U Zagrebu je otvoren trodnevni «Festival jednakih mogućnosti» na kojem će u glazbeno-scenskom, sportskom i likovnom programu sudjelovati oko 900 izvodjača među kojima 600 osoba s invaliditetom iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije.
«Stvar je u osobi s invaliditetom. Koliko ta osoba izlazi van, koliko se kreće u svojoj lokalnoj zajednici toliko je prihvaćena. Evo, Antonija je -ženska i po!»
Antonija :
Antonija :
« Ha,ha, katkad...koliko mogu i kako mogu, izađem na kavu i s prijateljima...»
Biserka Trebec:
«Imamo mi na nivou Županije veče volontera i onda se svi zajedno sredimo i dotjeramo i idemo na ples u Hotel Marijan, to nam je poznati hotel u Splitu."
Naše sugovornice su iz Kaštela. Antonija ima 23 godine, ima teškoća u govoru i hodanju, ali energije za aktivnosti u društvu na pretek. Biserka Trebec je majka 24-godišnje Ree, djevojke s tjelesnim teškoćama u razvoju i ujedno predsjednica Društva tjelesnih invalida 'Kašteli'. Do nedavno je, kaže Biserka, bilo sramota imati invalida u obitelji, a na žalost, mnogima je to i danas:
«Ja sam, kao roditelj, svoje dijete stalno vodila van, znači od obične kupovine kruha, do frizera, do godišnjih odmora i svega ostalog. Moje dijete nije hodalo, nije govorilo, nosilo je pelene, al' je išlo na skijanje. Dok, recimo, moja poznanica koja isto ima dijete sličnih godina i teškoća ona je svoju kćer zatvorila u kuću, u dvorište i postala žrtva sama sebi, jadna... Moja Rea se javi svim susjedima, sa svima popriča, ode na kavu, a ova druga cura, ona 'ima dvi glave i pet nogi'... da, zato što je zatvorena i ne poznaju je.»
Državna tajnica u Ministarstvu zdravstva Dorica Nikolić:
"Hrvatska je ukinula brojne fizičke barijere koje zagorčavaju život osobama s tjelesnim oštećenjima, a najveći uspjeh je zakonska odredba po kojoj nijedna zgrada u Hrvatskoj ne može više dobiti uporabnu dozvolu ako nema pristup i za invalide. Mi uklanjamo barijere, vidite to po Zagrebu, uklanjamo ih na cesti, u školama i javnim institucijama, ali je činjenica da najviše barijera imamo u glavama i tu još moramo puno poraditi.»
"Hrvatska je ukinula brojne fizičke barijere koje zagorčavaju život osobama s tjelesnim oštećenjima, a najveći uspjeh je zakonska odredba po kojoj nijedna zgrada u Hrvatskoj ne može više dobiti uporabnu dozvolu ako nema pristup i za invalide. Mi uklanjamo barijere, vidite to po Zagrebu, uklanjamo ih na cesti, u školama i javnim institucijama, ali je činjenica da najviše barijera imamo u glavama i tu još moramo puno poraditi.»
Marija Mustač je slijepa. Najvećim usphjehom drži zakonsku odredbu po kojoj nijedna zgrada u Hrvatskoj ne može više dobiti uporabnu dozvolu ako nema pristup i za invalide:
«Uistinu je privilegija biti u gradu Zagrebu gdje je većina toga invalidima prilagođena, pristupačna i po mjeri svakog čovjeka, pa i osobi s invaliditetom, no na žalost, ostali dio Hrvatske, pogotovo ruralne sredine su još daleko, daleko od toga.»
«Uistinu je privilegija biti u gradu Zagrebu gdje je većina toga invalidima prilagođena, pristupačna i po mjeri svakog čovjeka, pa i osobi s invaliditetom, no na žalost, ostali dio Hrvatske, pogotovo ruralne sredine su još daleko, daleko od toga.»
Razvijanje društvene svijesti o invalidnosti jedan je od glavnih ciljeva Festivala, ističe predsjednik Društva tjelesnih invalida Hrvatske Milan Ožegović:
«Na festivalu sudjeluje preko 900 izvođača programa i 180 volontera, a dolaze iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine.»
«Na festivalu sudjeluje preko 900 izvođača programa i 180 volontera, a dolaze iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine.»
Potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor izvjestila je da bi Hrvatska do kraja ovog tjedna po prvi put trebala dobiti i pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom, a podsjeća i na vladin pilot projekt za osobnog asistenta za najteže invalide:
«Često puta i same obitelji imaju predrasude i pokušavaju 'zaštiti' osobe s invaliditetom da ne ide na ples, da ne ide u disco-klub, da ne ide u kazalište, jer se nekome ne da ići s njom, a često smatra i da to nije ni 'prilično', a osobni asistent im omogućava upravo to. Dakle, to je jedan novi trend, jako dobro prihvaćen kod najtežih invalida i svi koji su kroz protekle dvije godine imali osobnog asistenta kažu da im se život potpuno promijenio, na bolje.»
«Često puta i same obitelji imaju predrasude i pokušavaju 'zaštiti' osobe s invaliditetom da ne ide na ples, da ne ide u disco-klub, da ne ide u kazalište, jer se nekome ne da ići s njom, a često smatra i da to nije ni 'prilično', a osobni asistent im omogućava upravo to. Dakle, to je jedan novi trend, jako dobro prihvaćen kod najtežih invalida i svi koji su kroz protekle dvije godine imali osobnog asistenta kažu da im se život potpuno promijenio, na bolje.»
Mlada slikarica Andrea Belić iz Ivanić grada ima 27 godina u pitanju je cerebralna paraliza, u kolicima je, a njezina majka Marica kaže da bi i Andrea jako rado imala osbnog asistenta:
«Ona zna što želi, jedini problem je Andrein u tome što teže govori, ali način komunikacije može biti putem mobitela, može pisati SMS poruke, služi se Internetom, znači, ne bi trebalo biti zapreka u dobivanju osobnog asistenta. S obzirom da mužu i meni godine jako brzo idu, lete. Sve više me muči i vuče na razmišljanje 'što će biti poslije', kad mi odemo, no Andrea uvijek pametno razmišlja. Rekla je 'mama nemoj se time patiti –bit će kako bude'."
«Ona zna što želi, jedini problem je Andrein u tome što teže govori, ali način komunikacije može biti putem mobitela, može pisati SMS poruke, služi se Internetom, znači, ne bi trebalo biti zapreka u dobivanju osobnog asistenta. S obzirom da mužu i meni godine jako brzo idu, lete. Sve više me muči i vuče na razmišljanje 'što će biti poslije', kad mi odemo, no Andrea uvijek pametno razmišlja. Rekla je 'mama nemoj se time patiti –bit će kako bude'."