U međuvremenu, razmatraju se alternative, odnosno korišćenje novih izvora energije. Istražujemo kako se sve ovo odražava na zemlje sa prostora bivše Jugoslavije.
Barel nafte je samo u petak poskupeo za oko 11 dolara, tako da sada košta 139 dolara. Analitičar «Morgan Stenlija» Ole Slorer smatra da će do početka jula barel nafte dostići 150 dolara. Razlog za najnovije poskupljenje je dalji pad američkog dolara nakon kratkog zatišja. Naime, nakon što je Evropska centralna banka saopštila da je moguće u skoro vreme povećanje kamatnih stopa u euro zoni, američka valuta je nastavila pad. Zbog slabog dolara, investitori kupuju veće količine nafte kao neku vrstu protivteže od obezvređivanja svog kapitala zbog mogućeg rasta inflacije. Istovremeno, slab dolar zapravo čini naftu jeftiniju investitorima koji poseduju druge valute.
Zbog ovih berzanskih spekulacija jača tražnja, što podstiče rast cena naftnih derivata. Istovremeno, zbog ubrzanog rasta azijskih ekonomija, pre svega kineske i indijske, sve je veća i stvarna potreba za naftom. S treće strane, politička nestabilnost u Iraku, zatim mogućnost da Iran zatvori moreuze u slučaju dalje eskalacije krize, pa čak i rata sa Zapadom, napada gerilaca na naftna polja u Nigeriji – sve to utiče na dramatični rast cena nafte. Mnogi se prisećaju sa nostalgijom 1997. godine, kada je, nakon azijske finansijske krize, barel nafte koštao svega 12 dolara. Ipak, nakon naftne krize sedamdesetih, zatim dolaska Homeinija na vlast u Iranu 1979. godine, iransko-iračkog rata od sredine osamdesetih, zbog visokih cena sirove nafte globalna industrija bila primorana da postane energetski delotvornija – svet je krenuo u potragu za alternativnim izvorima sirove nafte. Učešće alternativnih izvora energije je sve veće, ali je svet i dalje daleko od njihove masovne upotrebe. Tako su, zbog sve veće proizvodnje biogoriva, smanjene obradive površine i poskupela je hrana.
Srbija ponaša kao Kuvajt
Zbog kretanja na svetskom tržištu, cena goriva u Srbiji je drastično povećana, što se odrazilo lančano i na cene ostalih proizvoda i rast inflacije. Građani se žale, ističući da je to veliki udar na njihov standard i da bi država mogla da pomogne tako što bi smanjila akcize, odnosno svoje prihode. Stručnjaci ukazuju da se Srbija «ponaša kao Kuvajt», odnosno kao da leži na velikim nalazištima nafte, umesto da se usredsredi na razvoj alternativnih izvora energije. Međutim, to očito ne odgovara jakom naftnom lobiju u zemlji. Zoran Glavonjić:
«Naš standard je tako nizak da nas poskupljenje nafte žestoko pogađa. Imam golfa. Kola koristim samo za ne daj bože.»
«Auto nemam, nikad ga nisam ni imao.»
«Preživljavam od danas do sutra.»
«Čula sam da je gorivo mnogo skupo, ali na svu sreću nisam vozač.»
«Auto ne koristim za vožnju po gradu. Jer, prvo, nemaš gde da parkiraš i, drugo, gorivo je jako skupo.»
«Vozim onoliko koliko džep dopušta. Cena goriva je naspram naših primanja katastrofalna. Problem je u državi što ne da narodu da živi.»
«Profesionalni sam vozač, non-stop sam za volanom. Prošle godine sam bio u Engleskoj. Cene goriva kod nas su mnogo veće nego tamo. I u Hrvatskoj su cene niže nego kod nas. Isto tako i u Bosni. Cena goriva je odjednom skočila u ovoj frci koju imamo sada – nemamo vladu, nemamo ovo, nemamo ono.»
«Život ide dalje, tako je kako je.»
