Već treći dan nekoliko desetaka, uglavnom radnica, štrajka glađu u Sinju, ispred tvornice Dalmatinke Nove, te su najavile kako će se njih stotinjak uskoro uputiti autobusima u Zagreb, kako bi prosvjedovale ispred zgrade Hrvatskog fonda za privatizaciju, Ministarstva gospodarstva i Ministarstva pravosuđa, te talijanskog veleposlanstva, jer tvornica je vlasništvu talijanskih državljana – braće Gianfranca i Livia Ladini.
Ankica Pešo, jedna je od radnica koje već treći dan stoje ispred tvornice konca Dalmatinka Nova. Ona traži da njoj, kao i drugima od 350 zaposlenih, bude isplaćeno devet plaća, koliko im – kažu – duguju braća Ladini:
„Živimo očajno. Muž je također zaposlen u Dalmatinki. Već devet mjeseci nismo dobili plaću ni ja, ni on.“
RSE: Čemu se nadate nakon ovog štrajka?
„Neće li se nešto poduzeti.“
RSE: Tko bi trebao nešto poduzeti?
„Država. Vrh države, od Sanadera, Mesića pa nadalje, jer oni su do svega ovoga doveli.“
RSE: Primate li za ovo vrijeme ikakvu sindikalnu pomoć?
„Ništa nisam dobila. Smatraju da smo u radnom odnosu, a nemamo ništa.“
Iva Rudonja je predsjednica Nezavisnog sindikata u Dalmatinki Novoj. Zbog svog sindikalnog rada izložena je i sudskom progonu. Braća Ladini su je tužila da je napravila devet milijuna eura štete Dalmatinki Novoj zbog svojih izjava danih našem radiju prošlog ljeta kad su radnici isto bili u štrajku:
„Naslov je bio ,Od Cosa nostre do koza‘. Međutim, ja nisam rekla da su mafijaši. Ali da su nas izigrali, jesu. Da su se obogatili na naš račun, jesu.“
Radnici žele plaće, ali i nastavak proizvodnje, kaže jedan od štrajkaša, ekonomist Ivica Andrijević, jer – kaže – tržišta za njihov konac ima:
„Izvozili smo u Austriju, u Njemačku, Češku, Poljsku, Srbiju, Makedoniju, čak i Japan, Italiju, Francusku… Nema gdje nije bilo naših proizvoda.“
RSE: Otkud onda stečaj?
„Jer nisu plaćali ni radnike, ni dobavljače.“
U ekonomski depresivnom Sinju gubitak 350 radnih mjesta bio bi katastrofalan. Stoga je danas gradonačelnik Ivan Nasić razgovarao s braćom Ladini. Talijanski poslodavci prihvaćaju isplatu tek dijela plaća, a što se tiče budućnosti Dalmatinke Nove, oni smatraju da tvornica može opstati na tržištu i proizvoditi kvalitetnu robu s novom tehnologijom u manjem prostoru i na novom mjestu. Iva Rudonja napominje da je Dalmatinka Nova danas na 120.000 metara četvornih vrijednog prostora i da je njegova prodaja konačni cilj braće Ladini:
„Oni su htjeli da budu vlasnici jedan kroz jedan, da radnici završe na birou i da oni to rasprodaju. Svjesno su nas doveli do situacije u kojoj se sada nalazimo.“
Dalmatinka Nova je u stvari stara priča o hrvatskoj privatizaciji. Jučer je, u Splitu, i potpredsjednik Vlade Damir Polančec priznao da je učinjena pogreška prigodom njene privatizacije, dok Iva Radonja smatra da nije u pitanju samo pogreška nego i da braća Ladini imaju zaštitu u samom državnom vrhu:
„Da nemaju nekoga u državnom vrhu, odavno bi otišli odavde. Da neki naš čovjek ode u bilo koju državu i da radi ovo što oni rade ovdje nama, u našem gradu i u našoj državi, davno bi završio iza rešetaka.“