Srbija i Hrvatska dužne su BiH više od 4 milijarde eura za neisporučenu električnu energiju i korištenje elektroenergetskih resursa, istrajan je u svom stavu predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić i odlučan da se o ovim dugovanjima raspravlja na sjednici kolektivnog šefa države. U Silajdžićevom kabinetu je potvrđeno da će se ovo pitanje naći na dnevnom redu neke od narednih sjednica i pored protivljenja srpskog člana Predsjedništva Nebojše Radmanovića, koji smatra da je ova rasprava u nadležnosti entiteta. Savjetnik predsjedavajućeg Silajdžića Damir Arnaut kaže:
„Što se tiče komentara da to nije u nadležnosti Predsjedništva, ti komentari ne stoje s obzirom da se radi o vodotocima i ostvarivanju hidroenergetskih potencijala na vodotocima koji predstavljaju državnu granicu između BiH s jedne strane i Republike Hrvatske i Republike Srbije sa druge strane. Ovdje se radi o vodotocima na kojima se ostvaruje električna energija skupa sa drugom državom. Znači to je u domenu vanjske politike i apsolutno je u nadležnosti Predsjedništva BiH. Kako će se dalje raspoređivati ta dugovanja unutar BiH odlučivaće se unutar BiH. Međutim, naplata dugovanja od strane BiH ka drugim državama je vanjska politika i zato Predsjedništvo mora o tome odlučivati.“
Dug od 4,5 milijardi eura nastao je zbog nepoštivanja ugovora koji su postojali između bivših republika nekadašnje Jugoslavije, pojašnjava Arnaut:
„Otprilike 3,7 milijardi dugovanja od strane Srbije na hidroelektranama Zvornik i Bajina Bašta i 750 miliona eura od strane Hrvatske na Trebišnjici i Hidroelektrani Orlovac.“
Pomoćnik ministra ze elektronergetiku RS-a Ljubo Glamočić kaže da je, prevedeno u jezik struke, Hrvatska dužna BiH više od 3.000 gigavat sati neisporučene eleketrične energije iz hidroelektrane u Dubrovniku koja je dio nekadašnjeg sistema na Trebišnjici:
„Hrvatska elektroprivreda duguje Elektroprivredi RS-a zbog jednostranog prekida i odluke njihove Elektroprivrede da od 1994. godine naruši ugovoreni odnos oko isporuke električne energije proizvedene u Hidroelektrani Dubrovnik. Do tada odnos isporučene energije prema Elektroprivredi RS-a bio je 78 naprema 22 i odlukom Elektroprivrede Hrvatske jednostrano je narušen taj odnos i od tog dana hrvatska elektroprivreda isporučuje svega 50 posto od ukupno proizvedene električne energije u Hidroelektrani Dubrovnik prema Elektroprivredi RS-a, a 50 posto zadržava za sebe.“
Istovremeno, Glamočić nije želio reći ništa o dugu Republike Srbije prema BiH tvrdeći da su odnosi između ove dvije elektroprivrede i države uređeni na drugi način:
„Ne bih komentarisao. Ne može se to dvoje dovoditi u istu ravan.“
Premijer Federacije BiH Nedžad Branković kaže kako nije upoznat sa problemom dugovanja susjednih zemalja za korištenje elektonergetskih resursa BiH, te, ako tako nešto postoji, nije u nadležnosti ovog entiteta:
„Federacija se ne bavi međudržavnom politikom. Dakle, mi sve svoje međudržavne kontakte želimo ostvariti putem institucija države BiH.“
Potraživanja BiH prema susjednim zemljama su ogromna, ne samo u elektroenergetskom sektoru nego i u drugim granama, te prelaze 5 milijardi eura, tvrdi savjetnik za ekonomska pitanja u Vanjskotrgovinskoj komori BiH Duljko Hasić:
„To su potraživanja iz osnova zajedničkih projekata u okviru energetskog sistema, i ne samo energetskog sistema, ali u okviru ovog iznosa nije uključen dio, a odnosi se na zajednička ulaganja, na zajednička preduzeća širom Hrvatske i Srbije koje potražuje BiH, a ta preduzeća su već privatizirana. BiH će pokrenuti postupak pred međunarodnim sudovima da naplati ova svoja potraživanja. 4,5 do 5 milijardi je potraživanje samo po ovom osnovu, dok drugi osnovi tek će dati rezultate kada napravimo sumiranje iznosa vezano za zajednička ulaganja.“
Hasić kaže da je potpuno nerazuman zahtjev Republike Hrvatske koja traži svoj udio u Termoelektrani Gacko, te dodaje da su obaveze BiH prema drugim zemljama bivše Jugoslavije male i beznačajne u odnosu na potraživanja. Najveći dug BiH ima prema Crnoj Gori.
Probleme riješiti razgovorima
“Pa to je pitanje bilanci, pitanje što sve zahvaća ova cijena, a onda su opet na hrvatskoj strani zahtjevi zbog hrvatskih potraživanja! Najbolje je da svatko kaže svoje i da se opet sjedne za stol, kao što je ovo što radimo s prijateljima Slovencima.”
U Ministarstvu gospodarstva Republike Hrvatske uputili su nas za komentar Silajdžićeve izjave na Hrvatsku elektroprivredu, a glasnogovornik HEP-a Radomir Milišić za naš radio je izjavio:
“HEP je elektroprivredna tvrtka i naši predstavnici nemaju namjere komentirati izjave političkih dužnosnika. Ali u cilju rješavanja eventualnih otvorenih pitanja na planu proizvodnje, distribucije i isporuke električne energije, predstavnici HEP-a su spremni razgovarati sa svim predstavnicima elektroprivrednih tvrtki u Bosni i Hercegovini s kojima HEP, odnosno njegov prednik, ima sklopljene važeće bilateralne ugovore.”