Iako su na ulicama Beograda i dalje ogromne gužve u saobraćaju, sigurno je da će mnogi sve manje voziti automobile. Litar benzina od nedavno je 108,13 dinara, što je oko 1,32 evra, dok je dizel gorivo D-2 košta 94,19 dinara, ili oko 1,14 evra. U odnosu na ranije cene, gorivo je samo u poslednjem talasu poskupelo u proseku za oko 10 evrocenti po litru. Od svakog litra benzina, kroz akcize, država Srbija uzima 35,19 dinara, kod dizela 19,1 dinar, plus porez na dodatu vrednost od 18 odsto. Prvobitnu nadu građana da baš tu ima prostora za niže cene, Vlada je razvejala tvrdnjom da akcize ne mogu biti smanjene jer bi budžet bio u velikom minusu, i navela primer da bi usled pojeftinjenja od, na primer, šest dinara po litru, manjak u državnoj kasi bio čak 10 milijardi dinara.
Slobodan Sokolović, pomoćnik ministra rudarstva i energetike, izjavio je da Srbija nema puno prostora da da odgovor na visoku cenu nafte u svetu:
«Pravi odgovor je energetska efikasnost. Ali za energetsku efikasnost su potrebna sredstva i vreme da bi se dali odgovori. Imate informaciju da su mogućnosti minimalne. Srbija deli sudbinu i daleko razvijenijih zemalja.»
Domaće cene goriva, usklađuju se sa cenom nafte na svetskom tržištu i kursom američkog dolara. Nebojša Atanacković, predsednik Upravnog odbora A. D. Nafta, firme koja se bavi uvozom sirove nafte, kaže za naš program da akcize jednostavno nisu nešto što se ne sme dirati:
«Država treba da pokaže dobru volju i da smanji akcize za pola dinara, za dinar ili za 0,75 dinara, nije bitno. Jasno je da ovoliko povećanje cene sirove nafte ne može da eliminiše samo kroz smanjivanja akcize ili nekih drugih poreskih zahvatanja, jer zaista ne može da se utiče na berzu i na opštu svetsku cenu. Ali država takođe ne sme da koristi povećanje sirove nafte i da povećava svoje budžetske prihode.»
Prema proračunima države, samo poslednje povećanje cene naftnih derivata uvećaće inflaciju za oko 0,68 odsto. Posledica svega je poskupljenje svih životnih namirnica, podseća Dragan Bisenić, glavni i odgovorni urednik lista «Ekonomist»:
«Evo sada imamo, recimo, skok cena mesa. To će se, posle žetve, izraziti i kod žitarica i kod svih ostalih poljoprivrednih proizvoda. U svakom slučaju, to poskupljuje proizvodnju i ugrožava rast životnog standarda.»
Iako visoke cene nafte pogađaju sve zemlje, u Srbiji je, ipak, jedinstvena situacija. Mihajlo Crnobrnja, direktor beogradskog FEFA instituta, rekao je za naš program da je razlog tome to što država akciznom politikom ne želi da kompenzuje rast vrednosti crnog zlata:
«Kod nas to služi mnogo više kao opravdanje za porast cena nego u drugim državama. I Slovenija ima porast cena nafte, pa je inflacija šest posto a ne 12 posto. Što se hrane tiče, mi danas imamo jednu specifičnu situaciju – nerazvijene poljoprivrede kombinovane sa monopolskim pozicijama i onda nije čudo da su cene hrane najveće u regionu.»
