Sankcije je u ponedjeljak najavio britanski premijer Gordon Brown na susretu s američkim predsjednikom Georgom Bushom.
"Nastavi li Iran ignorirati rezolucije UN, i našu ponudu o partnerstvu nećemo imati druge mogućnosti do jačanja sankcija. Zato Britanija poziva Evropu da se dogovori oko novih sankcija. Prvo što ćemo učiniti je zamrznuti sredstva najveće iranske banke u inozemstvu, banke Melli, a potom slijede sankcije koje se odnose na proizvodnje nafte i plina," rekao je Brown.
Iako Unija nije i formalno objavila kakve će točno biti nove sankcije, i kada će stupiti na snagu, nema dvojbe da će one ovaj put biti daleko ozbiljnije.
"Mi smo spremni poduzeti daljne korake," rekla je Solanina glasnogovornica Cristina Gallach, nakon što je visoki povjerenik Unije za vanjsku politiku i sigurnost protekloga vikenda pokušavao uvjeriti Teheran da spusti lopticu. Kako je iranski vladajući režim odbio primiti Solanine prijedloge, manevarski prostor je očito sužen.
Sankcije koje su usmjerene na naftnu i plinsku industriju mogle bi ozbiljno ugroziti iransku ekonomiju. Visoka inflacija i nezaposlenost već su nagrizle gospodarstvo, koje ionako svoju snagu temelji na prirodnim resursima. Više od 80 posto iranskih prihoda dolazi od izvoza nafte. Sankcije bi mogle međutim utjecati i na globalni rast cijena nafte upozoravaju analitičari. Unija za sada važe mjere, ali očito je da Iran nije spreman na ustupke. Solanin paket ekonomskih, tehnoloških i političkih prijedloga koje je Iranu ponudilo pet stalnih članica Vijeća sigurnosti i Njemačka nisu naišle na plodno tlo u Teheranu. Naime, za Iran su prijedlozi neprihvatljivi jer sadrže zahtjev da se prekine s obogaćivanjem urana. No za sada, ističu visoki iranski dužnosnici koji žele ostati anonimni, odgovor Teherana neće biti određen – ni da, ni ne. Ustalom to je stara formula kojom se Teheran koristi kada treba dobiti na vremenu. Do sada su Ujedinjeni narodi tri puta uvodili sankcije Iranu od 2006.
Zapad strahuje da Iran radi na izradi atomske bombe, Iran ustrajava na pravu na razvoj nuklearne energije i tvrdi da se radi o isključivo civilnom programu. Washington ističe kako želi diplomatsko rješenje spora, ali ne odbacuje ni vojnu akciju kao posljednju opciju. Teheran upozorava da bi njegov odgovor na vojni napad za mnoge mogao biti uistinu vrlo bolan.