Na suđenju bivšem zapovjedniku Generalštaba Armije BiH Rasimu Deliću obrana je nastavila izvoditi svjedoke s kojima pokušava pobiti tezu optužnice o njegovoj zapovjednoj odgovornosti za zločine na nacionalnoj osnovi počinjene od jedinice El Mudžahid za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Suđenje prati Goran Jungwirth.
Zvonko Jurić, kao bivši zapovjednik brigade Zrinski Hrvatskog vijeća obrane, došao je u Haag svjedočiti u Delićevu korist opisavši ga kao čovjeka od povjerenja. Pri tom je istaknuo njegove zasluge za izbjegavanje sukoba između Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH na području Tuzle 1993. godine. Budući da je general Delić optužen za stravične zločine stranih muslimanskih boraca, koje su počinili na nacionalnoj osnovi ubijajući zarobljene Hrvate, te Srbe čak i na ritualan način - odsjecanjem glave, svjedok Jurić je kao Hrvat istaknuo kako je nakon prvog sastanka s optuženim shvatio da je on od ljudi koji ne žele rat:
„Kroz višesatne razgovore sa njim dao mi je dosta pojašnjenja i dosta naputaka kako kao vojni zapovjednik učiniti sve da se ne dešavaju zločini, da sve ono što se dešava da se evidentira, da su uspostavi suradnja i sa bošnjačkom i sa hrvatskom i sa srpskom stranom da žrtava što manje bude i da je naše vojnički da mi čekamo da političari donesu odluku.“
Iako je u vrijeme sastanka hrvatsko - muslimanski sukob na jugu dosegnuo vrhunac i brzo se prenosio prema sjeveru zemlje, Jurić je ustvrdio kako mu je Delić jasno dao do znanja da do sukoba Armije BiH i HVO-a na području Tuzle ne smije doći. Predložio mu je neka sam smisli kako izbjeći sukob. Svjedok Jurić je, nakon toga, donio odluku da rasformira brigadu Zrinski, čiji su se pripadnici potom mogli prijaviti, po volji, u redove Armije BiH. Svjedok Jurić je naglasio:
„Da je kod nas u Drugom korpusu, i u HVO-u i u brigadama Armije BiH, nacionalna struktura bila mješovita.“
Tužiteljstvo nije imalo pitanja za svjedoka Jurića, no prigovorilo je na relevantnost tema o karakteru generala u odnosu na optužnicu. U svrhu skidanja zapovjedne odgovornosti s generala Delića, obrana je kao sljedećeg svjedoka izvela Pola Korniša (Paul Cornish), profesora međunarodne sigurnosti na londonskom Kraljevskom institutu, kako bi rastumačio svoj ekpertski izvještaj napravljen za obranu o zapovijedanju u suvremenim uvjetima ratovanja.
Obrana, naime, tvrdi da je jedinica El Mudžahid, iako u sastavu Armije BiH, primala naređenja od tzv. "šure", vrhovnog tijela mudžahedina čije se glavno sjedište, prema talijanskoj kolekciji dokumenata, nalazilo u Islamskom kulturnom institutu u Milanu. Svjedok je ustvrdio kako bi se zapovijedanjem jednom jedinicom iz više zapovjednih centara, u ovom slučaju izvan vojnog sistema, prekršio princip jedinstvene komande. Situaciju zapovijedanja jedinicom s više strana profesor Korniš je opisao, riječima sudske prevoditeljice, kao nevjerojatnu:
„Ako imate tri ili četiri osobe koje donose tri ili četiri odluke, onda takva jednica ne može učinkovito funkcionirati.“
Obrana je pokušala skinuti Delićevu zapovjednu odgovornost nad jedinicom El Mudžahid pomoću dijelova svjedokovog ekspertskog izvještaja koji podupiru njen stav da se jedinica koja odbija zadatke nadređenog zapovjedništva, ne podnosi izvještaje, nosi vlastite uniforme, te se financira iz vlastitih izvora - ne može smatrati dijelom jedinstvenog zapovjednog lanca.