Kako sva predviđanja govore da će barel nafte do kraja godine dostići cenu od 200 dolara, sve zemlje traže dugoročno rešenje da bi smanjile zavisnost. Energetska efikasnost, odnosno štednja po svaku cenu, nameće se kao jedna od mogućnosti, pa čak i eksploatacija domaćih nalazišta nafte. Sijka Pištolova, urednica internet sajta Energy Observer, kaže za naš program da Srbija sa lokacija u Vojvodini i oko Požarevca pokriva jedva šestinu svojih potreba:
«To je – može neko da kaže – smešna količina. Međutim, sada te količine uopšte nisu za zanemarivanje. Ali, šta se događalo u Srbiji? Naftagas je deo Naftne industrije Srbije koji je zadužen za istraživanje i eksploataciju nafte. Međutim, već 10 godina, prema tom svom delu se ponaša maćehinski. Ustvari, uopšte nisu izdvajali novac za to da Naftagas nastavi svoja istraživanja na već postojećim nalazištima. Da smo to uradili, sigurno bi nam, barem za jedan procenat, bila smanjena zavisnost od skupe inostrane nafte.»
Alternativni izvori energije su jedna od mogućnosti. Izgradnja vetrenjača, malih hidrocentrala, solarnih sistema i proizvodnja bio goriva u svetu je u usponu, ali to nije slučaj u Srbiji, tvrdi Sijka Pištolova:
«Srbija se ponaša kao da je Kuvajt. Nije se potrudila da na ovom planu uradi bilo šta. Razvoj obnovljivih izvora energije bi ugrozio monopolistički položaj Elektroprivrede Srbije. A s druge strane, kada dobijete vetrenjače odnosno kolektore sunčeve energije, morate se pozabaviti razvojem elektrodistributivne mreže.»
Da je to i dalje za Srbiju utopija i da ćemo u budućnosti plaćati sve skuplji benzin, za kraj govori i mišljenje Slobodana Sokolovića iz srpskog Ministarstva energetike:
«Biogoriva i obnovljivi izvori energije traže i ulaganja i vreme. To će dugo godina biti egzotični energetski izbori. Oni nemaju šanse da ozbiljno substituišu ove klasične izvore energije.»
BiH karakteriše rasipništvo u potrošnji energije
I u Bosni i Hercegovini naftni derivati su sve skuplji. Građani se žale. Vlasti ističu da nemaju mnogo mehanizama na raspolaganju. Mnogi polažu nade u rafineriju u Bosanskom Brodu. Međutim, i kada bi radila punim kapacitetom, stručnjaci upozoravaju da se situacija ne bi mnogo promenila. Dženana Karabegović:
Bosna i Hercegovina, kao i sve druge male države koje ne posjeduju izvorište sirove nafte, ima ograničene mehanizme kojima može da utiče na smanjenje maloprodajnih cijena naftnih derivata. Predstavnici vlasti do sada nisu donijeli nikakve mjere kojima bi donekle ublažili posljedice uslovljene rastom cijena na svjetskom tržištu. Govori predstavnik Sektora za privredne resurse, energetiku i zaštitu okoliša pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Boško Kenjić:
«Ono što se eventualno može napraviti i što će sigurno biti predmet rasprave u Bosni i Hercegovini jeste kreiranje sistema subvencija socijalno ugroženih potrošača. Mislim da smanjenje akcize nije rješenje, odnosno da je to vrlo kratkoročno rješenje za bilo koju zemlju u regionu. Ono što bi se eventualno moglo napraviti jeste uvođenje diferencirane stope na proizvode ili osnovne životne namirnice na koje u određenom obimu utiče povećanje cijene naftnih derivata. Međutim, i potrošači mogu da pomognu sami sebi, jer nas u BiH karakteriše rasipništvo u potrošnji energije.»
U Sekciji prometnika naftnih derivata u Federaciji BiH kažu kako je neupitno da cijene nafte na svjetskom tržištu utiču i na cijene u Bosni i Hercegovini i taj uticaj nije beznačajan. Prema riječima predsjednika Sekcije, Izudina Ahmetlića, rast cijena nafte u najvećoj mjeri utiče na sektor privrede, ali i ličnu potrošnju:
«U sektoru privrede se to prije svega odražava kroz proizvodne procese na način da cijene goriva umanjuju ekonomsku fleksibilnost firmi, bez obzira čime se one bave, jer su svi u manjoj ili većoj mjeri pogođeni. Kada je u pitanju lična potrošnja, primjetan je pad potrošnje naftnih derivata, odnosno primjetna je racionalizacija potrošnje naftnih derivata od strane fizičkih lica.»
