Ustavno uređenje je glavna kočnica promjena

Komšić: Kad je riječ o političkom opredjeljenju i podršci naroda, stvarno je ogromna podrška. I nemate niti jednu političku opciju koja će biti protiv toga na riječima. I što je bitno, svi to žele zaista. To je moj utisak. Druga je stvar u tim euroatlantskim integracijama da li neko nešto gubi, koliko toga gubi u smislu moći da politički utiče, materijalne moći, ekonomske moći - toga se ljudi teško odriču i to je, po meni, razlog zašto mi u tome zapinjemo. Mada npr. na tom putu ka NATO-u smo ipak odmakli dalje - nekad baš i ne svojom voljom i svojim angažmanom, malo spletom okolnosti, ali dosta toga smo i dobrog i pozitivnog uradili kada je riječ o reformi sektora odbrane i vojsci. A taj evropski put onako malo šepa, šepa, šepa.

RSE: Između verbalnog, znači onoga za šta se zalaže, i onoga što se stvarno radi ogromna je razlika u BiH. Zbog političke strukture? Zbog ustroja? Gdje vidite najveći problem?

Komšić: U ustavnom uređenju BiH.

RSE: Ustavno uređenje se može na nekoliko načina promijeniti. Vi se zalažete samo za jedan, a to je normalna procedura. Je li ona moguća?

Komšić: Moguća je. Moguća je ovisno o omjeru, prije svega, političkih snaga u Parlamentu, dakle ovisno o rezultatu izbora - koliko će ljudi dati povjerenja kojoj političkoj opciji, cijeneći ih, naravno, po nekim svojim kriterijima, ko će znati kako birač sve cijeni kada glasa. Ja mislim da je moguće, jer jedino, zapravo, jeste i, realno i pošteno govoreći, demokratski Ustav mijenjati na ustavom propisan način u Parlamentu.

RSE: Sadašnje tročlano Predsjedništvo, čiji ste član, ocjenjivano je uvijek kao do sada najbolje. Naši vas slušaoci ne vide, a napravili ste neku facu kao: i jest i nije. Kako ga Vi ocjenjujete? Šta ste konkretno uradili?

Komšić: Pa dobro - druga je stvar što uvijek ono gdje se mi ne slažemo izbija u javnost i to budi interes, naravno - ali ovo Predsjedništvo je ogroman broj odluka donijelo apsolutno konsenzusom. Ja zaista ne znam tačan broj odluka koje smo mi donijeli, ali on se mjeri stotinama, stotinama odluka. I nikakvih problema nismo imali, stvari idu relativno lagano i glatko. Kad dođe do ključnih stvari koje se tiču ili prošlosti ili budućeg ustavnog uređenja, a što se reflektuje i kroz odluke Predsjedništva, tu, naravno, dolazi do problema - problema da smo mi tri čovjeka koji dolazimo iz različitih političkih opcija, različite političke koncepte imamo u glavi, pa, na kraju-krajeva, tri smo različite osobe, tri različite ličnosti i, naravno, da se onda sudaramo oko tih stvari koje su s aspekta onoga što se dešavalo u prošlosti ili onoga što se treba dešavati u smislu organizacije BiH potpuno različiti.

RSE: Danas je Dan Armije BiH i ja vam ga čestitam najprije, jer ste vi bili borac Armije BiH, i s tim u vezi hoću da vas pitam. Dakle, Vi ste se borili za svoju BiH, onakvu kako jeVi vidite - kao jednu državu, bez entiteta, mada uvažavate njenu realnost. Međutim, ono što je pogubno, po mom mišljenju kao nekoga ko stvari promatra izvana, pogubno je građenje tri nacionalne historije i odgajanje novih generacija na tri potpuno različite.

Komšić: Vjerujte da ja imam privatni problem da se pitam šta će moje dijete sutra učiti.

RSE: Imate li Vi svoju istinu?

