"Bilo je ljudi iz svih krajeva naše prijašnje Jugoslavije. Bilo je naroda i hvala svima koji su došli, da se sjetimo naših boraca i ranjenika, da ih ne zaboravimo."
Preživjeli s Neretve su podsjetili na sebe:
"Kada sam dobila tifus, onda sam molila drugove da me ubiju, jer se neće izvući. Rekli su mi - Sejo nosit ćemo vas, pa makar svi poginuli."
"Ranjenik bi umro na nosilima, pa ga se ostavi na sred puta jer, na žalost, moraš bježat naprijed."
Tako su se sjećali dalmatinski partizani, Ivanica Strize i Ivan Bogunović. Inače na proslavi je istaknuto da je 42 posto boraca na Neretvi bilo iz Dalmacije. Stari partizan Lovre Reić je u svom govoru podvukao:
"U bici na Neretvi učestvovalo je 1.473 borca mog dragog Splita."
U Splitu je jedina asocijacija za Neretvu nedavno podigla spomenik Orsonu Welsu koji je u istoimenom filmu glumio četničkog ideologa. Ni u Jablanici nije puno bolje. Stoji most kojeg je u filmu "Neretva", glumeći Vladimira Smirnova, srušio Yul Brynner, ali nema partizanskog drvenog mosta kojeg je još 1991. godine otplavila Neretva, požalio se u svom govoru predsjednik Općine Jablanica, Salem Dedić:
"Uništen je plavim valom 1991. godine i od tada vodimo konstantne razgovore sa javnim preduzećima Elektroprivrede Bosne i Hercegovine za njegovu sanaciju i vraćanje u prvobitno stanje."
Teških ratnih godina nije Neretva otplavila samo most, nego i Muzej bitke na Neretvi. Armija BiH ga je pretvorila u zatvor, priča nam jedna Jablaničanka:
"Bio je zatvor. Možda je bilo i nevinih ljudi tamo, ali znate, rat nije nikome brat. Svi smo nekako platili, na svakoj strani. Nije niko dobio. Svi smo mi izgubili. Zar ovo danas nije lijepo? Ovo je ponos."
U toj istoj Jablanici prošle subote antifašisti su krpili razoreno fino tkivo Bosne i Hercegovine:
"Naša misija je rušenje nacionalnih torova i gradnja porušenih mostova," kaže Mirko Rača, predsjednik Društva Josip Broz Tito iz Banja Luke.
Baš je Tito dominirao proslavom. Puštale su se njegove riječi s razglasa:
"Nećemo nikome dozvoliti da nas ruje iznutra i da nam ruši bratstvo i jedinstvo."
Pjevalo mu se:
"Naše pjesme zli neka se plaše, Druže Tito mi ti se kunemo..."
Mujo Alić iz Đurđevika nije se odvajao od Titove slike. Zašto ga ljudi vole?
"Zbog toga jer nam je svima bilo lijepo, sve je bilo po propisima. Sada je sve čisti kriminal, korupcija, lopovluk i tako dalje."
Za razliku od rata u kojem je Tito vodio partizane - posljednji nije imao pobjednika, kaže nam skupina Mostarki:
"Svi su gubitnici."
Jedan od onih koji nisu izgubili, 88-godišnji Lovre Reić, u subotu se sjetio svojih drugova:
"Bacio sam sa mosta 10 crvenih karanfila u znak sjećanja na grob desetine iz II bataljona II dalmatinske brigade, koja je preko srušenog mosta prva jurišala i razbila tri četnička bunkera."
Kako će se mlađi sjećati Neretve? U školskim programima je malo Neretve i partizana. Dvadesetogodišnji Draža Marković iz Podgorice je došao na sat povijesti. On misli da njegova generacija malo zna:
"Bogami i malo zna, koliko bi trebalo da zna. Puno više bi trebalo da zna."
I stari mladići poput Lovre Reića i omladina zajedno su se prošle subote veselili u Jablanici:
"Čujem glas koji zove dođi sreća čeka nas..."
"Nastavljamo zajedničkim ručkom koji su nam pripremile oružane snage Bosne i Hercegovine."
RSE: Kakav je grah?
"Super. E, da nam je bio ovakav 1993. godine, bilo bi dobro."
Isto Mostarka Sadika Manjgo nam je rekla da 1993. godine na Neretvi nije nedostajalo samo graha, nego i partizana:
"Spominjali smo ih često."