Alternativna strategija, koja bi smanjila zavisnost od kretanja cijena nafte na svjetskom tržištu, kako navodi Boško Kenjić, još uvijek nije usvojena. Dugoročno rješenje, kaže, moglo bi biti pokretanje proizvodnje u jedinoj bosanskohercegovačkoj rafineriji u Bosanskom Brodu:
«Mislim da bi to uticalo na smanjene maloprodajne cijene naftnih derivata u BiH za sve kategorije potrošača. Mislim da je to jedino dugoročno rješenje.»
Izudin Ahmetlić:
«I da rafinerija u Brodu radi, nema nikakve dileme da bi prodavala tamo gdje može ostvariti najveće profite, odnosno ono što se proizvede u Brodu, ne mora biti prodato u Bosni i Hercegovini. Na primjer, imate MOL u Mađarskoj koji prodaje značajne količine u Njemačkoj, Austriji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj. Hrvatske rafinerije prodaju značajne količine u BiH, u Crnoj Gori. Imate otvoreno ekonomsko tržište, odnosno imamo globalno selo bez granica. Tako da je zabluda da bi to bila velika razlika u cijenama.»
Uprkos divljanju cijena nafte, vozači u BiH se nerado odriču luksuza vožnje, a na ulicama se ne može primijetiti da je manji broj automobila. Iako priznaju da štede gorivo, rijetki su oni, sudeći prema anketi sa sarajevskim vozačima, koji su spremni da se, umjesto autom, voze gradskim prevozom.
«Moram ići na posao, moram raditi.»
«Teško je. Gorivo je skupo. Kažu da će biti još skuplje. Ne znam kako ću.»
«Točim za 40 maraka, kao i prije.»
«Moram štediti, nema mi druge.»
«Vozim službeni auto, tako da nemam toliko tih problema.»
«Razmišljam o tome da koristim gradski prevoz. Ne isplati se ići autom.»
U CG pokrenuta lavina poskupljenja
Poskupljenje sirove nafte na svetskom tržištu odrazilo se i na Crnu Goru, koja je u specifičnom položaju jer nema sopstvene prerađivačke kapacitete. Pokrenuta je i lavina poskupljenja ostalih proizvoda, naročito hrane. Građani se žale tražeći da država smanji svoje akcize, jer oko 55 odsto prihoda od jednog litra ide na razne dažbine. U vladi pak ističu da bi to bio neodgovaran potez. Esad Krcić:
Posebno je zanimljivo da je od posljednjeg poskupljenja 27. maja cijena eko-dizela skočila, tako da je sada, prvi put u istoriji trgovanja, skuplje od benzina. Litra eko-dizela poskupio je preko 10 odsto – na 1,28 eura, dok se cijena dizela povećala za 9,5 odsto – na 1,26 eura. Benzin je skuplji za šest odsto, tako da litra bezolovnog sada košta 1,27, a supera 1,25 eura.
Nakon najnovijeg poskupljenja, ponovo je pokrenuto pitanje velikog učešća dažbina u maloprodajnoj cijeni goriva, pa se ističe podatak da od jednog prodatog litra goriva država inkasira oko 55 odsto. Porez na dodatu vrijednost je 17 posto, carina jedan posto, a tu je i više taksi i naknada, među kojima su ekološka i naknada za puteve. Najveći dio odlazi na akcizu. Koviljka Mihajlović, pomoćnik ministra finansija:
«Za bezolovni benzin akciza je 36 centi, a za ostale motorne benzine 0,36 eura po litru, za kerozin 0,12 eura po kilogramu, za dizel gorivo 0,270 eura po litru.»
