Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu – FAO, pokušava spriječiti katastrofu koja prijeti od neuhranjenosti i građanskih prosvjeda sirotinje koja ne može doći do hrane. Svjetska banka je izračunala da je u posljednje tri godine hrana poskupjela za 83 posto.
Koliki je rast cijena u zemljama regije, koliko on ugrožava životni standard građana, te zašto poljoprivrede i ribarstvo nisu u stanju podmiriti domaće potrebe i osigurati opskrbu tržišta kvalitetnom hranom, po razumnim cijenama.
I „sirotinjska hrana“ skupa
Iz Zagreba Ankica Barbir Mladinović:
„Osjeti se, pogotovo na hrani. Možda na mesu malo manje, ali na voću i povrću se osjeti.“
„Ljudi razmišljaju kako će preživjeti.“
„Plaće su premale, a sve je poskupjelo.“
„Ono što volim pojesti, priuštim si i kupim. Ne možda kilu mahuna za četrdeset kuna, ali pola kile si kupim.“
„I voće i povrće, sve je skupo, a ništa ne valja. Jagode više nisu slatke, ne mirišu… Tisuću hektara zemlje je neuređeno, a mi jedemo smeće.“
„Katastrofa je ta naša hrana. Karfiol, kupus, salata… ništa nema ukusa.“
„Ja bih radije uzeo domaće uzgojenu hranu, dva puta skuplju, nego ovu iz uvoza, koja je nikakva.“
„Oni jadni ljudi na selu ne mogu prodati robu, moraju je zakopavati. Nitko neće da je otkupi. Ili ako hoće da je otkupi, onda ih ucjenjuje nekakav prekupac.“
„Ne plaćaju im. Zamislite, svinjetina dvije i po kune, mlijeko… Imaju pravo, i moj tata ga je prosuo na ulicu.“
„Mislim da imamo plodnu zemlju, od mora do Slavonije, a previše uvozimo. Naš seljak ne može da distribuira ono što sam proizvede.“
„Uvozi se jeftinija hrana, a ta hrana je tamo jeftinija jer u Evropskoj uniji postoje poticaji. I meso se uvozi.“
„Mesari su se obogatili. Pogledajte kakve aute voze, kakve kuće imaju… Fora je u tome da uvoze jeftino, zaleđeno meso, tu ga odlede i prodaju kao domaće.“
„Jedan je rekao: ,Ja sam vidio da svi pišu ,domaće‘ pa sam i ja napisao, a ne znam ni gdje sam to kupio‘.“
Čak i nekadašnja „sirotinjska hrana“, danas je prosječnom Hrvatu skupa, upozorava predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever:
„Kod ljudi se mijenjaju prehrambene navike upravo vezano za ta poskupljenja. Zanimljivo je da poskupljuje i tjestenina, koja je bila jedna od jeftinijih prehrana za siromašno stanovništvo. Ljudi se sve više orijentiraju prema krumpiru, prema jeftinijim vrstama kruha. Tako da ono što se nekada zvalo ,sirotinjska hrana‘ ili ,hrana umirovljenika‘ – kruh, mlijeko, tjestenina – sada zapravo skupo. Mlijeko je skupo, kruh poskupljuje, tjestenina poskupljuje, voće i povrće poskupljuje… Meso je možda nešto jeftinije nego što je bilo prije pet godina, ali i vrijeme jeftinog mesa lagano prolazi.“
Uz pametniju politiku, Hrvatska bi mogla samu sebe prehranjivati i još i izvoziti, tvrdi tajnik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje Stanko Zdravčević:
„Sigurno da može, samo politika to treba osmisliti, odrediti strategije, regionalizirati Hrvatsku, od tisuća neplodnih hektara zemlje napraviti plodno tlo i neće biti nikakvih problema. Hrvatska bi imala višak, mogla bi prehraniti ne samo sebe, već i države u regionu.“
Više od 50 posto onih koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom u Hrvatskoj stariji su od 50 godina, a problem je – kaže Zdravčević – i rascjepkano zemljište, manjkavo planiranje i snažan trgovački lobi:
„Postoje još uvijek mešetari koji žele enormno zaraditi na proizvodnji hrane. Tu država mora napraviti red na tržištu i odrediti pravila igre. Moramo znati za koga ćemo proizvoditi. Kod nas se proizvodi napamet, ne radi se planski. Država treba strateški odrediti koje su stvari bitne – koliko čega treba posijati, šta ne treba sijati uopšte i tako dalje.“
Potpredsjednik Ceha hrvatskih ribara Miljenko Milohnić uspoređuje talijanske i hrvatske ribare – jednu savršenu organizaciju i potpuno samog hrvatskog ribara, koji na povratku s mora nema gdje ni brod vezati, a kamoli sve ostalo:
„Talijani su vrlo dobro organizirani. Kod njih je sistem zadružnog poslovanja normalna stvar. Kod nas je ribar više-manje prepušten sam sebi – od nemogućnosti nabavke rezervnih dijelova do nemanja mjesta za iskrcaj. Valjda je interesantnije u tim lukama, koje su donedavno bile ribarske, imati taj nautički turizam, luksuzne jahte i tako dalje. Mi smo postali ,smrdljivi ribari‘.“
Cene hrane svakodnevno rastu
Cene hrane u Srbiji svaki mesec beleže rast. U posednjih godinu dana zabeležen je skok za oko 16 procenata, što je više nego u zemljama Evropske unije. Najavljuje se da će brašno, meso, mleko, ulje i šećer do kraja godine biti skuplji za oko 15 procenata. Prema rečima stručnjaka, na poskupljenje neće uticati činjenica da je ove godine zasejano manje površina jer će hrane biti dovoljno, već porast cena pesticida, đubriva i pre svega nafte, koje su u proteklom periodu poskupeli za oko 80 procenata. Ipak, očekuje se da će cene hrane tokom jeseni ući u polje stagnacije. Iz Beograda Želimir Bojović:
O tome da li je hrana skupa, isto mišljenje imaju i stručnjaci i građani. Milan Prostran, sekretar za poljoprivredu i prehrambreni industriju u Privrednoj komori Srbije kaže:
„Na ovom nivou dohotka, cena hrane je svakako skupa.“
Učestala poskupljenja hrane nejteže padaju građanima. Na pitanje našeg radija – da li je hrana skupa, odgovori anketiranih bili su očekivano uniformni:
„Jeste, veoma skupa.“
„Jeste, preskupa je.“
„Jeste, kako da ne.“
„Naravno da je skupa.“
„Kako da nije.“
„Mislim da je strašno skupa.“
Hrana je u Srbiji, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, za proteklih godinu dana poskupela za više od 20 procenata, a to je duplo više od ukupnog rasta cena na malo. Ako takvu strukturu bude imala i ovogodišnja inflacija, a sve ukazuje na to da hoće, ovo će za građane Srbije biti jedna od najtežih tranzicionih godina.
Milan Prostran ističe da puno faktora utiče na poskupljenje hrana, ali jedan naročito izdvaja:
„Energenti diktiraju mnogo toga. Veliki dio hrane odlazi u energente jer je isplativost veća. Ako više od 140 miliona tona žitarica ode u energente, samim tim nastaje veliki prostor, u kome je povećana potražnja, a smanjena ponuda, a po zakonima ponude i potražnje raste i cena.“
Saša Đogović, saradnik Instituta za tržišna istraživanja, kaže da je hrana u Srbiji izuzetno skupa, ali da na takve cene, pored spoljnjih faktora, kao što su klimatske promene ili poskupljenja energenata, posebno utiču i izvesne specifičnosti:
„Kod nas postoje određene strukturne slabosti koje to uslovljavaju. Tržišni mehanizam je nesavršen – imamo monopolizovanu privrednu strukturu i dosta plitko, pa i relativno zatvoreno tržište.“
Sa treće strane, Vladana Hamović, pomoćnica direktora Instituta za ekonomiku poljoprivrede, iznosi još neke razloge zbog kojih cene životnih namirnica učestalo ratu:
„U najvećem delu je krivac veliki disparitet između cena i imputa i cena gotovih proizvoda. Naime, poljoprivrednici su suočeni sa velikim izdacima pri nabavci osnovnih imputa za proizvodnju hrane, a kada to treba da se plasira na tržište, dolazi do problema – prvo plasmana, a zatim i cena. Ne mogu da ostvare cenu koju plate za samu proizvodnju te robe.“
Jedan od najdrastičnijih primera poskupljenja, svakako je meso, koje je samo u poslednjih mesec dana poskupelo čak četiri puta. Predsednik industrije mesa A.D. „Neoplanta“, Momir Jovanović, navodi razloge za ta poskupljenja:
„Kad je velika ponuda, a tržište malo, onda cena jako padne. Na većem tržištu bi bilo manje kolebanja. Jedan od osnovnih problema ovde je malo tržište. Farmeri su morali da podignu cenu, a iza toga naravno i klaničari.“
Istraživanja pokazuju da građani Srbije za hranu izdvajaju oko 40 procenata svog kućnog budžeta, ali Beograđani, sa kojima smo razgovarali, tvrde da je taj procenata daleko veći:
„Skoro 80 posto.“
„Možda 80 posto. Imam malo dete, moram svaki dan da kupujem povrće i voće.“
„Najviše se troši za hranu.“
„Za hranu dajem polovinu plate.“
Saša Đogović ističe da ovako visoke cene hrane direktno ugrožavaju budžet građana:
„Direktno ugrožavaju, jer je reč o proizvodima koji se kupuju svakodnevno – hleb, voće, povrće… Reč je o hrani koja se svakodnevno konzumira. Bez obzira na poskupljenje određenih proizvoda, vi morate da ih kupite ukoliko hoćete da preživite.“