Komšić: Ja mogu da shvatim da su ljudi kada je npr. krenula sva ta gužva i onaj nesretni, krvavi, prokleti rat - ja ne znam više kako da ga nazovem - u BiH, u svojim prioritetima političkim, mentalnim, kulturnim, vjerskim rekli: „Odbrana naroda je osnovna stvar.“ A moja razlika u odnosu na to jeste: ja sam išao u taj rat braneći jedan drugi kolektivitet, kolektivitet koji se zove Bosna i Hercegovina. Ja nisam išao nikoga prvi da napadnem, branio sam u prvi mah svoju kuću, svoju glavu. Onda je to postao pravi rat u kojem ste išli daleko od kuće i morali da se borite i ratujete po BiH. Dakle, moja istina je te vrste. E sad, druga je stvar što svi mi koji smo na bilo koji način bili angažovani u tome što se zove rat imamo svoje viđenje i svoje uloge i svoje borbe koje se ne podudara uvijek s onim što drugi misle i što vide. Ali ja bih ovako rekao: ja sam spreman da čujem i najcrnju istinu o ovome što ja pričam za što se ja zalažem i za što sam se ja borio, ali dopustite da imam i ja pravo nekom drugom da saopštim tu istinu. Kad mi budemo mogli čuti o sebi istinu i da na to ne reagujemo apsolutno osuđujući to kao laž, onda ćemo mi moći doći do te vrste neophodnog pomirenja u BiH. Jesmo li za to spremni? Nismo još, po mom mišljenju.

RSE: I u svojim javnim istupima i u svom blogu koji imate stalno govorite „ja mislim, ja osjećam“. Kolika je razlika između vaših želja i vaše stvarne moći?

Komšić: Nikad mi niko nije prigovorio zbog tog stava i rekao da ja zastupam nešto drugo nego što SDP zastupa.

RSE: Meni to nije sporno. Ja vas pitam koliko Vi imate moći da to što mislite, što želite - i ostvarite? Kolika je vaša stvarna moć?

Komšić: Postoji moć koja proizilazi iz uloge člana Predsjedništva. Ona se ogleda, prije svega, u domenu vanjske politike i odbrane. Međutim, postoji jedna vrsta moći, nazovimo je moći, koja nije baš precizno formulisana u aktima, bilo u Ustavu ili zakonu, a to je moć pozicije, moć autoriteta i pristupa javnosti s aspekta mjesta na kojem se nalazite. Vi ne morate imati nikakve nadležnosti u nekoj oblasti, ali ako vas ljudi cijene kao autoritet, pita se i ta vaša. Pita se. Npr, imao sam tu priliku kad je riječ o procesuiranju ratnih zločina u BiH, bez obzira što ja nemam nikakve nadležnosti u tom domenu, ali da vas neko gleda s pozicije mjesta i autoriteta, ili kao osobu i da uvažavaju te vaše političke stavove. Znate, član Predsjedništva je član Predsjedništva. To je, ipak, pozicija i ona ima svoj autoritet koji nije uvijek direktno propisan Ustavom i zakonom. Dakle, može se, može se.

RSE: Imate li dojam da ste u vrijeme svog predsjednikovanja, dakle vremena provedenog u Predsjedništvu BiH nešto pomakli, nešto učinili?

Komšić: Pa jesam, ima stvari kojima sam ja zadovoljan. Zaista sam zadovoljan u najvećoj mogućoj mjeri u polju odbrane, dakle u Oružanim snagama BiH. Ima stvari koje sam ja prvi put, dakle kao neko ko se bavi politikom i neko ko je prvi put te stvari uradio, ima stvari kojima sam zaista zadovoljan. Ima stvari kojima nisam zadovoljan, koje nisam uradio i kojima imam zaista želju i namjeru da se posvetim, bez obzira bio ja predsjedavajući Predsjedništva ili ne bio, nego, eto, kao član Predsjedništva, a to je da eliminišemo, da probamo nešto uraditi sa tom nesretnom praksom, zovimo to kako god hoćete, dvije škole pod jednim krovom. Jer to je, po meni, katastrofalna stvar, to je tako segregacijska stvar u jednoj zemlji koja pretenduje sutra da bude punopravna, ravnopravna članica Evropske unije da to mi sebi ne možemo dopustiti. Šta će to biti? Da li ću ja iznajmiti bager, pa doći, zakačiti onu ogradu između te dvije škole i povući je, ili osuti drvlje i kamenje i izvršiti pritisak na OHR, OSC da se obračunaju napokon s tim, dopustite da ja to procijenim u trenutku kad budem mislio da je realno i racionalno to pokrenuti.

RSE: O Bosni i Hercegovini se kad se u stranim agencijama, stranim novinama nešto napiše, pa čak i u domaćim, uvijek je uglavnom negativno, kritički, nije urađeno ovo. BiH ispada niz promašenih šansi u suštini. Šta je ono što je za vas postignuto u toj državi zbog čega ostajete tamo?