U prethodnom periodu, iz vlade se više puta saopštavalo da se razmišlja o mogućnosti smanjena dažbina koje se naplaćuju na naftne derivate, ali do sada nije bilo nikakvih promjena. A po svemu sudeći, to se neće ni desiti. Ministar finansija Igor Lukšić:
«Prihodi budžeta, kada su akcize u pitanju, uopšte ne zavise od cijene, već od potrošnje. U prošlih nekoliko godina smo imali veće prihode od akciza samo zato što se povećavala potrošnja. Potrošnja se i dalje povećava, i to je razlog zbog čega mi imamo više prihoda od akciza. Tako da je skidanje tih prihoda za pola potpuno fiskalno neodgovorno, jer automatski znači veoma značajan gubitak prihoda budžeta. A treba podsjetiti da su to prihodi koji su vezani za održavanje puteva, za izgradnju novih puteva i tako dalje.»
Milenko Popović, profesor Fakulteta za poslovne studije Univerziteta «Mediteran» je rekao da će skok cijena naftnih derivata biti dugoročan globalni problem, s kojim će se suočavati država, privreda i svi građani:
«Cijene goriva, ne samo da opterećuju porodični budžet i predstavljaju jako veliki udar za životni standard, nego predstavljaju i značajnu stavku kao input mnogih proizvođača, tako da na taj način višestruko doprinose porastu cijena i stvaraju jednu nestabilnu ekonomiju. A dugoročno, moramo da budemo svesni da će ovaj rast cijena da se nastavi, da ovo nije kraj, da je to dugoročni problem, ne samo nas u Crnoj Gori, već i celog sveta.»
Građanima, koji su svoje potrebe sveli na minimum, preostaje jedino da parkiraju automobile:
«Sipam gorivo za 10 eura, potraje mi dva-tri dana.»
«Nisam smanjio potrošnju, ali moraću.»
Uz prethodno poskupljenje električne energije, skok cijena goriva je pokrenuo lavinu poskupljenja svih ostalih proizvoda. Građane, kojima je najbolnije poskupljenje hrane, očekuju nova odricanja:
«Ja više ne znam šta sebi da uskratim.»
Najava protesta zbog visokih cena nafte
U Hrvatskoj su visoke cene nafte najviše pogodile prevoznike, poljoprivrednike i ribare, koji su najavili i masovne proteste ukoliko vlada, u roku od osam dana, ne odgovori interventnim merama. Ankica Barbir Mladinović:
«Mnogi ribari su vezali svoje brodove i brodice za rivu, a neki su čak i napustili ribarenje, zbog nemogućnosti pozitivnog poslovanja.»
Danilo Latin je ribar iz Savudrije i pojašnjava da im na plavi dizel, koji sad košta pet kuna i 60 lipa, odlazi više od polovice ukupnih rashoda, pa je ribarenje postalo apsolutno neisplativo.
Od vlade su zatražili da u roku osam dana izađe s odgovarajućim rješenjima, inače će u masovne prosvjede. Predsjednik Udruženja ribarstva i prerade ribe Miro Kučić:
«Zatražili smo da se cijena fiksira na četiri kune. I to je velika cijena, ali sa tom cijenom čovjek može da preživi. Na ovaj način ljudi zaista postaju siromasi. Ne mogu prehraniti obitelji. Dali smo rok od osam dana da nam se da odgovor. U protivnom, kao ljudi odgovorni za ribarstvo, nećemo biti u stanju zaustaviti prosvjed ribara.»
Predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza Darko Grivičić kaže da nakon najnovijeg skoka cijena, njegov traktor za samo dan oranja «proguta» oko 300 Eura, skoro polovicu prosječne mjesečne plaće u Hrvatskoj:
«Imam traktor i 120 hektara zemlje. Traktor ima 150 konja, nije ništa posebno, ništa preveliko, ima rezervoar od 400 litara. Kad ga natočim punog, imam za jedan dan oranja. A taj jedan pun rezervoar, po cijeni plavog dizela, košta preko 2.000 kuna. A, sjećam se, recimo, krajem 2003. godine, plavi dizel je koštao dvije kune i 47 lipa. Danas košta pet kuna i 79 lipa.»
