RSE: Gospodine Brailo, ovih dana u Dubrovniku su ratni zarobljenici iz Morinja davali iskaze pred sudijama iz Podgorice i taj proces se nastavlja. Koliko ima informacija o ovim saslušanjima pošto se zvanični sudski organi u Crnoj Gori ne oglašavaju po ovom pitanju?
Brailo: Takva je situacija i u Dubrovniku. Osim šture protokolarne vijesti da se postupak saslušanja nekadašnjih ratnih zarobljenika iz Morinja odvija u Dubrovniku, da se to odvija pred istražnom sutkinjom Marijom Donatović i da su iz Podgorice prisutni gospodin Radomir Ivanović i gospođa Lidija Vukčević, daljnjih nekakvih podrobnijih informacija nema. Ipak, do novinara je procurjelo kako je prošloga tjedna ispitano dvadesetak ljudi, a do kraja šestoga mjeseca bi trebalo biti ispitana i jedna malo veća grupa. Sveukupno je podatak, koji je izašao iz Županijskoga suda, da će do kraja šestoga mjeseca se nastojati ispitati 74 nekadašnja ratna zarobljenika iz Morinja.
RSE: Kakav je odnos crnogorskih istražnih organa prema bivšim zarobljenicima, ima li tu nekih komentara ili informacija, makar nezvaničnih?
Brailo: Uglavnom se i mi novinari u Dubrovniku oslanjamo na neslužbena, ali prilično pouzdana saznanja. Ja sam razgovarao sa nekoliko ljudi koji su bili u Morinju. Oni nemaju zamjerki na istupe podgoričkih istražnih sudaca, ali je najveća zamjerka što se, kada se spominju vrlo konkretno neki ljudi, predočavaju nekakve vrlo stare i vrlo mutne fotografije. Jedan od njih mi je rekao da je zapravo nemoguće poslije toliko vremena prepoznat neke ljude, tim više što su oni na tim fotografijama koje su im predočene u mornaričkim uniformama, a on i ostali njegove kolege koji su bili u Morinju tvrde da su tamo bili ljudi isključivo u SNB uniformama. Tako da, to smatraju jednom vrstom smicalice koja će samo, po njihovom mišljenju, produžit ovaj istražni postupak koji se vodi.
RSE: Kako komentarišete činjenicu da se ljudi saslušavajju petnaest godina nakon događanja u Morinju. Zašto se ovoliko čekalo? Je li to prosto nespremnost crnogorskog pravosuđa ili nije bilo dovoljno pritiska iz Hrvatske?
Brailo: Ja mislim da, ako možemo tako reći, je krivnja prodjednako na obje strane. Nije moje da ja utvrđujem krivnju, ali dojam je da je Hrvatska po pitanju tih postupaka, konkretno što se tiče Morinja, jako puno kasnila, a s druge strane, u Crnoj Gori, ako ćemo iskreno, tema Morinja je zapravo otvorena tek prije dvije i nešto godine, tek nakon što su državni odvjetnik Hrvatske Mladen Bajić i tadašnja državna tužiteljica Crne Gore Vesna Medenica u Budvi potpisali sporazum koji tretira suradnju oko ratnih zločina, tek se tada zapravo počelo više govoriti, a tek je lani, negdje u ljeto ili potkraj godine su počeli biti vođeni ti istražni postupci. Moje je mišljenje, prateći sve ove godine što se zbivalo, da se s tim postupcima jako, jako kasni i bojim se da jednoga dana, ako i bude nekakvih pravnih presuda da će te presude biti jako, jako zakašnjele, a kako ono kažu zakašnjela pravda je nikakva pravda.
RSE: Kakva su očekivanja hrvatske javnosti? Da li se u principu očekuje da će u dogledno vrijeme, ljudi koji su mučili ratne zarobljenike u Morinju, krivci naći pred licem pravde?
Brailo: Konkretno, iako je objavljena ova informacija da se to događa u Dubrovniku nije bilo nekakvih reakcija ni sa strane političara ni sa strane medija, da se išlo u nekakve dublje analize. Ako se vratimo godinu dana unatrag kada je ta tema bila prisutnija potkraj prošloga ljeta i početkom zime ljudi su bili dosta skeptični u odnosu na to hoće li se uopće voditi ti neki postupci i da su ovo sad što se radi u formi tih predistraga, istraga da se to tek tako radi, eto, forme radi. Dosta je skepse prisutno, posebno u dubravačkome kraju odakle je bio i najveći dio ljudi u Morinju.
RSE: Ako se to smjesti u kontekst suđenja Nikolaidisu, Koprivici, čini li Vam se da crnogorski sudovi imaju kapaciteta za suočavanje sa prošlošću?
Brailo: Ja sam svojim nekim javnim djelovanjem i poslom u Crnoj Gori prisutan od '88. i kroz to vrijeme sam upoznao jako puno ljudi iz tog pravosudnog miljea. Ja mislim da nije problem u njihovome znanju, kapacitetima, praćenju onoga što se događa po tom pitanju na prostorima bivše Jugoslavije, Haga. Meni se čini da je problem te famozne političke volje koja naravno nije samo crnogorski specifikum. Ta politička volja je nešto, na žalost, što te prostore još uvijek prati. Zapravo, to je po mome mišljenju najveći problem, jer ako uzmemo svih zadnjih godina što se događa oko medija, autora, presuda, postupaka i svih tih stvari tu se vidi da se beskrajno mnogo luta i da su zapravo političari oni koji se štite.
RSE: I pored verbalnih zalaganja za rješavanje svih spornih pitanja, izvinjenje i slično...
Brailo: Političari imaju svoj djir, oni rade, ali sve to što oni dobro ne urade, što se završi na nekakvom protokolu i sličnim stvarima, prigodnim, verbalnim istupima ima neposrednoga odraza na ljude koji su doživjeli strahote devedesetih godina i onda kada to nije odrađeno do kraja i u najboljoj namjeri naravno da je to onda plodno tlo za veliku skepsu.