RSE: Gospodine Nikolaidis, Viši sud u Pogorici naložio je Vama i nedjeljniku "Monitor" da solidarno isplatite 12 hiljada eura režiseru Emiru Kusturici na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog teksta "Dželatov šegrt" u kome se bavite režiserovim vezama sa Miloševićevim režimom. Kako ste doživjeli tu presudu?
NIKOLAIDIS: Prilično mučan proces koji je trajao četiri godine. Nije bila samo jedna tužba. Ovo je bila građanska parnica protiv mene i "Monitor"-a. Protiv mene je bila i krivična, jer je u Crnoj Gori kleveta i dalje krivično djelo, jer postoji izvjesna prijetnja zatvorom. On je dakako moćan čovjek s čitavom mašinerijom moći iza sebe i bilo je prilično teško, čak i fizički, jer su me vucarali po sudu. Pet ili šest puta sam dolazio iz Ulcinja u Podgoricu, na suđenja na kojima se on nije pojavljivao, i onda se napokon udostojio da se pojavi, pa je kao Fidel Kastro održao višesatni govor. Nakon toga su me osudili i onda je stigla i ova presuda. Čitavo to vrijeme, neću reći cjelokupna javnost nego dio javnosti, onaj dio javnosti koji mene interesuje i onaj koji je meni ideološki po svom vrijednosnom sistemu bitan, je bio zgrožen zato što se radilo o nasilju ne nad pojedincem i nad medijem nego, između ostalog i nad nasiljem nad logikom i nad našim sjećanjem, jer presude su donesene protiv mene i "Monitor"-a, a da nije pobijeno činjenično stanje, da niko nije doveo u pitanje da taj čovjek jeste bio na toj strani u ratu u Bosni, za koji ja kažem da jeste, da je bio u tom okruženju, da je davao izjave koje je davao uprkos tom činjeničnom stanju ja i "Monitor" smo kažnjeni, te ja jasno da smo kažnjeni za vrijednosne sudove. Bilo je tu i pratećih krivičnih neprijatnih stvari, tako da je se čitava stvar otegla i za mene je bila najmučnije iskustvo u životu.
RSE: Poznato je da je stav suda u Strazburu da izdavač ne mora dokazivati vrijednosne sudove, a dio javnosti ove domaći i iz regiona koja je stala iza Vas, ovu prsudu tumači kao atak na slobodnu misao i pokušaj ućutkivanja kao nezgodnog svjedoka.
NIKOLAIDIS: Mi nijesmo osuđeni samo za vrijednosne sudove nego čak i za estetske sudove, jer u presudi stoji, između ostalog, zato što sam sa podsmijehom govorio o Kusturičinim umjetničkim dostignućima. Ja naročito insistiram na tom dijelu presude koji držim da doista je neviđeno skandalozan, jer tako nešto se ne bi napravilo ni u Sjevernoj Koreji, jer ako počnete da osuđujete ljude i da dosuđujete pare rediteljima za duševne bolove svaki put kada neko izrazi nezadovoljstvo načinom na koji su oni snimili film ili čak kada kao ja ne mislite da su njegovi filmovi filmovi postignuća nego potonuća onda ulazimo u jednu zonu koja je apsolutno totalitarna i osim toga znate da je prošle godine završen proces Hanke je tužio francuski nedjeljnik "Nuvelle observateur", za vrlo sličnu stvar. Taj nedjeljnik je tvrdio da je Henke podržavao genocid u Srebrenici i ostale slične zločine. Hanke je dobio proces, ali je nedjeljnik, bogati francuski nedjeljnik osuđen da plati jedan euro, jer kada nekome hoćete nadomjestiti duševne boli to morate učiniti jednim simboličnim aktom, a ne procijeniti 12, 15 ili 50 hiljada eura. Uostalom, ja bih zaista volio da mi neko objasni kako se mjeri nečija duševna bol. Ko će meni da plati sve duševne boli koje sam pretrpio za vrijeme ratova na prostoru bivše Jugoslavije, dok su ljudi poput Kusturice bili predano uz one koji su vodili te ratove.