Autoprijevoznik Branko Ivošević iz Daruvara ima 21 kamion, vozi do Rusije i Baltičkih zemalja i poslovanje mu je potpuno ugroženo, a cijelu situaciju, zbog visokih cijena nafte, naziva – katastrofalnom:
«Ekonomska računica pokazuje da možemo biti konkurentni u poslovanju dok je učešće nafte u bruto cijeni prijevoza 30-35 posto. A sada je učešće nafte u bruto cijeni prijevoza 50-51 posto. To je neodrživo. Smanjio sam količinu kamiona za dva. A ako se nešto ne promijeni, morat ću broj kamiona prepoloviti. Što znači otpuštanje vozača i tako dalje.»
Glasnogovornik hrvatske Vlade Zlatko Mehun ističe da je vlada već poduzela niz mjera kojima bi se selektivno, barem za prvu ruku, pomoglo najugroženijim kategorijama stanovništva i poduzetništva, a jedna od njih je i povećanje neoporezivog dijela dohotka s 1600 na 1800 kuna:
«Rebalansom proračuna za ovu godinu će se dio novca koji se ostvaruje trošarinama slijevati na posebne račune, gdje će se intervenirati u onim granama gospodarske djelatnosti i prema onim građanima koji će udar ovih cijena najviše osjećati. ukupno negdje oko milijardu i osamsto miliona kuna bi se u ovoj godini poticajnih sredstava moglo usmjeriti upravo u one segmente gospodarstva i društva koji će najviše osjetiti porast cijena.»
Uz ostalo, idućih će dana Hrvatska uvesti i takozvane pametne kartice za kupnju plavog dizela, što poljoprivrednik Grivicić smatra dobrom mjerom:
«Plavi dizel koriste i autoprijevoznici i oni koji imaju skupocjene jahte, a sve piše da ide na potrošnju ribara i poljoprivrednika. Ako sam dobro shvatio, tim pametnim karticama bi se to trebalo izbjeći. Sav taj novac koji je država do sada gubila bi trebala da upotrijebi za to da poljoprivrednici imaju jeftiniju naftu.»
No, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i oporbeni političar dr Ljubo Jurčić, vladine mjere naziva kratkoročnima, a nikako trajnim rješenjima krize:
«To može biti rješenje do te mjere da se smanji trenutni pritisak. Međutim, već najesen će se vidjeti ozbiljnost ovog problema, koji se sada nastoji zatrpati pod tepih palijativnim mjerama. Kompanije jednostavno neće moći više preživjeti bez povećanja cijena.»
Službena Hrvatska sve glasnije razmišlja i o gradnji vlastite nuklearne elektrane, čemu se Zeleni protive i upućuju na ostale neiskorištene mogućnosti. Predsjednik «Zelene akcije» Tomislav Tomašević:
«Da vidimo koji su to potencijali novih izvora energije, eventualno hidroenergije, energetske štednje, štednje energije u samoj distribuciji, u energetskoj mreži gdje se gubi jako puno energije.»
Iako plaćaju skoro najskuplji benzin u Europi, oko 1,3 eura, Hrvati zasad ne odustaju od svojih automobila, ali već odavno paze na svaku litru goriva:
«Imam klince, tako da nemam baš puno prostora za manipulaciju.»
«Vozim do posla, vozim djecu na trening… Ništa nismo smanjili vožnju zbog poskupljenja.»
«Ne vozim svaki dan. Više koristim gradski prijevoz. Deset kuna za litru benzina je previše. Dokle će ovo ići?»
«Pazim do daske.»
«Vozim auto za najosnovnije potrebe, ne zbog luksuza.»
«Samo iz potrebe, zbog djeteta.»
«Što morate obaviti, morate obaviti.»
