«Radio sam 40 godina i ulagao u Mirovinski fond Hrvatske. Ja nisam kriv što je bio rat. Kažu 'dobili ste vi od tzv. Krajine' Pa,u Krajinu ja nisam ulagao, nisam ulagao ni u Srbiju, a ono što su oni dali to je bila njihova proizvoljna volja. A i dali su neku vrst socijale od 10 maraka ili par ondašnjih dinara i to je bilo to.»
U početku se procjenjivalo da je riječ o 50.000 ljudi, no prema popisu koji je Udruga provela na području cijele Hrvatske dosad su evidentirana 17.234 umirovljenika s prebivalištem u Hrvatskoj. Predsjednik Izvršnog odbora Samostalne demokratske srpske stranke Boro Rkman procjenjuje da bi njihove 'neisplaćene mirovine' hrvatsku državu ukupno mogle koštati oko 300 milijuna eura:
«U svakom slučaju, trebalo bi da imaju pravo jer je riječ o penzijama koje su zarađene prije rata, u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. I ako su ti ljudi živjeli tokom te 4 godine rata ili u godinama nakon rata na nekom terenu gdje nije mogao funkcionirati platni promet ne znači da su oni izgubili i pravo na te svoje penzije.»
U hrvatskoj Vladi, međutim, smatraju da su prava izgubljena jer su ti ljudi u doba 'krajinskog sustava' primali svojevrsne mirovine i njihovi zahtjevi su neutemeljeni, ističe državna tajnica za rad u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva Vera Babić:
«U prilog tome govore i propisi o konvalidaciji. Znate da na temelju Zakona o konvalidaciji se konvalidira i pravo na mirovinu koju su odobravali ti para-fondovi na tom području. Prema tome, činjenica je da je tamo bila uspostavljena određena mreža koja je, da tako kažem, fingirala dio sustava socijalne sigurnosti. Dakle, budući da su postojala i bila uspostavljena određena primanja, ne može se dvostruko primati.»
Osamdesettrogodišnja Ljubica Ćaćić iz Ličkog Osika naglašava da se 10 ili 20 maraka, što su primali za vrijeme krajinskh vlasti, nikako ne može smatrati mirovinom:
«Ma, jok, to ji bila valjda neka socijalna pomoć. Ono, najprije, milioni su se davali, a ti milioni nisu vrijedili ni zere. Pa, cestom su ih 'sijali' ...bilo je po cijeloj cesti toga novca. E, onda kad su ukinuli te nule onda je palo na 20 dinara. Baš taman kad će ukinuti te 'milione' ja sam dobivala 2 miliona, a litra ulja je koštala 2 miliona! Ha,ha. I ja nisam mogla, recimo, danas dići novce već otišla sutra i digla, a ono ulje već poskupjelo na 2 milona i 200 i nisam mogla za te novce kupiti litru ulja.»
Državna tajnica Babić pojašnjava da nije bitno koliko su u vrijeme Krajine dobivali novaca, bitno je, kaže, da je sustav isplate, kakav-takav, postojao, na temelju čega je i Europski sud za ljudska prava slične žalbe već odbio:
«Štiti se 'institut primanja', a ne visina primanja, jer ona može ovisiti o mnogim detaljima. Dakle, to je jedan snažan argument u prilog stajalištu hrvatske Vlade da za to vrijeme, dok su postojale određene isplate na tom području ne može biti govora o isplatama mirovinskih primanja za to proteklo razdoblje.»
Umirovljenica Smiljka Kovačić iz Borova naselja ne može se pomiriti s takvim tumačenjem:
«Nek' oni nama odbiju to, iako to nije iz budžeta Hrvatske, neka odbiju i to, al' nek' dadu bilo što – dionice...ili, neznam, ovo za otkup stanova, pa da i tako nešto pomognu.»
'Neisplaćene mirovine' nisu eksplicitno navedene u koalicijskom sporazumu Samostalne demokratske srpske stranke i vladajućeg HDZ-a, ali to ne znači, kaže SDSS-ov stranački funkcionar Rkman, da se i o tome neće razgovarati, uključujući i pitanje konvalidacije, na što se poziva hrvatska Vlada:
«Ne može biti konvalidacija automatskim principom, niti da se država ponaša po principu 'ovo mi odgovara, to ćemo konvalidirati, a ovo mi ne odgovora,to nećemo.' Kad bi postojala dobra volja, modaliteta ima na desetine, može se isplatiti razlika. Može se, recimo, dati pola novca jer ljudi nisu ni rekli 'e,dugujete mi 100 posto iznos i dajte mi sad i odmah'. Već, jednostavno, da se o tome razgovara i da se ne ignorira.»