Pitanja s kojima se Hrvatska do jučer suočavala na putu u Europsku uniju, poput hapšenja generala Gotovine, ili ZERP-a, jednostavna su u usporedbi s pitanjem hrvatske brodogradnje, čije restrukturiranje traži Europska unija kako bi se otvorili pregovori s njom, vezano uz poglavlje Tržišno natjecanje. Taj problem - problem najznačajnije hrvatske industrijske grane - postat će važno unutarnjopolitičko pitanje.
Donedavno je Hrvatska bila pred dilemom Gotovina ili Europska unija, do jučer se dilema zvala ZERP ili Europska unija, a kad je i to riješeno iskrsla je nova:
"Ili Evropa ili brodogradnja", kaže Zvonko Šegvić, predsjednik Nezavisnog sindikata Brodosplita, jedan od onih koji su s pravom zabrinuti za sudbinu hrvatskih brodogradilišta. S jedne strane Europska unija traži od Hrvatske da iznese program restrukturiranja svojih škverova koji bi jamčio da će se zadržati samo brodogradilišta koja su financijski isplativa, te da ih država više neće, kao do sad, subvencionirati.
S druge strane je realnost da hrvatska brodogradilišta zapošljavaju 12.000 radnika, da - kad računamo i industrijske grane vezane za brodogradnju - četvrt milijuna ljudi egzistencijalno zavisi od nje, te da na brodogradnju otpada osmina ukupne robne razmjene Hrvatske s inozemstvom i da je u Hrvatskoj naprosto nevjerojatno da bi se neko brodogradilište moglo zatvoriti.
Predsjednik Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijašević:
"Hrvatska tu nikako ne smije popustiti nikakvim pritiscima."
Matijašević tvrdi i da:
"Ne traže brodogradilišta ništa više od svojih država nego, primjerice, njihove kolege u Francuskoj, Njemačkoj ili Italiji."
No, razlika je u tome što su u Hrvatskoj državne subvencije gospodarstvu veće od tri posto bruto društvenog proizvoda, dok su u Europi oko 0,6 posto BDP-a. Biti će i ubuduće državnih potpora, tvrdi potpredsjednik Vlade Damir Polančec, one će biti u skladu s europskim, ali s njima će se morati pozitivno poslovati:
"Ukoliko menadžmenti tih kompanija uspiju dokazati zaštitu tržišnog natjecanja, prvo meni, pa onda i Nijemcima, a onda mi svi skupa Evropskoj komisiji, onda za svako takvo brodogradilište ima budućnosti i ima mjesta na tržištu."
Danas, od šest hrvatskih brodogradilišta jedino Uljanik iz Pule posluje pozitivno. Brodogradilišta iz Splita, Rijeke, Trogira i Kraljevice, u 2006. godini imali su - ukupno - šest milijardi kuna, ili više od 800 milijuna eura gubitka. I moglo bi se dogoditi da se poneko od njih ugasi, što potvrđuje i Polančec:
"I takve crne slutnje ne možemo u potpunosti odbacivati."
Brodograditelji su uznemireni, premda premijer Sanader upućuje umirujuće poruke:
"Neću dopustiti dokle god budem predsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a da se brodogradnja ugasi, ali ono što moramo konačno ostvariti je to da brodogradnja barem radi na nuli."
U ovom trenutku se radi program restrukturiranja svih brodogradilišta kojeg treba napraviti do 12. travnja. Taj prijedlog je već bio upućen Europskoj komisiji koja ga je vratila na doradu.
U Splitu su se u srijedu našli predstavnici sindikata hrvatskih brodogradilišta i izrazili nezadovoljstvo što su sindikati mimoiđeni u izradi programa restrukturiranja. Rajko Kutlača iz pulskog Uljanika:
"I Vladi i upravama brodogradilišta mora biti jasno da mi ovakav pristup rješavanju problema bez sindikata nećemo prihvatiti, ma što god to značilo. To ne znači da ćemo ići u štrajkove, ili u neki neposluh, ali i to je mogućnost."
Ako je ovo loša vijest za hrvatske vlasti, dobra im je stigla iz Europskog parlamenta. Izvjestitelj za Hrvatsku, Hannes Swoboda, poziva Europsku komisiju da putem pred-pristupnog fonda IPA pomogne restrukturiranje hrvatske brodogradnje. Hrvatska će tražiti i prijelazno razdoblje za prilagodbu brodogradilišta. U tom smislu spominje se i 2015. godina. U sklopu obrane - kako je rekao - brodograđevne industrije u Hrvatskoj, potpredsjednik vlade, Damir Polančec, najavio je i privatizaciju jedinog uspješnog brodogradilišta - Uljanika u Puli.
To je naišlo na negativne reakcije i oporbenih političara i sindikata. Ozren Matijašević:
"Mi jesmo za privatizaciju hrvatskih brodogradilišta nakon cjelovitog restrukturiranja, nakon što se izmjeni Zakon o privatizaciji i nakon što se regulira organizirano radničko dioničarstvo. Ali ta privatizacija mora rezultirati time da brodogradnja, kao strateška grana industrije, ostane u hrvatskim rukama jer smo uvjereni da interes postoji kod radnika, kod lokalne uprave, kod kvalitetnih kooperanta i kod brojnih proizvođača brodske opreme."