RSE: Da li mislite da su ovakve presude, iako se sudstvo u Crnoj Gori vodi kao nezavisno, posljedica nedostatka političke volje da se ozbiljno suočimo sa sramotnim detaljima iz svoje prošlosti i da jasno identifikujemo inspiratora, organizatore i huškače iz ratnih devedesetih?
NIKOLAIDIS: Što se mene tiče država Crna Gora se preko svog suda koji se ovoga puta zvao Viši sud u Podgorici jasno izjasnila o tome šta se dešavalo na prostoru bivše Jugoslavije i Kusturičinu verziju tog rata po kojoj nije bilo napadača i napadnitih, nije bilo dželata i žrtve i svi su jednako krivi i svi su jednako žrtve prihvatila za svoje jer je to državni organ, a država će imati priliku ponovo da se izjasni jer ćemo mi podnijeti tužbu Vrhovnom sudu i onda će gospoda i gospođe iz Vrhovnoga suda, a nedvojbeno te žene i ti ljudi jesu bliski sa vrhom Demokratske partije socijalista, sa vlašću u Crnoj Gori i još jednom imati priliku da se izjasne o tome šta i kako je bilo, pa da niko u Crnoj Gori nema nikakve zabune oko toga. To prosto ja razumijem u jednom momentu, 80% Crne Gore je bilo kao i Emir Kusturica, mislili su isto kao i on. Problem današnje Crne Gore nije u tome što 80% i dalje misli kao i on nego u tome što o tome uopšte ne misli i taj programirani zaborav je uspostavljen i ovakve presude treba tome i da služe da se suzbije svaki pokušaj i da se taj programirani zaborav razbije i da se kazne ljudi koji ga se sjećaju.
RSE: U svom iskazu na prethodnom suđenju režiser Emir Kusturica je objelodanio da se prije nego što je podnio tužbu protiv Vas konsultovao sa crnogorskim državnim vrhom. Što Vam to govori?
NIKOLAIDIS: Što to moće da govori. Čovjek dođe na sud i saopšti da se povodom mog pisanja konsultovao sa svojim prijateljima iz crnogorskog državnog vrha i da su mu oni rekli da je to ta grupa ljudi koja i nas napada, ali mi im ništa ne možemo. U tom trenutku je moralo biti prekinuto suđenje, jer je čovjek napravio takav faul nad pravosuđem, napravio takvu političku štetu tim ljudima koje je pomenuo, a ja nakon toga da li postoji na ovoj planeti ili bilo koje misleće biće koje smatra da taj državni vrh nije involviran u čitav ovaj proces nakon što je tužilac sam rekao da jeste, da ih je kontaktirao.
RSE: Urednici glasila protiv kojih se podižu tužbe i kojima se izriču drakonske novčane kazne, tvrde da iza svega stoji namjera vlasti da disciplinuje, pa i da ugasi neposlušne medije.
NIKOLAIDIS: Ja mogu da kažem da mi stvar liči na to, ali ne mogu da tvrdim da jeste tako, između ostaog i zato što bi me mogli još jednom tužiti, ali ako sada postavljamo pitanje da li i ako vrlo brzo ćemo znati za sigurno jer pored ove tužbe protiv "Monitor" i "Vijesti" su podnijete i brojne druge. Koliko ja znam "Monitor"-u se prijeti tužbama u vrijednosti od 200 hiljada eura. Taj list ne može podnijeti ni deseti dio toga, a kamoli sve to, dok mislim da tužbe protiv "Vijesti" dosežu nevjerovatnih milion i trista hiljada eura. Tako da ako to nije pritisak na medije onda znam što jeste.
RSE: Kada danas analizirate crnogorsku medijsku zajednicu i društvo uopšte da li primijećujete oštru polarizaciju i podijeljenost koja, doduše, više nije kao u predreferendumskom periodu uslovljena različitim nacionalnim osjećajem građana i identitetskim pitanjem.
NIKOLAIDIS: Crna Gora više nije bipolarna. Sada, imamo tri pola. Imate politička scena i vrijednosni sistem u Crnoj Gori je postavljen ovako. Imate dvije vladajuće grupacije i unutar tog vladajućeg diskursa dva pola, jedan pozicioni i jedan opozicioni. Na jednom polu je suverena Demokratska partija socijalista i Socijaldemokratska partija i u zajedničkom projektu sa njima je Srpska lista koja je opzicioni pol tog pokreta. Oni dijele jedan vrijednosni sistem, a to je bipolarna Crna Gora, oštre podjele i što u krajnjem proizvodi vladavinu Demokratske partije socijalista i postoji treći pol, na neki način vrlo labavo okupljen oko nezavisnih medija i Pokreta za promjene koji želi da prevaziđe te podjele i želi da rekonstruiše nekakvu drugu Crnu Goru. To obično biva kada su jake podjele na djelu najviše stradaju oni koji se postave između. I to je ono što danas imate u Crnoj Gori. Zato stradaju nezavisni mediji i zato je Pokret za promjene loše prošao na tim izborima zato što se postavio između.
RSE: Nedavno su se završili ovi predsjednički izbori na kojima su vladajuće partije utvrdile apsolutnu vlast. Kakav Vi zaključak izvlačite iz tog izbornog rezultata i ove izborne trke koju su mnogi doživljavali kao ključnu za budućnost Crne Gore?
NIKOLAIDIS: Mislim da je izborni rezultat ovih predsjedničkih izbora unaprijed odredio i rezultat parlamentarnih izbora. Mislim da je gotovo izvjesno da će Demokratska partije socijalista i Socijaldemokratska partija trijumfovati i na parlamentarnim izborima jer je sada politička scena konstituisana tako da su ljudi iz Srpske liste najjača opoziciona snaga i otud ne čudi radost predstavnika vlasti zbog toga i njihovo isticanje da je sada Andrija Mandić lider opozicije jer oni apsolutno znaju da oni ne mogu izbore izgubiti od Srpske liste budući da je stvar sad konstituisana tako. Poznat je i pobjednik narednih izbora, a to praktično znači da se mogućnost promjene u Crnoj Gori odlaže za narednih pet godina.
RSE: Tokom ratnih dešavanja početkom devedesetih u Crnoj Gori, iako u ubjedljivoj manjini, postojalo je neko intelektualno jezgro koje se zalagalo za vraćanje vrijednosnog sistema i za iznošenje neke, ako to uopšte postoji, apsolutne istine. Da li to jezgro danas postoji u Crnoj Gori, da li je ono po Vama u Crnoj Gori danas oslabilo ili ojačalo?
NIKOLAIDIS: Ja mislim da je uloga intelektualaca i njihov uticaj na javno mnjenje u Crnoj Gori apsolutno precijenjena. Ovo što se dešava i meni i "Monitor"-u vam govori sljedeće, ako se bavite stvarima koje nerviraju centre moći jedino što možete postići jeste da dobijete po glavi pošto uzdrmate te centre moći. Potom, vi vidite da sada na javnoj sceni postoji čitav niz intelektualaca i medija koji ne da ne podržavaju vlast nego su vrlo otvoreni u svojoj kritici, podršci pojedinim kandidatima opozicije, a to opet nije uticalo na rezultat izbora. Tako da je jasno da u Crnoj Gori neke druge stvari odlučuju o rezultatima izbora i neke druge stvari odlučuju o tome ko će držati poluge moći. Tako da mislim da čitav taj folklor sa intelektualcima i njihovim uticajem mi vučemo iz vremena komunizma gdje su intelektualci bili različiti prosto zbog toga što su imali priliku da budu disidenti. Mogli su napisati ili reći nešto što su u sukobu sa vladajućom istinom i onda biti kažnjeni zbog toga. Imamo isti slučaj i sada. Vidite što se desi kada kažete nešto što je u suprotnosti sa vladajućom strukturom u Crnoj Gori.
RSE: Kada kažete da su neke druge stvari odlučujuće, na šta konkretno mislite?