Stjecajem okolnosti nisam jedno vrijeme čitao ni tisak ni agencije iz Bosne i Hercegovine. Kad sam se vratio svojoj dnevnoj rutini i ponovo počeo da listam vijesti u novinama i na Internet stranicama sačekala me jedna velika tužna činjenica: tekstovi u novinama i problemi sa kojima se BiH sureće bili su identični kao i prije nekoliko tjedana, da bude još gore identični kao i prošle godine, i da bude najgore identični kao i pretprošle godine. Prošli je tjedan tako neki BiH delegat na sjednici u Vijeću Evrope bojkotirao sjednicu kad se na skupu obratio delegat sa Kosova. Razumljivo je da BiH nema stav oko Kosova jer se BiH oko toga ne može dogovoriti, objašnjivo je takodjer zašto sada ne može biti drugačije. Ali, postaje potpuno nerazumljivo da predstavnik države koja nema dogovor o Kosovu postupa kao da ga ima pa bojkotira sjednicu. Možda se time nekome i dopao, ali je samo još jednom pokazao koliko mu je stalo do sopstvene države. Osim, ako mu ona plati dnevnice i omogući da uopće i dodje do Vijeća Evrope. Prekjučer je u Zagrebu Milorad Dodik uspio još jednom da isprovocira učesnike konferencije ponašajući se kao da mu je entitet država. Ništa novo. Reče predsjedniku Hrvatske, Stipi Mesiću da “mu je bolje ćutati”. Prava Dodikova kaubojska diplomatska izjava - ništa novo od premijera RS.
Bosanskohercegovački Hrvati, baš kao i prije 10 godina traže svoju televiziju. Niti njima to uspijeva niti se na postojećoj televiziji nešto trude da taj problem riješe pa je i to bila tema prošlog tjedna baš kao i prošlih godina. U Sarajevu nikla još jedna džamija, a u voćstvu vladajućeg SDA se niti trude niti imaju volje da se prikažu drugim narodima malo drugačije. Haris Silajdžić u Predsjedništvu BiH čini sve u korist štete sopstvene države pa je sve više udaljava i od Hrvata i od Srba, a bogme i od Bočnjaka.
I onda u petak - nešto novo. U izvještaju UN stoji, crno na bijelo, da su i Balkan i BiH, postali jedna od NAJSIGURNIJIH regija u Evropi!? Izvještaj se odnosi na Albaniju, BiH, Crnu Goru, Hrvatsku, Makedoniju, Moldaviju, Bugarska, Rumunjsku i Srbiju. Pročitao sam tu vijest nekoliko puta i vidim - dobro sam razumio. Potražio sam onda na što se konkretno izvještaj odnosi, na koje to zločine i pronašao da su u UN računali samo ubistva, pljačke, silovanja, provale i fizičke napade. Prvo što sam pomislio jeste da je izvještaj UN-a pisao neki zvaničnik koji sjedi negdje na Balkanu pa sam sebe hvali u tom izvještaju.
S druge strane može biti da su u Ujedinjenim narodima u pravu. Jer, ko god je htio mogao je prethodnih godina do mile volje pljačkati, krasti, ubijati, provaljivati, silovati i tući pa bi se čak moglo reći da je sada BiH jedna od najsigurnijih država u Evropi jer je sve već opljačkano, pobijeno, silovano, pokradeno i pretučeno. Kad može premijer jednog malog entiteta odbrusiti predsjedniku jedne organizirane države da mu je bolje ćutati, ako je to dakle ''diplomacija'' poznata po ugladjenom ponašanju i slatkoriječivim riječima, kakav je tek život!
Jedna druga rečenica u tom istom izvještaju kaže da je “ozbiljan izazov” na Balkanu organizirani kriminal i korupcija. i, eto objašnjenja. Kriminal raspolaže sa više novca nego sama država i nema razloga da pljačka i ubija kad sve što želi dobija legalnim putem. Ashraf Ghani i Clare Lockhart u nedavno objavljenoj knjizi “Fixing Failed States” (“Uredjivanje propalih država”) iznose podatak da u mnogim od tih država organizirani criminal ima u ilegalnom opticaju više novca nego što ga ima država u legalnom opticaju. Taj je ilegalni novac NEKOLIKO PUTA veći od budžeta dotičnih država. Za BiH se ne daju posebni podaci ali je teško odoljeti tvrdnji da su interesi kriminala i u BiH puno čvršći od interesa same države, da kriminal djeluje po čvrstim principima (znaju se i odluke i one se poštuju) dok je u onom legalnom dijelu te iste države posve obrnuto – nit se znaju odluke niti se poštuju.
I danas, 13 godina nakon rata, iste teme isti politički riječnik, iste podjele. Napadaju jedni druge i čine sve šta je moguće da se ne dogovore o onome što se moraju dogovoriti i da se dogovore o onome što niko i ne vjeruje da su se dogovorili, pa ni oni sami. Sve je to, što bi dalmatinci rekli, čisto pituranje (farbanje). Ja farbam tebe da ću se odcijepiti od BiH iako mi to ne pada na pamet; ti se buniš protiv mog otjecpljenja iako znaš da toga neće biti ali ti to koristi; ti nećeš Kosovo da priznaš, ja hoću, ali nam to obojici koristi; ja hoću reformu policije, ti nećeš, pa ja neću, a ti hoćeš - da nije tužno bilo bi smiješno.
Kad sam poznanika sa početka ove priče, upitao sa kojim bi to topovima avionima ili oružjem Bošnjaci napali Srbe kad je znano da su bili neuporedivo slabije naoružani - slegnuo je ramenima. Nije znao odgovor ali ga to nije pokolebalo u njegovoj tvrdnji da su oni morali napasti da ne bi bili napadnuti. U istoj onoj gore pomenutoj knjizi autori tvrde da se u 50% zemalja koje su nastale nakon konflikta ili rata - taj isti konflikt vraća nakon 10 godina!! U BiH je od rata prošlo već 13 godina pa je Sarajevo, eto, iznad prosjeka. Ali, prosjek prave i oni koji su - iznad njega.
U BiH je sve ista meta i isto odstojanje od konflikta. Nisu se od njega odmakli za 13 godina ni za pedalj.