EU: Institucionalna kriza

Zastave 27 zemalja članica EU

Točno tjedan dana nakon što su Irci na referendumu odbacili Lisabonski ugovor, lideri Evropske unije na dvodnevnom summitu u Bruxellesu, će pokušati naći izlaz iz nove instituicionalne krize u koju je zapala Unija.
Evropski lideri imaju složen zadatak, kako preboljeti irsko "ne", bez opasnijih posljedica. Bruxellesu je istina to već jednom uspjelo, onda kada su Francuzi i Nizozemci odbacili Ustav Unije 2005, ali za novi dokument, ovaj iz Lisabona, trebalo je skoro dvije godine pregovora. Sigurno je da 27 članica želi djelotvornije odlučivanje u Uniji, nov način funkcionaranja institucija, predsjednika, ministre, manje birokracije...

Kako ostvariti želje, kada su Irci odbacili Lisabonski ugovor, a koji je do sada dobio zeleno svijetlo u 19 parlamenata. U srijedu kasno navečer je to učinio i britanski parlament. Predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso je još prošli tjedan rekao da proces ratifikacije treba nastaviti, ali Ugovor se ne može primjeniti bez koncenzusa svih članica. A njega nakon 12. lipnja nema. Sigurno je da će irski premijer Brian Cowen morati odgovoriti svojim kolegama na brojna pitanja. Može li Unija nastaviti voditi, primjerice, ekonomsku i svaku drugu politiku na dva kolosjeka? To ne dolazi u obzir, kazala je njemačka kancelarka Angela Merkel koja je bila jedna od najvećih zagovarača Lisabonskog ugovora. U Bundestagu je je ponovila kako "treba osigurati pretpostavke da se dogovori u Uniji donose jednoglasno". "Nema drugog načina, bez obzira koliko bi to moglo biti mučno i sporo. Jedinstvo je preduvjet svega,"rekla je Merkel.


Očekuje se da će na summitu šefovi vlada i država pozvati ostalih sedam članica da što prije prihvate Ugovor. Kao mogući problem spominje se Češka, čiji je predsjednik Vaclav Klaus, euroskeptik, i koji je nakon irskog referenduma odmah izjavio da je Lisabonski ugovor propao. No, drugi upozoravaju da Unija mora iz iz defenzive i defetizma prijeći u ofenzivu, kako je to rekao povjerenik za trgovinu Peter Mendelson.

No, pored institucionalne groznice koja trese Uniju, na dnevnom redu naći će se i cijene energenata koji bitno utječu na troškove života. Barroso je pred Evropskim parlamentom već rekao da svaka zemlja mora naći način da pomogne socijalno najugroženijima, ali da se države ne mogu uplitati u ekonoomsku politiku i cijene nafte koje će i dalje rasti. U posljednje vrijeme Bruxelles je pod snažnim kritikama, pa i prosvjedima gnjevnjih poljoprivrednika, ribara, vozača kamiona, koji upozoravaju da ne mogu preživjeti zbog visokih cijena nafte.