«U principu, sve što možemo, obavljamo pješke. A za što nam stvarno treba auto, obavljamo autom.»
«Dok ide, ide.»
Poskupljenje nafte se odražava na ekonomsku stabilnost Kosova
Poskupljenje nafte itekako pogađa i Kosovo, gde je polovina stanovništva siromašno. Gezim Baxhaku:
Neprestano povećanje cena nafte i naftnih derivate veoma negativno utiče na ukupna ekonomska i socijalna kretanja u svim zemljama, posebno u zemljama u tranziciji, kao što je Kosovo.
Direktor Kancelarije za međunarodne odnose u Privrednoj komori Kosova, Safet Gerxhaliu, kaže da je povećanje cena nafte na globalnom tržištu izuzetno negativno za Kosovo i druge zemlje u tranziciji.
„To se manifestuje i odražava na različite načine, zavisno od ekonomske stabilnosti. Analize ovakvih uticaja svakako treba oceniti sa vanjskog i unutrašnjeg aspekta. Sa spoljnog aspekta je jasno da se cene povećavaju i da, za sada, nema izgleda da se taj trend preokrene, odnosno, smanjenje cena nije na vidiku.»
Svet će se još dugo vremena suočavati sa daljim povećanjem cena. U zemljama kao što je Kosovo, sa izrazitim ekonomskim i socijalnim problemima, povećanje cena energenata dovodi do daljeg pogoršanja ekonomskog stanja.
Za zemlju kao što je Kosovo, posledice poskupljenja energenata su izuzetno velike. Sedamnaest odsto građana Kosova živi u bedi, a oko 50 odsto u siromaštvu. Povećanje cena utiče na smanjenje radnih mesta i zamrzavanje ličnih dohodaka. Gerxhaliu ističe kako socijalni problemi utiču i na moralnu krizu:
„Ako se na ovom planu ne preduzmu konkretne mere, Kosovo će se suočiti sa velikim problemima. Ono što najviše zabrinjava, to je da domaće i međunarodne institucije nisu spremne da se s tim problemima suoče, što na Kosovu može dovesti do mnogobrojnih problema.»
Gerxhaliu kaže kako na Kosovu ima nezakonite trgovine, sive ekonomije i da institucije Kosova ne pokazuju dovoljnu spremnost da je iskorene. Sadašnje povećanje cena će biti podsticaj za to.
Po njemu, uništavanje carinskih punktova na severu Kosova utiče na dalje jačanje organizovanog kriminala i nelegalne trgovine, koji budžet Kosova koštaju najmanje tri miliona evra mesečno.
Koliko povećanje cena utiče na standard običnih građana? Maliq Kosumi, penzioner iz Prištine, dok sedi na klupi u centralnoj prištinskoj ulici Majke Tereze, kaže kako je povećanje cena goriva izazvalo i povećanje cena ostalih proizvoda:
„Koliko se sećam, prvi proizvod koji je poskupeo je bio hleb, zatim i ostali proizvodi, što i onako siromašne građane Kosova dovodi u još težu socijalnu situaciju. Mi penzioneri, od 1999. godine živimo od božje milosti. Sa penzijom od 40 evra, koliko prenzioneri primaju, ne mogu obezbediti ni lekove, a o drugim potrebama koje stare i iznemogle osobe imaju da ne govorim.“
Xhafer Jashari kaže kako povećanje cena nafte utiče i na povećanje cena drugih proizvoda, jer cene prevoza utiču i na prodajne cene.
„Cene svih proizvoda se povećavaju – brašna, hleba, jestivog ulja, šećera i svih drugih proizvoda široke potrošnje, što za građane Kosova, koji imaju ogromne socijalne probleme, predstavlja ogromno opterećenje.“
Naši sagovornici se slažu da za građane Kosova, od kojih više od polovine živi u siromaštvu, lančano povećanje cena, koje je usledilo zbog povećanja cena nafte i njenih derivata, predstavlja ogromno opterećenje.