Za Silajdžića su u odnosima sa Hrvatskom sporne hidroelektrane Trebišnjica i Orlovac. Pitanje Hidroelektrane Trebišnjica, preciznije hidroelektrane Plat, odnosno Dubrovnik, nedavno je pokrenuo i premijer Republike Srpske Milorad Dodik. On tvrdi da se iz te hidroelektrane pušta prema Republici Srpskoj manje električne energije nego što je prethodno dogovoreno, i da je dug Hrvatske elektroprivrede prema tvrtki Hiroelektrane na Trebišnjici oko 100 milijuna eura. U prioćenju koje tom prigodom dala središnica Hrvatske elektroprivrede u Zagrebu također je konstatirano da postoji otvoreno pitanje u pogledu raspodjele električne energije iz Hidroelektrane Plat, ali da je stav HEP-a o navodnom dugu bitno drugačiji nego onaj što ga je iznio Dodik.
Međutim, kad se govori o odnosima dviju elektroprivreda, u HEP-u smatraju da treba govoriti o svim otvorenim pitanjima istovremeno, tj. i o ulaganjima HEP-a u Rudnik i termoelektranu (TE) Gacko 1, a koja Elekroprivreda Republike Srpske (ERS) u cijelosti osporava. Naime, ERS i i češka tvrtka ČEZ, osnovale su radi izgradnje TE Gacko 2, tvrtku NERS u koju je ERS unijela kao svoj suvlasnički ulog i čitavu imovinu Rudnika i TE Gacko negirajući u potpunosti na taj način vlasnički udjel HEP-a. Naime, u Hrvatskoj elektroprivredi tvrde kako su upravo oni osigurali trećinu ukupnih sredstava za izgradnju Rudnika i termoelektrane Gacko 1.
Potraživanja BiH nemaju osnova
Reagujući na izjavu predsedavajućeg Predsedništva BiH Harisa Silajdžića da Srbija duguje zajedno sa Hrvatskom četiri i po miliarde evra na ime protivpravnog korišćenja u slučaju Srbije hidroelektrana Bajina Bašta i Zvornik, koje su izgradjene zajedničkim ulaganjima u vreme bivše Jugoslavije, pomoćnik ministra zadužen za sektor elektroenergetike u Vladi Srbije Predrag Šekeljić u izjavi za naš program naglašava da u ovom trenutku jedino može da kaže da čitava stvar spada u domen pravne problematike:
“Mi štitimo interese Republike Srbije, on štiti interese svoje države. Nije spono ni šta on štiti ni šta mi štitimo, prosto odgovor je da tako kažem pravne prirode. U pitanju su milijarde evra i u pitanju je direktno vlasnoštvo Elektroprivrede Srbije”.
Istovremeno, u Elektroprivredi Srbije nisu želeli da komentarišu navode Harisa Silajdžića, a generalni direktor Hidroelektarne Bajina Bašta, Vasilije Pavićević za RSE kaže da potraživanja BiH prema Srbiji kada je reč o hidroelektarnama Bajina Bašta i Zvornik nemaju osnova i to ovako objašnjava.
“Zašto bi BiH dobijala struju iz hidroelektrana Bajina Bašta i Zvornik kada su obe napravljene iz sredstava Republike Srbije, odnosno Elektroprivrede Srbije. Druga stvar, Ustavom iz 1974 godine i zakonom koji je posle donet rečeno je da čak i ono što je iz budžeta federacije finasirano, a ostalo je republikama prelazi u vlasništvo tih republika, nemaju drugi pravo da potražuju”.
Stvari u čitavom ovom slučaju, medjutim, dodatno komplikuje činenica da energetski objekti nisu bili predmet sukcesije i podele imovine bivše Jugoslavije. Urednica sajta Enerdži Obzerver Sijka Pištolova medjutim ističe da zahtevi zvaničnika iz BiH imaju pokriće upravo u činjenici da je izgradnnja elektroenergetskih postrojenja za bilo koju republiku bivše Jugoslavije načelno bila prevelika investicija, te da su ova postrojenja najčešće zajednički finasirana.
“Bosanskohrecegovačka strana ima pravo kada se žali na ponašalje elektroprivreda Srbije i Hrvatske. U vreme bivše Jugoslavije elektroprivrede su ispomagale jedna drugu kada su gradjeni energetski objekti. Razlog je bio jednostavan, zato što su i termoelektrane i hidrocentrale veoma “skupe igračke”. Iz tog lepog perioda ostale su i neke ružne stvari, nisu do kraja rašcišćeni odnosi ko je kada u kom objektu i pod kojim uslovima ulagao”.
Generalni direktor Hidroelektrane Bajina Bašta Vasilije Pavićević medjutim priznaje samo dug koji je kako kaže nastao nakon prekida odnosa i izbijanja ratnih sukoba a tiče se korišćenja vode kao prirodnog resursa:
“Ne plaćamo samo lokalne takse i doprinose i orišćenje vode kao prirodnog resursa, a potrebno je napraviti taj sporazum. Prema njihovom potraživanjima neplavćene takse iznose 20 miliona maraka ili deset miliona evra. To je mksimalno što mi imamo kao dug već samim korišćenjem Drine, odnosno vode koja je zajednička”.
Sijka Pištolova na posletku ističe da ovaj spor može da se resi samo ozbiljnom alanizom i zaklučuje.
“To može da reši samo neka inostrana nezavisna konsultantska kuća. Ona može da razreši taj gordijev čvor i onda svako obešteti drugu stranu zaista u procentu koji duguje”.