Ako nisi na Facebooku - ne postojiš, to je jednostavna krilatica današnjeg društva.
Da ne bi bio mimo svijeta, Dalibor iz Tuzle otvorio je svoj profil na Facbooku, povezao se s brojnim poznanicima, obnovio neka stara prijateljstva i stekao novih preko stotinu. Sve se činilo super dok nije postao žrtva Facebooka i dok mu nije ukraden idenitet:
„Izjutra sam ustao, upalio računar - kad ne mogu da se logujem. Zatim sam primijetio da mi je također imejl hakiran - i to je veoma negativno utjecalo na moje raspoloženje, ali i na moj odnos sa mojim prijateljima, poznanicima jer je mnogo privatnih stvari bilo na mom fejsbuku, znači poruke nisam brisao“, kaže Dalibor.
Dalibirovu priču mnogi su doživjeli. Osobni podaci su zloupotrijebljeni, privatne slike iskorištene, jednostavno ukraden im je identitet. Ruzmir Avdić, iskusni informatičar, kaže da ljudi često dolaze njemu pokušavajući pronaći zaštitu.
„Većinom to rade ljudi koje jako dobro vi poznajete i koji dobro poznaju vas i koji znaju koje su vam stvari bitne u životu. Znaju čime se baviti - ako, recimo, neki fudbalski tim volite, jer obično to ljudi stavljaju radi lakšeg pamćenja. Ja svima preporučujem stavite nešto što niko neće očekivati od vas, stavite nekakav pojam u kojem ćete koristiti velika i mala slova i brojeve“, navodi Avdić.
Psihologinja u Disciplinskom centru za maloljetnike Melisa Slavuljica iznosi iskustva iz centra. Maloljetnim delikventom može se postati upravo ukoliko se djetetu ukrade identitet na Facebboku i tako postane žrtva svojih virtualnih prijatelja.
„Imali smo dječaka koji, recimo, dođe na tretman ujutro u devet sati neispavan, jako mu je teško držati koncentraciju. Kad ga pitamo zašto se to dešava, on kaže:’Cijelu noć sam bio na fejsbuku.’Kod djeteta koje je zlostavljano na taj način od druge djece, da mu postavljaju na te profile različite, uvredljive sadržaje, fotografije, izaziva neki bijes koji on onda može iskaliti na pogrešan način“, kaže Melisa Slavuljica.
Neatraktivno tržište
Veliki broj korisnika društevnih mreža, među kojima je i Dalibor, nije svjestan postojećih prijetnji i ne pridaje im značaj u smislu ograničavanja podataka koje postavljaju na svoj profil, kaže nam profesor s Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Edin Osmanbegović koji je nedavno proveo znanstveno istraživanje o društvenim mrežama u BiH.
„Istraživanja pokazuju veliku zabrinutost korisnika za moguće zloupotrebe. Preko 62 posto korisnika društvenih mreža u BiH je zabrinuto za sigurnost svojih podataka. Ali generalno, u BiH nemamo razvijene agencije ni institucije koje bi radile sistematično na zaštiti korisnika interneta i društvenih mreža. Sa druge strane smo potencijalno vrlo laka meta. Ali sa treće strane, ono što je donekle sreća u svemu ovome - nismo dovoljno atraktivno elektronsko tržište“, navodi profesor Osmanbegović.
Česti smo svjedoci različitih oblika zlostavljanja putem društvenih mreža među vršnjacima od npr. kreiranja "grupa" koje u svom nazivu, pokraj imena i prezimena žrtve, imaju i riječ "mrzitelji", objavljivanja video uradaka koji prikazuju zlostavljanje, otvaranje lažnih profila u žrtvino ime i slično.
„Otuđenje dolazi upravo od osobe same do sebe - jer mi ne možemo da prepoznamo određene vrijednosti. Nažalost, događa se i krađa identiteta, znači da pod tuđim imenom, pod tuđim slikama ljudi otvaraju svoje profile i da na jedan takav način pokušavaju da uvuku upravo mlade osobe koje su neiskusne, koje nemaju taj kritički karakter da procijene da li je to stvarnost ili je to virtualna iluzija. One su pogubne u smislu psihičkog, socijalnog statusa u društvu, a da ne govorimo o karijerama i svemu ostalom što jedan čovjek oko sebe gradi“, kaže sociologinja Smiljana Vovna.
U BiH je danas nemoguće potražiti policijsku i pravnu zaštitu, jer Kazneni zakon ne propisuje kazneno djelo krađe identiteta kao posebno kazneno djelo. U našoj zemlji također ovim problemom se ne bave niti centri za socijalni rad, ali ni škole.