Za razliku od Gotovine i ZERP-a, pitanje brodogradnje neće biti samo dijalog između Hrvatske i Europske unije - ono će zbog svoje važnosti u Hrvatskoj biti uzrokom kakofonije različitih pogleda i različitih interesa.
"Ili Evropa ili brodogradnja", kaže Zvonko Šegvić, predsjednik Nezavisnog sindikata Brodosplita, jedan od onih koji su s pravom zabrinuti za sudbinu hrvatskih brodogradilišta. S jedne strane Europska unija traži od Hrvatske da iznese program restrukturiranja svojih škverova koji bi jamčio da će se zadržati samo brodogradilišta koja su financijski isplativa, te da ih država više neće, kao do sad, subvencionirati.
S druge strane je realnost da hrvatska brodogradilišta zapošljavaju 12.000 radnika, da - kad računamo i industrijske grane vezane za brodogradnju - četvrt milijuna ljudi egzistencijalno zavisi od nje, te da na brodogradnju otpada osmina ukupne robne razmjene Hrvatske s inozemstvom i da je u Hrvatskoj naprosto nevjerojatno da bi se neko brodogradilište moglo zatvoriti.
Predsjednik Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijašević:
"Hrvatska tu nikako ne smije popustiti nikakvim pritiscima."
Matijašević tvrdi i da:
"Ne traže brodogradilišta ništa više od svojih država nego, primjerice, njihove kolege u Francuskoj, Njemačkoj ili Italiji."
No, razlika je u tome što su u Hrvatskoj državne subvencije gospodarstvu veće od tri posto bruto društvenog proizvoda, dok su u Europi oko 0,6 posto BDP-a. Biti će i ubuduće državnih potpora, tvrdi potpredsjednik Vlade Damir Polančec, one će biti u skladu s europskim, ali s njima će se morati pozitivno poslovati:
"Ukoliko menadžmenti tih kompanija uspiju dokazati zaštitu tržišnog natjecanja, prvo meni, pa onda i Nijemcima, a onda mi svi skupa Evropskoj komisiji, onda za svako takvo brodogradilište ima budućnosti i ima mjesta na tržištu."
Danas, od šest hrvatskih brodogradilišta jedino Uljanik iz Pule posluje pozitivno. Brodogradilišta iz Splita, Rijeke, Trogira i Kraljevice, u 2006. godini imali su - ukupno - šest milijardi kuna, ili više od 800 milijuna eura gubitka. I moglo bi se dogoditi da se poneko od njih ugasi, što potvrđuje i Polančec:
"I takve crne slutnje ne možemo u potpunosti odbacivati."
Brodograditelji su uznemireni, premda premijer Sanader upućuje umirujuće poruke:
"Neću dopustiti dokle god budem predsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a da se brodogradnja ugasi, ali ono što moramo konačno ostvariti je to da brodogradnja barem radi na nuli."
U ovom trenutku se radi program restrukturiranja svih brodogradilišta kojeg treba napraviti do 12. travnja. Taj prijedlog je već bio upućen Europskoj komisiji koja ga je vratila na doradu.
U Splitu su se u srijedu našli predstavnici sindikata hrvatskih brodogradilišta i izrazili nezadovoljstvo što su sindikati mimoiđeni u izradi programa restrukturiranja. Rajko Kutlača iz pulskog Uljanika:
"I Vladi i upravama brodogradilišta mora biti jasno da mi ovakav pristup rješavanju problema bez sindikata nećemo prihvatiti, ma što god to značilo. To ne znači da ćemo ići u štrajkove, ili u neki neposluh, ali i to je mogućnost."
Ako je ovo loša vijest za hrvatske vlasti, dobra im je stigla iz Europskog parlamenta. Izvjestitelj za Hrvatsku, Hannes Swoboda, poziva Europsku komisiju da putem pred-pristupnog fonda IPA pomogne restrukturiranje hrvatske brodogradnje. Hrvatska će tražiti i prijelazno razdoblje za prilagodbu brodogradilišta. U tom smislu spominje se i 2015. godina. U sklopu obrane - kako je rekao - brodograđevne industrije u Hrvatskoj, potpredsjednik vlade, Damir Polančec, najavio je i privatizaciju jedinog uspješnog brodogradilišta - Uljanika u Puli.
To je naišlo na negativne reakcije i oporbenih političara i sindikata. Ozren Matijašević:
"Mi jesmo za privatizaciju hrvatskih brodogradilišta nakon cjelovitog restrukturiranja, nakon što se izmjeni Zakon o privatizaciji i nakon što se regulira organizirano radničko dioničarstvo. Ali ta privatizacija mora rezultirati time da brodogradnja, kao strateška grana industrije, ostane u hrvatskim rukama jer smo uvjereni da interes postoji kod radnika, kod lokalne uprave, kod kvalitetnih kooperanta i kod brojnih proizvođača brodske opreme."
Za razliku od Gotovine i ZERP-a, pitanje brodogradnje neće biti samo dijalog između Hrvatske i Europske unije - ono će zbog svoje važnosti u Hrvatskoj biti uzrokom kakofonije različitih pogleda i različitih interesa.