Utjecaj Haškog tribunala na kazneno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine

U Sarajevu je nedavno objavljena knjiga „Utjecaj Haškog tribunala na kazneno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine“, autora Gorana Šimića. Stručnjaci za ovu oblast ocjenjuju da se radi o “pionirskom poduhvatu” u pravnoj literaturi, u kojem su elaborirani rad Haškog tribunala i njegove refleksije na legislativu i opće stanje u Bosni i Hercegovini. Značaj knige je dodatno aktueliziran najavama o skorom prestanku rada ICTY-a , što otvara brojna pitanja bitna za procesuiranje ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini. S autorom knjige Goranom Šimićem razgovarala je Mirna Sadiković.

RSE: Šta vas je podstaklo na ovo istraživanje?

ŠIMIĆ: Rekao bih da u pozadini ove knjige leži potreba da sa jednog ljudskog i znanstvenog stanovišta istražimo ono što se zapravo dogodilo u BiH. Svi smi na neki način bili manje ili više uključeni u događaje koji su se dogodili u BiH između ’92. i ’95. godine i svako je od nas, barem na posredan način, bio pogođen tim događajima. Ja sam imao, sticajem okolnosti, i nekakvu životnu priliku da budem sam dio tih događaja i da to ljudsko iskustvo usporedim sa znanstvenim iskustvom i znanjem koje sam stekao kroz bavljenje pravnim naukama. Rekao bih da su dvije glavne ideje vodilje koje vode kroz ovu knjigu, a to su žrtve i istina. S jedne strane smatram da smo mi kao država, i ne samo BiH nego općenito države u bivšoj Jugoslaviji, učinili premalo da utvrdimo objektivnu istinu o onome što se dogodilo.

RSE: Knjiga je vrlo studiozno napisana, elaboriran je rad Haškog tribunala i njegove refleksije na legislativu i stanje u BiH. Kakve su te refleksije, u najkraćem?

ŠIMIĆ: Sud dakako, kao netko ko je pionir u tom cijelom poduhvatu, jasno je da nije savršen sud. Međutim, jasno je isto tako da, a u tome se danas u najvećoj mjeri slažu i teoretičari i praktičari, bez njegovog postojanja mnogi zločini u BiH, ali i u bivšoj Jugoslaviji ne bili bili procesuirani. I ne samo da ne bi bili procesuirani nego bez njega i bez utjecaja koji je posredno međunarodna zajednica preko njega refleksirala na BiH i zemlje u regionu ni mi sami ne bismo, možda, imali ni ustanovljen Odjel za ratne zločine na Sudu BiH, ne bi to uradili ni u Srbiji, ni u Hrvatskoj, ni u drugim zemljama. Prema tome, rekao bih da je taj utjecaj vrlo snažan. S druge strane, ideje i pravne norme koje su iznijete u pravnoj praksi Suda i u njegovom statutu, koji predstavlja njegov temeljni dokument za djelovanje, su praktično danas, kada je barem u pitanju Kazneni zakon BiH, doslovno inkorporirane. Dakle, možemo sumirati da je Haški tribunal nesaglediv utjecaj imao na nas same, odnosno da predstavlja jedan korak, jedan prag ispod kojega u budućnosti sigurno međunarodna zajednica neće ići, ili makar ne bi trebala ići kada su u pitanju ratni zločini.

RSE: Jedna od ideja pisanja ovakve knjige je bila i izgradnja povjerenja, odnosno upravo utvrđivanje činjenica u cilju izgradnje povjerenja u društvu. Koliko rad Haškog tribunala doprinosi tome, ali i sadašnji sudovi koje se bave procesuiranjem zločina, kada se i sam Haški tribunal od kreatora rata i počinilaca dovodi u pitanje?

ŠIMIĆ: Rad Haškog tribunala je kontraverzan sam po sebi - od njegovog ustanovljavanja do njegovog rada. Ja sam već rekao: ja ne smatram da je Haški tribunal savršen sud. Vjerovatno još uvijek nismo izmislili savršen sud, možda ga u budućnosti nećemo tako skoro ni izmisliti. Međutim, radu Haškog tribunala se ne može osporiti da je procesuirao zločine, da je utvrdio činjenice, da je prikupio ogromnu dokumentaciju koju ćemo danas mi ili druge zemlje bivše Jugoslavije baštiniti. On je svojim djelovanjem, osim ovog dijela gdje je procesuirao određene ratne zločine, izvršio utjecaje i na zemlje bivše Jugoslavije da kroz svoje zakonodavstvo, da kroz svoje postupanje se aktivnije uhvate u koštac sa počinjenim ratnim zločinima. Ja ću vam reći jedan ekstreman primjer koji najbolje oslikava: svi mi znamo da je u BiH po nekakvim najobjektivnijim istraživanjima poginulo najmanje 100.000 ljudi, da je više miliona ljudi raseljeno, da su kuće razorene, da su domovi razoreni, da su kulturni objekti razoreni. Do 31. 12. 2006.godine imali smo ukupno 57 završenih predmeta. Od toga, primjerice, jedan ili dva u RS-u, ostali u Federaciji, u Brčko Distriktu možda jedan.

Znači, ono što mi uvijek zanemarujemo kada govorimo o Haškom tribunalu je to da sve to što radi Haški tribunal, bili smo ovlašetni da uradimo i mi sami. Jednaku nadležnost kakvu ima Haški tribunal imaju i domaći sudovi. Sve ratne zločine, sve ratne zločince, sve događaje mogli smo i mi sami utvrditi pred svojim sudovima. Ne možemo reći da jesmo - jer mi to nismo uradili. To je naš propust. Tu bih našao najveći doprinos Haškog tribunala - što je on rekao i što nam je omogućio da se suočimo s istinom i kažemo: „Ljudi moji, zločini su dogođeni.“ Ne možemo se praviti kao da nisu oni bili kad jesu. Oni će uvijek tu biti. Nemoguće se pretvarati da Srebrenice nije bilo, da se zločini po cijeloj BiH nisu dogodili. U tom smislu rekao bih da je Haški tribunal dao možda nemjerljiv doprinos razvoju međunarodnog kaznenog prava. Naravno da je bilo grešaka, naravno da u radu Haškog tribunala ima sto stvari kojima se moglo zamjeriti, da mi svi smatramo da su određene kazne premalene, neadekvatne, da određene činjenice nisu utvrđene na objektivan način, ali u pozadini toga se uvijek trebamo pitati šta smo mi uradili. Šta smo mi uradili da pomognemo tom Haškom tribunalu da radi bolje? Reći ću vam šta smo uradili. Skrivali smo dokumente, skrivali smo činjenice, lažno smo svjedočili, na svaki način smo pokušavali opstruirati rad tog suda. E onda je pitanje koliko je taj sud mogao raditi bolje - da vidimo koliko smo mi doprinijeli, a koliko smo mogli doprinijeti da je naš odnos prema njegovom radu i da je naš prema samim zločinima bio drugačiji. Jer opet kažem, Haški tribunal i zemlje bivše Jugoslavije imaju tzv. konkurirajuću nadležnost. Sve to što radi Haški tribunal, mi smo mogli uraditi i u BiH, u Hrvatskoj i u Srbiji. Sami se trebamo zapitati zašto to nismo uradili.

* * * * *

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa iInstitut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.