Peperonata, faculet i rakija od Grada

  • Ankica Barbir-Mladinović

Dubrovnik

U Hrvatskoj je sve više "malih poduzetnika" koji, unatoč šumi propisa i poprilično velikim porezima, osvajaju tržište svojim originalnim, najčešće prehrambenim, proizvodima i oživljavaju tradicijske običaje i recepte.

U Zagrebu su sinoć prezentirane tri takve "dubrovačke delicije", u koje je Dubrovkinja, Marija Kisić-Kamić, uložila puno truda i ljubavi, a hoće li biti i isplative - tek će se vidjeti.

"Sad ću vam poslužiti krivaju, zrna su ohlađena na ledu, a poslije će te probati peperonatu, ali nemojte pretjerati."

Marija Kisić-Kamić, neumorna Marita, kako je zove devedeset posto Dubrovčana, spada u one koji se ne predaju lako kad nešto odluče, a bez takve karakteristike malo koji mali poduzetnik u Hrvatskoj može uopće i uspjeti:

"Nije lako biti mali poduzetnik u Hrvatskoj jer postoji šuma propisa u kojima se ljudi jednostavno ne snalaze. Zbog toga kao mali poduzetnik griješite, pa nastaju problemi - sankcije, kazne, odgovornosti i sve što ide uz to. Teško je kada nemate nikoga ko će da vam protumači hrpu hrvatskih zakona, pod-zakona različitih akata i mišljenja."

Zagrebačka Dubrovkinja i televizijska spikerica, Ana Brbora- Hum, pojašnjava što su to Maritine - "peperonata", "faculet" i "krivaja":

"Dubrovačka peperonata je začin koji se stavlja, malo po malo, u sve moguće obroke i hranu. Faculet je ukrasna maramica koja ima simbole Dubrovnika. Na jednoj maramici je Sveti Vlaho, na drugoj je grb Dubrovnika, a na trećoj je Stari grad. Krivaja je rakija od Grada. To je vinova loza, samo je kriv, pa se zato zove krivaja."

Načelnica Odjela za prehrambeno-prerađivačku industriju u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Jelena Đugum, ističe da hrvatska država svake godine raspisuje natječaje i raznim potporama potiče malo poduzetništvo, tako da od Slavonije do Istre, Dalmacije i otoka postoji već vrlo bogata i prepoznatljiva ponuda:

"Imate u svakoj županiji vegetarijansku kobasicu. Šlapica ima i iz Podravske županije. U Istri ima manjih proizvođača maslinovog ulja. Tu je i proizvodnja određenih vrsta sira. Postoji veliki niz projekata."

Novaca za takve projekte ima i u europskim fondovima, ali i u samoj Hrvatskoj, ističe SDP-ova saborska zastupnica, Željka Antunović, ali ne postoji jedinstven servis koji bi ljudima pomogao kako do njih doći, a nije lako doći ni do običnog bankarskog kredita:

"U svijetu se na dobru ideju, iza koje stoji proračun da će donijeti profit, bez ikakvih hipoteka i velikih garancija može dobiti novac. Kod nas to nije tako. Kod nas banke, usprkos profitabilnosti nekog projekta, traže neke dodatne garancije, najčešće u nekretninama ili jamcima, kojima se osiguravaju."

I gospođa Marita je uzaludno pokušavala uvjeriti bankare da joj treba kredit na 30 godina, iako je prošla pedesetu, i pojasniti im vrijednost njezine "peperonate", "faculeta" i "rakije od Grada", u koju se stavljaju zlatnožute, smeđe i zelene bobice grožđa, ili-ti po dubrovački - "kojoni":

"Kojoni je jaje od kokota. To je naša dubrovačka krivaja, vinova loza koje se u stara vremena uzgajala na cijelom području Republike. U stara dubrovačka vremena nisu se gospoda pozivala na kubicu rakije, već se pitanje postavljalo na drugi način - Imaš li konca bijeloga?"