Posljednji u nizu primjera je zasjedanje skupštine NATO-a u Berlinu koje je napustio predsjedavajući delegacije Parlamentarne skupštine Milorad Živković uz obrazloženje da je neprihvatljivo da se delegaciji Kosova daje legitimitet. Druga dva člana delegacije, Halid Genjac i Ivo Miro Jović, nisu ga slijedili.
Svaki narod ima svoje predstavnike u vlasti koji vode i unutrašnju i vanjsku politiku, navodi bivši diplomata, bh. ambasador u Turskoj i Maleziji Hajrudin Somun:
“Na kraju-krajeva, vanjska politika BiH, kakva je da je, odraz je unutrašnje politike - a unutrašnja je očajna, kao što se zna. Tako je to već petanestak godina, posebno poslije Dejtona. Meni je posebno žao jer sam služio toj politici. To se još nije otpočelo na profesionalizaciji vanjske politike. Samo tada će moći da se usvoji nekakav zajednički stav i da se sprovodi zajednička vanjska politika - kad se bude profesionalizirala vanjska politika.“
Brojna pitanja otvorila je i nedavna posjeta predsjedavajućeg bh. Predsjedništva Harisa Silajdžića Americi. Prije svega ono da li je čelni čovjek u državi zastupao zemlju, narod ili partiju kojoj pripada. Bivši ministar inostranih poslova BiH Zlatko Lagumdžija navodi da je vanjska politika, prije svega, odraz unutrašnjeg uređenja jedne zemlje:
„I ovdje vam ne može ni Henry Kissinger doći pa da popravi situaciju bitno. Ovi izleti ljudi koji predstavljaju državu - od predsjednika Predsjedništva, člana Predsjedništva, premijera, ministra vanjskih poslova - je ispod svakog dostojanstva jedne ozbiljne zemlje. Pogledajte, molim vas: postavite pitanje kada je zadnji put predsjedavajući Vijeća ministara, ili ministar vanjskih poslova, ili predsjednik Predsjedništva bio u zvaničnoj međudržavnoj posjeti neke relevantne zemlje? Zašto je, ustvari, tragično ovo o čemu vi i ja sada razgovaramo? Što kažu, kad se brukamo u svojoj kući pa Bože pomozi, tu smo sami. Međutim, kad se brukamo vani, tu je bruka duplo veća.“
Bosna i Hercegovina nije subjekt političkog odlučivanja, što je preduslov jasne i artikulisane vanjske politike. Razlog tome nije samo činjenica da ima visokog predstavnika kao suverena već i etno - političko ustrojstvo, kaže profesor sarajevskog Fakulteta političkih nauka Asim Mujkić:
„Tako da imamo paradoksalnu situaciju da naši ljudi koji su vezani za poslove izvanjskog predstavljanja ne odgovaraju svome šefu, nego odgovaraju svojim stranačkim šefovima, tako da imamo jednu aposlutno fragmentirano predstavljanje, odnosno nešto što čak ne bih ni mogao nazvati predstavljanjem, nego jedno opće blaćenje i sramoćenje ono malo ugleda i identiteta što BiH ima.“
Da jasne i zajedničke vanjsko - političke strategije nema pokazuju i stalni sukobi u Vijeću ministara. Tako je ministar sigurnosti od predsjedavajućeg tražio objašnjenje zašto on pregovara o viznim olakšicama. U isto vrijeme čelni čovjek Vijeća ministara za svog ministra spoljnih poslova tvrdi da vodi politiku koja proizvodi sukobe u zemlji.
Bivši ministar vanjskih poslova BiH Mladen Ivanić smatra da sukobi koje izazivaju međunarodna putovanja samo štete ugledu zemlje:
„Vrlo često izgledamo smiješni i vrlo često, ja to znam iz vlastitog iskustva, kolege onako blago, iza scene, pomalo se i podsmijevaju. To, naravno, nije dobro. To više govori o našem mentalitetu i o našim unutrašnjim problemima, a jako, jako šteti ugledu zemlje u svijetu.“