tisak najčešće upotrebljava termin “huligani” za izgrednike ali su oni sasvim daleko od toga da budu "samo" huligani. U BiH je već odavno kreirana atmosfera u kojoj mnogi Bošnjaci smatraju normalnim da navijaju za Tursku ako ona igra protiv Hrvatske ili recimo Srbije. Turska nije ljubimac većinske nacije u BiH, ona je samo dobar povod da se, ovaj put, naškodi Hrvatima. I kad je Hrvatska igrala prije dvije godine protiv Brazila u Berlinu na svjetskom nogometnom prvenstvu mnogi su Bošnjaci navijali za Brazil, a protiv Hrvatske. Zato sam sklon tvrdnji da ovo nije bilo navijanje ZA reprezentaciju Turske nego je bilo navijanje PROTIV reprezentacije Hrvatske. Još preciznije, to nije bilo navijanje protiv Hrvatske nego protiv Hrvata u BiH. Ali, to je na površini tek bilo protiv Hrvata u BiH. Radi se u suštini o jednom anti-patriotskom navijanju koje je protiv BiH!! Biti protiv jednog naroda, bio on konstitutivan ili ne, znači biti protiv BiH. U istoj ako ne i većoj mjeri od onih Dodikovih izjava. Meni se čini da su to isti postupci sa istim posljedicama iz istih kuhinja.
I u tom grmu čuči glavni problem BiH. Pokrovitelji ovakvog “navijanja” znaju jako dobro šta rade i imaju iskustva u tome već dvadesetak godina. Kreiranje mržnje je davno već usavršen POSAO, taj se posao uspješno odvija i on se odvija na poslovnim principima – njegov glavni cilj nije jednonacionalna država Bošnjaka nego PROFIT. Umni ljudi su to nazvali “etnokratijom”. Jednonacionalni gradovi i jednonacionalna država je tek put da se profit uveća i tek je usputni ćar.
Tako mnogi navijaju protiv svojih susjeda, političari, mediji namjerno stvaraju takvu atmosferu, ništa se, ama baš ništa ne poduzima da se navijanje PROTIV spriječi i pokuša bar pretvoriti u navijanje ZA. Ništa se ne poduzima jer se ništa i ne želi poduzeti. Bošnjaci navijaju za Tursku, Srbima se već diže adrenalin nakon uspjeha ruske reprezentacije, Dodik kaže da “kad god ne navija za Srbiju, navija za Hrvatsku”, (poručuje, dakle, da nikad ne navija za BiH), Hrvati navijaju, logično, za Hrvatsku. Što reče moj kolega, Petar Miloš u Slobodnoj Dalmaciji, svi navijaju “protiv sebe”. I to PROTIV, a ne ZA ne dešava se samo u nogometu nego i u svakoj drugoj prilici, od parlamenta do reforme policije, od poreza do penzija, do apsurdnih proslava, poput prošlonedjeljne kad su antifašistički borci iz NOB-a imali odvojeno obilježavanje Bitke na Sutjesci. Jer, oni su PROTIV jedni drugih radije nego da budu ZA antifašizam!!
Da sam Bošnjak ili nekim slučajem Srbin i da imam neki utjecaj u BiH kupio bih majice hrvatske nogometne reprezentacije i podijelio ih besplatno svojim mladim sunarodnicima i poveo ih na trg da zajedno sa svojim susjedima navijam za susjednu Hrvatsku jer bih time navijao ZA SEBE, time bih bio patriota. Da sam neki lider Hrvata, podijelio bih besplatne majice sa bojama Bosne i Hercegovine i krenuo sa svojim sunarodnicima na iste te trgove da navijam za BiH protiv, recimo, Njemačke jer bih time takodjer navijao za SEBE i takjođer bio patriota.
Onaj moj sarajevski poznanik sa početka priče je tiho slavio pobjede nogometne reprezentacije Hrvatske i jos tiše grizao nokte nakon poraza protiv Turske. Slušao je oko sebe pucnjavu susjeda, ugasio svijetlo i gledao, kroz odškrinuti prozor kako se Bošnjaci vesele na ulicama. Znao je da među njima ima onih koji su bacilli oko na njegovu kuću. Znao je i da se ne raduju toliko pobjedi Turske koliko porazu Hrvatske. Znao je i da će mu mnogi Bošnjaci sutra prići i reći da im je žao što je Hrvatska ispala, znao je i da će u tome biti iskreni.
Novine kažu da se slavlje u Sarajevu, uz vatreno oružje i buku, proteglo do ranog jutra. Moj je prijatelj slabo spavao i u duši plakao. Nešto zbog buke, nešto zbog utakmice, nešto zbog svog Sarajeva.
Bosna i Hercegovina je, 13 godina nakon rata, još uvijek tamo gdje je bila par godina prije rata. Jedina razlika je – još bijedniji život. Na izlazu iz Međugorja, na tromeđi, svako jutro stoji između 50 i 100 Bošnjaka čekajući da zarade neku dnevnicu. Vidio sam ih opet u subotu. BiH je prije točno 100 godina imala jednak dohodak po glavi stanovnika kao Italija, a veći od onoga u Rusiji, Grčkoj, Hrvatskoj, Srbiji… Italija danas ima 10 puta veći dohodak, Hrvatska je odmakla daleko, Grčka također, Rusija grabi. Dok oni grabe naprijed BiH grabi - nazad. Jedno je stoljeće izgubljeno.
Na pomolu su nove “prilike” da se klizne ka još većoj bijedi i još većoj mržnji. “Etnokrati” trljaju ruke i nadaju se novoj prilici na evropskom nogometnom prvenstvu – utakmici između Turske i Rusije, danu kada će Bošnjaci navijati za Tursku, a Srbi za Rusiju.
I rezultat neće biti uopće važan. Može biti 0:0 ali će golova i autogolova u BiH biti kao u priči.