Da ne bi bio mimo svijeta, Dalibor iz Tuzle otvorio je svoj profil na Facbooku, povezao se s brojnim poznanicima, obnovio neka stara prijateljstva i stekao novih preko stotinu. Sve se činilo super dok nije postao žrtva Facebooka i dok mu nije ukraden idenitet:
„Izjutra sam ustao, upalio računar - kad ne mogu da se logujem. Zatim sam primijetio da mi je također imejl hakiran - i to je veoma negativno utjecalo na moje raspoloženje, ali i na moj odnos sa mojim prijateljima, poznanicima jer je mnogo privatnih stvari bilo na mom fejsbuku, znači poruke nisam brisao“, kaže Dalibor.
Dalibirovu priču mnogi su doživjeli. Osobni podaci su zloupotrijebljeni, privatne slike iskorištene, jednostavno ukraden im je identitet. Ruzmir Avdić, iskusni informatičar, kaže da ljudi često dolaze njemu pokušavajući pronaći zaštitu.
„Većinom to rade ljudi koje jako dobro vi poznajete i koji dobro poznaju vas i koji znaju koje su vam stvari bitne u životu. Znaju čime se baviti - ako, recimo, neki fudbalski tim volite, jer obično to ljudi stavljaju radi lakšeg pamćenja. Ja svima preporučujem stavite nešto što niko neće očekivati od vas, stavite nekakav pojam u kojem ćete koristiti velika i mala slova i brojeve“, navodi Avdić.
Psihologinja u Disciplinskom centru za maloljetnike Melisa Slavuljica iznosi iskustva iz centra. Maloljetnim delikventom može se postati upravo ukoliko se djetetu ukrade identitet na Facebboku i tako postane žrtva svojih virtualnih prijatelja.
„Imali smo dječaka koji, recimo, dođe na tretman ujutro u devet sati neispavan, jako mu je teško držati koncentraciju. Kad ga pitamo zašto se to dešava, on kaže:’Cijelu noć sam bio na fejsbuku.’Kod djeteta koje je zlostavljano na taj način od druge djece, da mu postavljaju na te profile različite, uvredljive sadržaje, fotografije, izaziva neki bijes koji on onda može iskaliti na pogrešan način“, kaže Melisa Slavuljica.
Neatraktivno tržište
Veliki broj korisnika društevnih mreža, među kojima je i Dalibor, nije svjestan postojećih prijetnji i ne pridaje im značaj u smislu ograničavanja podataka koje postavljaju na svoj profil, kaže nam profesor s Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Edin Osmanbegović koji je nedavno proveo znanstveno istraživanje o društvenim mrežama u BiH.
„Istraživanja pokazuju veliku zabrinutost korisnika za moguće zloupotrebe. Preko 62 posto korisnika društvenih mreža u BiH je zabrinuto za sigurnost svojih podataka. Ali generalno, u BiH nemamo razvijene agencije ni institucije koje bi radile sistematično na zaštiti korisnika interneta i društvenih mreža. Sa druge strane smo potencijalno vrlo laka meta. Ali sa treće strane, ono što je donekle sreća u svemu ovome - nismo dovoljno atraktivno elektronsko tržište“, navodi profesor Osmanbegović.
Česti smo svjedoci različitih oblika zlostavljanja putem društvenih mreža među vršnjacima od npr. kreiranja "grupa" koje u svom nazivu, pokraj imena i prezimena žrtve, imaju i riječ "mrzitelji", objavljivanja video uradaka koji prikazuju zlostavljanje, otvaranje lažnih profila u žrtvino ime i slično.
„Otuđenje dolazi upravo od osobe same do sebe - jer mi ne možemo da prepoznamo određene vrijednosti. Nažalost, događa se i krađa identiteta, znači da pod tuđim imenom, pod tuđim slikama ljudi otvaraju svoje profile i da na jedan takav način pokušavaju da uvuku upravo mlade osobe koje su neiskusne, koje nemaju taj kritički karakter da procijene da li je to stvarnost ili je to virtualna iluzija. One su pogubne u smislu psihičkog, socijalnog statusa u društvu, a da ne govorimo o karijerama i svemu ostalom što jedan čovjek oko sebe gradi“, kaže sociologinja Smiljana Vovna.
U BiH je danas nemoguće potražiti policijsku i pravnu zaštitu, jer Kazneni zakon ne propisuje kazneno djelo krađe identiteta kao posebno kazneno djelo. U našoj zemlji također ovim problemom se ne bave niti centri za socijalni rad, ali ni škole.
