Piše: Leigh Thomas, Reuters, priredila Maša Durkalić
Protesti Žutih prsluka u Francuskoj su razotkrili duboko ukorijenjeno vjerovanje da društvene politike ne rade u korist većine francuske populacije, pogotovo one koja ne živi u velikim gradovima.
Nezadovoljstvo potiču ljutnja zbog rasta troškova života – naročito među slabo plaćenim radnicima – i mišljenje da predsjednik Emmanuel Macron ne sluša njihove potrebe dok promiče reforme u korist bogatih.
Da li je francuski sistem socijalne zaštite velikodušan?
Bez socijalne zaštite, siromaštvo i nejednakost u Francuskoj bi bile među najvišim u razvijenim zemljama koje su članice Organizacije za ekonomsku suradnju u razvoj (OECD), svjedoče podaci ove organizacije.
Dok se brojni demonstranti bune protiv jaza između njih i viših slojeva francuskog društva, podaci OECD-a sugeriraju da podjela sredstava nije tako loša kao što je slučaj u brojnim drugim bogatim zemljama.
Kompleksni francuski sistem socijalne zaštite stopu siromaštva drži na 14.3 posto, što je ispod 18 posto prosjeka u zemljama članicama OECD-a, i na istoj razini sa skandinavskim zemljama.
Bez poreskih izdataka, te socijalne zaštite, skoro 42 posto populacije bi živjelo u siromaštvu, što bi bila najviša stopa siromaštva u zemljama OECD-a za koje su dostupni najrecentniji podaci.
Također, Ginijev koeficijent, statistička mjera koja prikazuje nejednakost u dohotku, u Francuskoj je malo ispod prosjeka u odnosu na zemlje članice OECD-a, dok bi bez postojećeg sistema socijalne zaštite bio među najvišim, odmah iza Italije, Portugala i Grčke.
I dok napredni sistem oporezivanja i velikodušna socijalna zaštita pomažu da se jaz u dohotku smanji, francuski poreski obveznici istovremeno imaju najvišu poresku stopu na svijetu.
Poreske olakšice na imovinu donesene na početku Macronovog petogodišnjeg mandata su povećali frustraciju poreskih obveznika iz srednje klasi, a on je kritiziran da je "predsjednik bogatih".
Zašto se mnogi osjećaju zapostavljeno?
Za razliku od skandinavskih zemalja, siromašni u Francuskoj se ne mogu nadati poboljšanju kvaliteta života uprkos milijardama eura koje vlada na njih troši, sudeći po podacima OECD-a.
OECD procjenjuje da bi bilo potrebno da prođe šest generacija kako bi u Francuskoj osoba iz porodice sa niskim primanjima dosegnula prosječne prihode, u poređenju sa samo dvije generacije u Danskoj, i OECD-ovim prosjekom od 4.5 generacije.
"Na društvenim ljestvama Francuske više ne postoji nijedna prečka", izjavio je u ponedjeljak ministar finansija Bruno Le Maire.
I dok i u susjednoj Njemačkoj treba proći šest generacija kako bi siromašne osobe dosegle prosječne prihode, Francuzi su duboko privrženi ideji da državne institucije, od škola, preko sudova, do vlade, trebaju svima ponuditi iste šanse za uspjeh.
- Macron razumije ljutnju, najavio povećanje plata
- Francuski premijer održao krizne razgovore nakon nasilja u Parizu
No, uprkos finansijskoj podršci građanima koji imaju niska primanja, oni i dalje imaju još manje šanse za napredovanje od svojih roditelja, sudeći po prošlogodišnjem istraživanju državne agencije France Strategie.
Jedan od rezultata istraživanja je da osoba čiji je otac bio državni službenik ima 4,5 puta više šanse da postane dijelom najbogatije petine populacije od osobe čiji je otac bio fizički radnik – uglavnom zbog toga što društveno porijeklo odgovara nivou obrazovanja.
I dok je Francuska blizu prosjeka kada su u pitanju međunarodne uporedbe sistema obrazovanja, u njoj postoji veći jaz između rezultata najslabijih i najuspješnijih učenika viših škola, izjavio je Stefano Scarpetta, direktor za socijalna pitanja pri OECD-u.
Zašto ljudi osjećaju finansijski pritisak?
Protesti građana započeli su u novembru 2018. godine prvo zbog visokih cijena goriva (koje su od tada ukinute), i opće frustracije visokim troškovima života, te su rezultirali nasiljem na ulicama kakvo Pariz odavno nije doživio.
Dok ljudi sa niskim prihodima preživljavaju zahvaljujući socijalnoj pomoći, a niža srednja klasa je ucijenjena teretom poreza, Francuzi su oprezni kada se radi o terećenju njihovih dnevnih budžeta.
To može objasniti opsesiju kupovnom moći koja vlada u čitavoj državi, dok se o francuskim političarima često prosuđuje na osnovu toga da li njihove politike dovode do toga da ljudi dobivaju više novca.
Dok su demonstranti uglavnom ignorirali nove poreske olakšice u korist povećanja kupovne moći, zvanični podaci potvrđuju tvrdnje da budžeti postaju sve manji i manji.
Među najvišim su troškovi rente, koji danas čine 23 posto kućnih budžeta, u poređenju sa deset posto prije samo jedne generacije, sudeći prema podacima zvanične francuske agencije za statistiku INSEE.
U međuvremenu, nedostatak poslova, deindustrijalizacija i sve manja dostupnost javnih usluga znači da je nezadovoljstvo veće u manjim gradovimam, izoliranih od ekonomskih mogućnosti koje nude veći gradovi.
U gradovima od 5.000 do 10.000 ljudi, 21 posto osoba svoj kvalitet života opisuje kao ispodprosječan, u poređenju sa 14 posto u glavnom gradu Parizu, saopćeno je u istraživanju INSEE-ja koje je objavljeno ove sedmice.
Facebook Forum