Stručnjaci naglašavaju da do zaustavljanja rasta cena hrane jedino može dovesti stabilizacija cene nafte, čime bi se kukuruz i uljarice povukle iz prerade u bioenergente. Milan Prostran je optimista i veruje da bi tokom jeseni moglo doći do stabilizacije cena:
„Doći će period smirivanja cena. Ako i dođe do rasta, on neće biti veći od 10 posto.“
Rast cene hrane uslovljen poskupljenjem energenata
Najbolnije, u ukupnom nizu poskupljenja, za građane Crne Gore je sigurno poskupljenje hrane. Inicirano poskupljenjem energenata: električne energije i tečnih goriva, skok cijena prehrambenih proizvoda je drastično smanjio kupovnu moć, što je rezultiralo daljim padom životnog standarda ionako već osiromašenih građana. O velikom broju siromašnih u Crnoj Gori, govori tek realizovano istraživanje zvanične statistike, čiji rezultati govore da je u 2005. i 2006. godini četvrtina građana Crne Gore pripadala materijalno ugroženom sloju. Iz Podgorice Esad Krcić:
U te dvije godine napravljen je mali napredak, ali najsiromašniji su sada ponovo na udaru. Konsultant Svjetske banke Danijel Nestić:
„Siromašni više troše na hranu nego ostalo stanovništvo. Uglavnom troše na hljeb, žitarice, brašno. Situacija u kojoj cijene hrane snažno rastu će sigurno najviše pogoditi siromašno stanovništvo. Dakle, ova situacija je vrlo teška za siromašne osobe.“
Vlada do sada nije intervenisala u smislu ublažavanja efekata opštih poskupljenja, osim u slučaju električne energije, subvencijama domaćinstvima čija su ukupna primanja ispod hiljadu eura. Bilo je određenih sugestija da se Vlada odrekne dijela prihoda od akciza na naftne derivate, ali je iz Ministarstva finansija saopšteno da se o tome ne razmišlja, jer se time ne bi postigli željeni efekti, već bi se samo stvorio nov problem, kako nadoknaditi taj novac, koji predstavlja značajan izvor budžetskih sredstava.
„Za građane Crne Gore, čija su primanja veoma mala, ovakav talas poskupljenja je nepodnošljiv, naročito kad su u pitanju osnovne životne namirnice,“ kaže Olga Nikčević, direktor Centra za zaštitu potrošača:
„Prosto ne znate kad će ponovo poskupiti i ostale osnovne namirnice, znači one bez kojih se ne može živjeti. Svakodnevno poskupljuju. Čim poskupi struja i gorivo, to ide lančano. Cijene se penju munjevitom brzinom, a plate ostaju iste ili se povećavaju mnogo sporije.“
„Hrana više nikad neće biti jeftina“, ocijenio je Dragoljub Nenezić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača koji je, naglasivši da država treba znatno snažnije da podrži poljoprivredu, kao jedinu granu koja, pored turizma može, ukoliko se vodi pametna politika, u narednom periodu ostvarivati godišnju novostvorenu vrijednost od 500 miliona eura, rekao da za snažan rast cijena hrane ima više razloga na globalnom nivou:
„Povećanje potražnje kroz povećanje životnog standarda u najmnogoljudnijim zemljama u svijetu, porast broja stanovnika, smanjenje prihoda zbog klimatskih promjena, zbog sušnih ljeta, poljoprivredne površine su u mnogim razvijenim poljoprivrednim zemljama eksploatisane decenijima i sada su zagađene nanosima đubriva i pesticida, tako da su prinosi znatno niži. Dalje, 20 do 30 posto svjetske proizvodnje kukuruza se upotrebljava za proizvodnju bio-goriva, što će povećati cijenu stočne hrane, što će naravno dovesti do povećanja cijena mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda.“
Građanima, koji su psihološki bili pripremljeni da nakon skoro dvije decenije teške materijalne situacije, konačno počnu bolje da žive, posljednji udar na životni standard pada veoma teško:
„To se više ne može ni kontrolisati.“
„Čitave porodice žive od sto evra. To su ljudi koji meso jedu jedanput u mjesec dana.“
Ubrzo 90 posto siromašnih
Sindikati, te udruženja potrošača i proizvođača hrane upozoravaju da će se Bosna i Hercegovina vrlo brzo pretvoriti u državu sa više od 90 procenata siromašnih ukoliko uskoro ne bude ozbiljnijih mjera za zaustavljanje pada standarda građana. U Banja Luci Milorad Milojević:
Predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske, Ranka Mišić, javno je prozvala i entitetske i državnu Vladu da se probude jer, kako kaže, treba početi strijepiti od situacije koju može da izazove sadašnji nezaustavljiv rast cijena hrane:
„Ako danas imamo preko 200.000 radnika koji rade u proizvodnji, čija su primanja katastrofalno niska i ne mogu podmiriti nijednu trećinu životnih potreba jedne četveročlane porodice, ako imamo neredovno primanje plata, u dobrom dijelu nepoštivanje Zakona o radu i kolektivnih ugovora od strane pojedinih poslodavaca, onda ova slika postaje dramatična. Tražimo hitno donošenje plana mjera za zaštitu životnog standarda radnika i građana u Bosni i Hercegovini.“
Poskupljenja su svakodnevna. Najviše se to vidi na pijacama. Tako je kila limuna, iz čista mira, preko noći, sa tri, poskupila na šest maraka. Kila jabuka ima rekordnu cijenu od tri marke. Jagode, koje su se samo prije nekoliko dana mogle kupiti za marku i po, sada su od tri do tri i po marke. Pasulj, i to najjeftiniji, košta četiri marke po kilogramu. U Republici Srpskoj se očekuje i poskupljenje hljeba, nakon što je Vlada ukinula kontrolu cijena vekni i brašna. Građani su već počeli da pitaju – dokle:
„Sve je poskupilo nenormalno, životni standard je ugrožen. Ništa se ne preduzima da se situacija poboljša. Moramo trpiti i to je to.“
„Sve pomalo poskupljuje, a kad se sve skupi, za nas je puno. Žena nikad nije radila, penziju od 325 maraka dijelim na dva dijela.“
„Jedva sastavljamo kraj s krajem.“
Od Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, i nakon niza pokušaja, nije bilo moguće dobiti informaciju o tome kakve mjere se planiraju preduzeti kako bi barem ublažili posljedice poskupljenja. O tome nije bio raspoložen da priča ni prvi čovjek državne Vlade Nikola Špirić:
RSE: Kakav je Vaš stav oko ovih poskupljenja?
„Izvinite, sada sam na sastanku.“
Na slično pitanje nije bilo odgovora ni u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, mada mediji već danima pišu o teškoćama u federalnom budžetu zbog trošenja para na kupovinu socijalnog mira. U Vladi Republike Srpske ističu da su pokrenuli niz mjera koje imaju za cilj pomoći najugroženijima, među kojima je prva izdvajanje 10 miliona maraka subvencije za električnu energiju. Vladin službenik za informisanje Zlatko Jurić.
Predsjednik pokreta potrošača „Plava Sfera“ iz Banjaluke, Ljubo Janjić, kaže da je socijalno gašenje požara koju provode entitetske vlade daleko od pravih mjera za ublažavanja posljedica poskupljenja:
„To može dovesti do kraha i do povećanja broja siromašnih. Možda ćemo se približiti cifri od 90 posto siromašnih i 10 posto bogatih. Socijalna davanja ne mogu pratiti ova poskupljenja na svjetskom tržištu. Da bismo pratili poskupljenja, posebno hrane, treba stvarati nova radna mjesta, treba stvarati uslove da se podstakne domaća proizvodnja i da se podstakne izvoz domaćih proizvoda, kako bi se došlo do povećanja budžeta.“
Poljoprivrednici i farmeri ističu da bi više proizvodili da su veće subvencije za proizvodnju. Kako pomoći nema, i domaći proizvođači hrane počeli su da nestaju, a bosanskohercegovačkih tržištem dominira uvozna roba. Suad Selimović, tajnik Udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju Kantonalne privredne komore Tuzla:
„Oni koji najviše trpe su primarni proizvođači – farmeri. Ujedinjene nacije, odnosno njihova organizacija FAO, svugdje propagiraju da se ove godine izdvajaju značajnija sredstva od strane država za podsticaj proizvodnje hrane, jer će ovo biti godina nestašice hrane, kod nas se mora smanjivati domaća proizvodnja, iako je uvoz hrane u BiH za ovu godinu premašio tri milijarde.“
Kako se očekuju i nova poskupljenja nafte, za očekivati je i daljnje nastavljanje poskupljenja roba, pogotovo onih u čijoj cijeni znatnu ulogu čine troškovi transporta, navodi ekonomski analitičar iz Sarajeva Dražen Simić:
„Pošto mi najveći dio robe široke potrošnje uvozimo, a pri tome se kao transportno sredstvo koriste kamioni umjesto željeznice, naravno da poskupljenje nafte utiče na konačnu cijenu proizvoda. U zavisnosti od toga koliko je gdje udio transportnih troškova, negdje će se osjetiti više, negdje manje.“