O ekonomskom i duhovnom siromaštvu u BiH, novim vjerskim objektima i obilježjima, o dijeljenju djece u školama i, naravno, o novom izdanju knjige „Zlodusima nasuprot“ razgovaramo sa direktorom Internacionalnog multireligijskog i interkulturnog centra, bosanskim franjevcem Markom Oršolićem.
RSE: Mislite li da su u BiH ljudi već očajni?
Oršolić: Mislim dobrim dijelom da su očajni jer nema nekih socijalnih programa. Sadašnja situacija je stvarno jako, jako loša i mislim da se ljudi nalaze na dnu, veliki procenti takvih građana BiH - i to je vrlo žalosno.
RSE: Svi znamo da smo ekonomski vrlo siromašni. Koliko smo siromašni duhom?
Oršolić: Treba čovjeka prvo nahraniti, a onda i filozofirati i duhovno ga obogaćivati. Naravno da je to potrebno, ali ne može ništa zamijeniti, pa ni duhovno, potrebu ljudi za njihovim čistim, teškim, ljudskim potrebama kao što je čisto prehranjivanje. I ne treba tu sebi praviti alibi u duhovnom itd. Duhovno je potrebno i nužno, ali tek kad se završi ovo prvo.
RSE: Evo govorimo o duhovnom. Šta mislite u inicijativi da se i u predškolske ustanove u Kantonu Sarajevo uvede vjeronauk?
Oršolić: Inače, pitanje vjeronauka u BiH, kakva je ona, je jako problematično pitanje. Tu ima različitih mišljenja, ali uglavnom su naši autoriteti religijski jednoglasni za to da se to uvede. Mislim, možda, ne bih u principu imao protiv toga, ali istovremeno se mora veoma naglasiti da religijom se ljude ne smije dijeliti. Ko ljude religijom dijeli taj je, zapravo, nesvjesno ubojica ili priprema naše međusobno istrebljivanje. Moram tako teške izraze upotrebljavati jer ljudi to nikako da čuju. A to se radi i spomenikom poginuloj djeci Sarajeva ovakoga ili onakoga, radi se na razne druge načine, pa i vjerskim objektima.
RSE: Vi ste pomenuli i vjerske objekte. Smatrate li da je nekako gradnja tih novih vjerskih objekata nadmetanje nacionalnih stranaka u BiH?
Oršolić: Znate šta, ovisi o kojem je. Treba čovjeku prvo pomoći u njegovoj konkretnoj egzistenciji i, normalno da je duhovno jedna od njegovih neotuđivih dimenzija. Nekada se to kod nas marginaliziralo, pridavala mala važnost, ali znate šta - jedan vjerski objekt ne mora biti onaj koji će druge iritirati, ili većinu građana iritirati. Ezan spada dobrim dijelom neotuđivim dijelom molitve, ali taj ezan može - i fetva postoji velikih autoriteta - na različite načine biti prisutan, što se kod nas sve to radi da bi se, barem se takav dojam dobija, da bi se drugo dokazivalo, pokazivalo, čak ponekad ljude iritiralo. Ne daj Bože, nijedna vjera, nijedan vjerski čin ne smije iritirati ne samo ljude drugih vjera nego nikoga. I mislim da je i veoma važno da religijski autoriteti sve više vode računa o tome - inače biće kontraproduktivni, rade u korist vlastite štete.
RSE: Imamo primjere dijeljenja djece čak i u školama. Posljednji primjer je Čapljina. Šta mislite o fenomenu nazvanom dvije škole pod istim krovom?
Oršolić: To je idiotizam, ali uzrok je u tome prvo naša teorija o tri jezika. Imamo mi puno problema. Jer zašto se mi sad razumijemo, i svako svakoga razumije, a opet govorimo o neka tri jezika. I takve ostale neke ublehe koje su neprestano prisutne na ovom prostoru poslije tih prvih tzv. višestranačkih izbora. I to je čak u ustav naš ugrađeno. Ja se bojim da to nije ni pametno, niti je dobro. Jezik možemo različito zvati, ko kako hoće, ali mi govorimo sigurno jednim jezikom u kome se, ako hoćemo, svi jako dobro razumijemo.
RSE: Izašlo je drugo, dopunjeno izdanje vaše knjige „Zlodusima nasuprot“. Šta je dopunjeno u tom novom izdanju?
Oršolić: To je izašlo u povodu 60-te godišnjice pobjede nad nacizmom i to sam napravio uglavnom za ljude, srednjoškolce sa kojima mi imamo određene seminare. Nisam imao nikakvih pretenzija ni naučnih ni nekih drugih, ali naravno da je štivo ozbiljno. Dvije hiljade komada je razgrabljeno, a osim toga bila je malo nespretna naslovna stranica, tako da sam sam želio da u tom drugom, dopunjenom izdanju uradim. A u drugom, dopunjenom izdanju ima i Pismo provincijala Bosne Srebrene kao moj odgovor hercegovačkim franjevcima, zatim Pismo grupe franjevaca sa Bistrika povodom Tompsonovog koncerta i mnoštvo toga drugoga - a sve sitne stvari koje ne opterećuju čitaoca.