Najvišu ocjenu, 5 +, Holbruk je dao ispunjavanju osnovnog cilja Dejtona -okončanje rata jednom zauvijek. Naglasio je da to nije koštalo života nijednog američkog ni vojnika NATO-a. Pod stavkom ,,Al-Kaida", Holbruk je stavio ocjenu 5.
“Bili smo zabrinuti prisustvom malo poznate grupe islamskih ekstremista u Bosni, koji će kasnije postati poznati kao ozloglašena Al-Kaida. Po sklapanju Dejtonskog sporazuma zahtijevali smo njihovo uklanjanje i dali NATO-u pravo da ih napadne. Da nije bilo Dejtona, Al-Kaida bi vjerovatno napade 11. septembra planirala iz BiH, a ne iz Afganistana”, naveo je Holbruk.
Najnižu ocjenu, 3 -, on je dao političkoj integraciji. Holbruk, naime, navodi da je progres bilježen do aprila 2006. Dalje piše da je tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun „gurao" reforme, ali da njegov paket ustavnih reformi nije prošao jer mu se protivio Haris Silajdžić uz tvrdnju da bi ojačao Srbe.
“Od tog zastoja nije bilo značajnijeg političkog napretka. Milorad Dodik podržao je Ešdaunov plan, ali je onda okrenuo leđa reformama, tražeći podršku od Beograda i Moskve. On sada traži svaku priliku da oslabi ili paralizira centralnu vladu. Međusobno djelovanje Silajdžića i Dodika bilo je otrovno - Bošnjak je govorio o ukidanju entiteta, a Srbin je prijetio da će proglasiti nezavisnost svog entiteta ako Silajdžić bude uporan. Obojica znaju da njihovi stavovi Dejtonom nisu dozvoljeni, a insistiranjem na takvoj politici nazadovanja mogli bi ozbiljno destabilizirati Balkan”, piše Holbruk.
Ocjenjujući ulogu međunarodne zajednice, bivši Klintonov izaslanik navodi kako „Vašington mora zapamtiti da bi, bez jakog američkog vodstva, dobra u Bosni mogla nestati".
“Odluka da se NATO zamijeni manjim vojnim snagama EU bila je užasna greška. Visoki predstavnik Miroslav Lajčak je vješt diplomata, ali ne dobiva dovoljno podrške iz Brisela. Skoro svemu što on radi protive se Rusi, koji pokušavaju minirati sporazum, za koji su i sami pregovarali”, ističe Holbruk u kolumni za ,,Washington Post".
Holbruk je ekonomske integracije u BiH ocijenio sa 4 +, baš kao i vojne integracije. Pišući o evropskim integracijama, naveo je da Bosna, ka ni njeni balkanski susjedi, nema održivu budućnost, osim kao članica EU.
Reakcije u BiH: Holbruk pretjeruje
Jasmin Ahić, koji se bavi metodikom istraživanja terorizma na Kriminalističkom fakultetu u Sarajevu, Holbrukovu ocjenu smatra neutemeljenom:
“Kategorično se može reći da gospodin Holbruk pretjeruje. Naravno, ne možemo ne reći da nije bilo određene radikalizacije u smislu mudžahedina koji su došli da brane Bosnu, ali dati izjavu da bi Bosna bila centar, odnosno teroristički poligon za mudžahedinske napade širom svijeta mislim da je i više nego pretjerano. Čak šta više, ne doprinosi političko - sigurnosnoj stabilizaciji u BiH.”
Mada su ocjene za BiH u pogledu terorističke prijetnje sada povoljne, s obzirom da je godinama kroz izvještaje State departmenta pa i domaćih političkih struktura ocjenjivana kao rasadnik bijele Al-Qaide, država je pretrpjela veliku štetu, smatra Ahić:
“BiH je bila visoko u vrhu zemalja koje su bile potencijalne terorističke prijetnje upravo zbog ovakvih neutemeljenih izjava. Na kraju-krajeva, ako se takve izjave i daju onda se moraju argumentirati, odnosno ukazati neki pokazatelj zbog čega bismo mi nosili to breme bijele Al-Qaide i relevantno tvrditi i potvrditi da je to tako. Onda bi to imalo smisla. U ovakvoj koncepciji dnevno - političkih izjava mislim da stvarno nema smisla - i šteti, naravno, BiH u svakom slučaju.”
Za privredni razvoj BiH Holbruk, međutim, nije dao povoljne ocjene ističući problem "duboko ukorijenjene korupcije i političare koji se maskiraju kao nacionalisti da bi zadržali kontrolu nad državnim firmama". Momir Dejanović, predsjednik Centra za humanu politiku, slaže se s ovakvim ocjenama ukazujući na problem organizovanog kriminala koji ima političku podršku, te se takvo stanje održava:
“Krimnalizovana politička ili vladajuća politička struktura u BiH nema interesa da mijenja to stanje. Nažalost, ja sam razočaran i u međunarodnu zajednicu i zato govorim i o dijelu njene odgovornosti za ovakvo stanje jer je mogla uticati, posebno preko institucije visokog predstavnika i na drugi način, da se stvore sposobne institucije, da se napravi sistem za borbu protiv kriminala i korupcije. Jednostavno, mi imamo 10 ili 15 godina priču o borbi protiv kriminala i korupcije, a izuzetno male i simbolične rezultate.“
Nisku ocjenu dobila je i politička integracija BiH, te odnosi zemlje s međunarodnom zajednicom i SAD-om,čijoj administraciji BiH više nije na listi prioriteta. Vanjsku politiku BiH američki diplomat također nije visoko pozicionirao, te ističe negativnim etnički redoslijed na dužnosti šefa diplomatije. Lamija Tanović, koja je svojevremeno u bh. ambasadi u Kopenhagenu obavljala diplomatske poslove, slaže s Holbrukovom ocjenom navodeći kako je vanjska politika zemlje odraz nacionalnog ustrojstva Predsjedništva koje je kreira i stranačkih stavova ministara vanjskih poslova:
„Ne vjerujem ja da je Mladen Ivanić prezentirao baš neku politiku koja je puno daleko od politike RS-a, da danas Alkalaj perezentira neke druge stavove u odnosu na stavove njegove stranke - da BiH treba biti jedinstvena itd. Ovi opet potenciraju entitete. Pošto su kod nas uvijek na tim pozicijama ljudi iz vladajućih stranaka, vladajuće stranke su totalno etnički raspoređene, nacionalno raspoređene i mi, ustvari, plasiramo nacionalnu politiku.“
Zagovornik teze da se model Dejtonskog sporazuma može primijeniti i šire, naročito u Iraku, Holbruk zaključuje:
“Nijedan sporazum ne vrijedi ukoliko nije naširoko primijenjen, a politički aranžmani moraju odražavati povijesne i etničke realnosti. Jedinstvena država s jakom središnjom vlašću može funkcionirati u Japanu ili Francuskoj, ali ne i u Bosni, niti, vjerujem, u Iraku, Afganistanu ili Sudanu. Vlast u takvim zemljama mora biti podijeljena između središnje vlade i saveznih država ili pokrajina, kao u Americi, Njemačkoj i Indiji. Sjedinjene Države moraju takvu situaciju prepoznati i u Iraku.“