Prema podacima Srpskog demokratskog foruma, za deset godina organiziranog povratka izbjeglica, od 1997. do 2007. godine, u Hrvatsku se vratilo oko 120.000 Srba koji su je napustili tijekom akcija „Oluja“ i „Bljesak“.
To su osobe koje su konzumirale svoje pravo na povratak, odnosno iskoristile mogućnost podizanja hrvatskih dokumenata.
Međutim, dodaju u SDF-u, prema istraživanju UNHCR-a, te podacima nevladinih organizacija koje se bave problemima izbjeglica, svega je oko 50.000 povratnika trajno ostalo živjeti u Hrvatskoj, dok je oko 70.000 nakon povratka i reguliranja statusnih dokumenata ponovo napustilo Hrvatsku.
Međutim, dodaju u SDF-u, prema istraživanju UNHCR-a, te podacima nevladinih organizacija koje se bave problemima izbjeglica, svega je oko 50.000 povratnika trajno ostalo živjeti u Hrvatskoj, dok je oko 70.000 nakon povratka i reguliranja statusnih dokumenata ponovo napustilo Hrvatsku.
Tako, sudeći po ovim brojkama, 12 godina nakon rata, proces povratka nije završio ni većini onih koji su se formalno vratili.
Kakvo je stanje - kad je povratak u pitanju - u Bukovici, u općini Kistanje, pitali smo tamošnjeg načelnika, Slobodana Rončevića. Rončević kaže da se vratilo oko 2.000 ljudi, ali to je tek jedna statistička brojka. Stanje je gore nego li bi se dalo iščitati:
„Ovdje je uglavnom starija populacija ljudi, tako da to ne govori o nekom velikom razvoju ovih krajeva. To su uglavnom one kategorije ljudi koje žive od socijalne skrbi ili od mirovine, pomalo se bave poljoprivredom ili stočarstvom, a dnevno ih umire i po četvero.“
Rončević, kao kakvu reklamu za povratak, nabraja što je sve u općini Kistanje urađeno:
„Infrastruktura je prilično dobro urađena. Svako domaćinstvo ima vodu, rekonstrukcija struje je pri kraju, javna rasvjeta je odlična, smeće se odvozi na čitavom prostoru, osnovna škola funkcionira u Kistanjima i obezbjeđen je prijevoz učenika iz svih zaseoka i sela. Još samo bi trebalo početi zapošljavati ljude, otvarati nova radna mjesta.“
Hrvatska ima oko 250.000 nezaposlenih, ali - svejedno - uvozi radnu snagu. Negdje je problem i nedostatka stanovništva. Tako je nedavno potpredsjednik vlade, Slobodan Uzelac, u Lici nedavno ustvrdio da ona ima najveći potencijal u državi, ali da joj je ograničavajući čimbenik nedostatak stanovništva. I povratak izbjeglica jest razvojno pitanje Like i drugih krajeva od posebne državne skrbi.
Pobornik te teze je i Ratko Gajica, saborski zastupnik srpske nacionalne manjine:
„Ljudi koji ovdje imaju imovinu, dolaze na prostor koji u narednom vremenu otvara razvojne šanse. Ljudi koji se hoće vratiti vjerojatno će moći sa svojom imovinom uraditi nešto, moći će živjeti od svoga rada, što bi stvarno bio održivi povratak. S druge strane, Republika Hrvatska dobija povratnike na prostor koji je sada pust, aktivira te resurse nezavisno od toga čiji su oni vlasništvo, a sada su u velikoj mjeri vlasništvo Srba. Republika Hrvatska ima interesa da se ljudi vrate, da ih podupre u razvoju i da u konačnici povratak u što većem broju bude od interesa i za povratnike i za Republiku Hrvatsku kao državu.“
Tako Gajica vidi stvari, a vlasti:
„Centralna vlast, po mom mišljenju, razumije ovu šansu i ovaj interes o kojem govorim, ali nisam uvjeren da je prelomila svoju odluku i svoj stav za izrazito podsticanje povratka, da bi se ovaj obostrani inetres realizirao. Tu postoji zadrška koja nije zasnovana na interesu, pa ni državnom. Zasnovana je još uvijek na predrasudama i nekoj vrsti kalkulacija, koje su već davno trebale biti prevaziđene.“
Koliko Hrvatska, obzirom na svoj, u dogledno vrijeme ulazak u Europsku uniju, može biti atraktivna mlađim ljudima, onima koji su je napustili još kao djeca? Jesu li oni potencijalni povratnici, a ne samo njihovi djedovi?
„Ona se još uvijek ne vidi kao dobar izbor, gledajući na duže vrijeme u budućnost,“ rekao je saborski zastupnik srpske nacionalne manjine, Ratko Gajica.