Raspisana međunarodna tjeralica je bez rezultata. Potraga za njima tapka na mjestu i riječi onih koji bi ih trebali pronaći se ne mijenjaju. "Za osobama se intenzivno traga", lani nam je rekla glasnogovornica splitske policije Marina Kraljević - Gudelj. Danas nam ponavlja isto:
"Policija poduzima sve mjere i radnje u cilju hvatanja osoba za kojima je raspisana potraga. Za sada ne možemo govoriti konkretno što poduzimamo."
Duić, Bajić, Bikić i Bungur su praktički zaboravljeni. Tek tu i tamo neko novinarsko zanovijetalo podsjeti na njih, kao i predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, Tonči Majić:
"S vremena na vrijeme dopru i do nas, kao uostalom i za novinare, informacije gdje su se oni nalazili prije 15 ili mjesec dana. Za jednog se od bjegunaca pričalo da je došao u svoje selo i tamo boravio čitav dan zbog pogreba rođaka. Drugi od njih je pred oko mjesec dana bio na vjenčanju nekog svog rođaka u svome selu. Ne znam što je od toga istina, ali mislim da iz svega toga izranja jedna druga istina, a to da njih apsolutno nitko ne traži. Oni nisu kapacitet jednog generala Gotovine. Nisu oni daleko od ovih krajeva. Oni se stalno motaju na ovoj ili onoj strani granice između Hrvatske i Hercegovine."
Zašto se ne traže bjegunci, pitali smo i zagrebačkog odvjetnika Luku Šuška koji je u procesu zastupao interese obitelji žrtava:
"Mislim da nije teško odgonetnuti na to pitanje. Ne radi se o jednoj osobi, nego o četiri. Smatram da ne postoji volja da ih se uhiti."
Zašto ne postoji volja državnih vlasti? Luka Šušak:
"Mislim da je po srijedi to što pravi krivci nisu optuženi, kao što je zapovjednik Vojne policije. Ni zapovjednici 72. bojne Vojne policije također nisu optuženi."
Duić, Bajić i Bungur bi se trebali naći, ne samo u zatvoru, nego i u novom procesu Lora - procesu za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima 1992. godine, ali i pripreme tog procesa teku sporo, govori nam Tonči Majić: