Najprije su komunisti u BiH htjeli izgraditi TV sistem u Republici. Komunisti u Srbiji i Hrvatskoj su bili protiv, ali su komunisti u BiH dobili podršku Josipa Broza i TV Sarajevo je bila rodjena. Dvadesetak godina kasnije RTSA, negdje na samom početku devedesetih, je na medijskom tržištu dobila više medjunarodnih priznanja nego sve ostale tadašnje RTV stanice zajedno.
Broz je umro i ono što je trebala biti zdrava konkurencija izmedju TV stanica pretvorilo se u republičke propagande. Najprije partijske, a zatim nacionalističke. Tako su u BiH htjeli da nas podijele na nacionalne kanale, a kad se nisu uspjeli dogovoriti počeli su rastakati RTV Sarajevo na njene sastavne dijelove. Najprije su potajno održavali sastanke sa novinarima i tehničarima i inženjerima i uspjeli da kod nekad najvećih komunista probude nacionalne motive (vazda ima onih kojima trebaju gospodari). Radio i TV Sarajevo je tada postalo mjesto gdje se odvijala dnevna bitka izmedju onih koji su nastojali progurati stavove svoje stranke i onih koji su htjeli da budu samo - novinari.
Onda su oteli predajnike na Kozari i tako ostavili gradjane na milost i nemilost propagande iz Beograda. To su i htjeli, počela je završna priprema za rat! Hrvatska je izgradila predajnik koji je omogućio da Hercegovina gleda tadašnji HTV. Onda su počeli političke akcije da se ne plaća RTV pretplata i naredjivali svojim direktorima da ne reklamiraju na RTSA. I sve se to dešavalo 1990-1992. RTV Sarajevo se sama nosila sa svim tim "aždajama", bez podrške države, jer države nije ni bilo. RTSA je ostala JEDINA institucija u BiH koja nije bila nacionalno podjeljena. I baš je zato valjalo uništiti.
Podsjetio sam se tih priča kad sam pročitao tekstove koji se ovih dana pojavljuju o RTV BiH u povodu izvještaja revizije da je u ovoj kompaniji bilo dosta financijskih mahinacija. Čitam opet iste priče. Ponovo političari govore gradjanima da ne plaćaju RTV pretplatu, ponovo se svojim direktorima naredjuje da se od RTV BiH ne naručuju reklame, ponovo se novinari i tehničari i snimatelji vrbuju za svoje političke interese. Umjesto ekonomskih rasprava se okreće ka tome čija je televizija, kakav je nacionalni sastav zaposlenih i čije interese televizija zastupa. Premijer RS Milorad Dodik se odmah založio za likvidaciju i stečaj BHTV, velikodušno se boreći za prava Hrvata da imaju svoj nacionalni kanal. "Tragično je da građani Republike Srpske, ali i cijele BiH, plaćaju pretplatu za otuđeni centar moći pod kontrolom jedne partije i njenih stranih mentora" i piše on i zaključuje da "ako BHRT nastavi da radi kao što je to do sada radila, biće to siguran put ka nestanku BHRT, ali i nestanku same BiH".
Premijer RS i njemu slični govore istinu: oni zaista žele da kreiraju, kako piše u premijerovom pismu, "medijski servis koji će služiti interesima svih naroda i građana u BiH", ali i on i oni koji se sa njim slažu zaboravljaju da kažu da će taj servis služiti interesima svih gradjana i naroda POJEDINAČNO. Jer pojedinačno je lako stvari kontrolirati, televizija se lakše prikloni onima koji potpisuju njen budžet pa na kraju sve završi obrnuto od onoga kako je počelo: umjesto da služi interesima "gradjana i naroda" televizija služi vlade i premijere.
I, ponovo, baš kao i devedesetih nema države da zaštiti RTV BiH, niti ima države da zaštiti svoje gradjane, pa ni TV ne može zaštiti svoje gledatelje. Oni to već poodavno ni nisu - oni su već decenijama najprije Bošnjaci, Hrvati i Srbi i oni već decenijama biraju stranke koji ih dijele i koji se obraćaju samo dijelu svojih birača.
Ne čini mi se da se, gotovo svi, puno razlikuju od onih koji su došli u zgradu RTV doma 5 aprila-travnja 1992-e godine na moj poziv da razgovaraju o miru, a ne ratu. Odluka koju sam morao donijeti je bila: da li da razgovor sa liderima HDZ-a, SDA i SDS-a i generalom JNA emitiramo uživo ili ne? Profesija kaže idi uživo, ali sam se bojao da moji gosti nekom gestom ili nekom rečenicom daju neki skriveni znak da počne rat, pa da na kraju za početak rata optuže - RTSA. Razgovor nismo emitirali uživo. I bolje.
U TV studiju su potpisali još jedan mirovni dogovor, a rat je buknuo desetak sati poslije. I prvo su uništili predajnike RTV Sarajevo i mirno emitirali poruke poput jedne "slavne" sa TV Srbije koja je glasila ovako: "braneći svoje položaje, srpske su snage osvojile nekoliko kilometara neprijateljske teritorije!"