Premijerka Jadranka Kosor izjavila je kako nema ništa s izborom Hloverke Novak-Srzić za direktoricu programa Hrvatske radiotelevizije. Nije o njemu bila niti obaviještena, a kamo li konzultirana. U pristojnim zemljama premijeri govore istinu i njihovoj riječi se vjeruje. Dakle, premijerka ništa nije znala.
Čak štoviše, Jadranka Kosor je izrazila čuđenje što su isti vijećnici (i to oni s podrškom njezine stranke) samo par mjeseci ranije razriješili Hloverku-Novak Srzić s funkcije šefice Informativnog programa zbog nesposobnosti, a sada su je izabrali na višu funkciju. Koja uključuje i autonomno raspolaganje s popriličnom količinom novca. I s profesionalnim sudbinama stotina ljudi.
Troje vijećnika, uglednih osoba iz javnog života, ne složivši se s izborom Hloverke Novak-Srzić, odmah je podnijelo ostavku. Novinarska organizacija uputila je prosvjed, tražeći saborsku raspravu o kaotičnom stanju na HRT-u i raspuštanje nekompetentnog Programskog vijeća.
Mišljenje struke je i prije izbora Hloverke Novak-Srzić za funkciju u Informativnom programu bilo negativno, na prethodnom izjašnjavanju protiv njezina izbora bilo je 52 posto novinara, kao i Hrvatsko novinarsko društvo. Nisu baš svi zaboravili prvi HTV-eov angažman Novak-Srzić iz sredine 90-tih, doba otvorene cenzure, govora mržnje, ratnog huškanja i čistki. Hrvatska je i zbog tadašnjeg stanja u medijima bila zaustavljana na svom europskom putu.
No, Novak-Srzić je svejedno izabrana. Premijer je bio Ivo Sanader. Nije se osvrtao. I dobio nedodirljivi kraljevski tretman na javnoj televiziji. Nakon tri godine urednikovanja koje je dovelo do pada gledanosti, organizacijskog kaosa, smjenjivanja nepoćudnih novinara i ukidanja emisija, kao i totalno poremećenih odnosa, protiv Novak-Srzić izjasnilo se 87 posto novinara. Programsko vijeće ju je prije nekoliko mjeseci jednoglasno smijenilo.
Kao da se ništa nije dogodilo
Što je učinila „neobaviještena“ i „začuđena“ premijerka, nakon što je doznala da je moralno i profesionalno diskreditirana osoba izabrana na višu funkciju, a „njezini“ vijećnici preko noći promijenili mišljenje? Ništa.
Pravi stav vladajuće stranke vidio se u saborskom Odboru za informiranje. Član Odbora za informiranje, HDZ-eov predsjednik veteranske organizacije, mišljenje profesionalne novinarske organizacije proglasio je „pamfletom“. Glasačka mašinerija vladajućih u Odboru je preglasavanjem naprosto primila na znanje ostavku troje vijećnika i – raspisala natječaj za izbor novih. Imenovanje Novak-Srzić je legalno.
Ide se dalje, kao da se ništa nije dogodilo.
Dakle, ili je izbor Novak-Srzić, i bez formalnih konzultacija s vlašću, nepogrešivim podaničkim instinktom vijećnika, pogodio stvarnu želju vladajućih, ili premijerka nije sposobna spriječiti evidentnu katastrofu u koju izborom te osobe HRT neumoljivo juri. Ili u Banskim dvorima ne stoluje stvarna vlast u Hrvatskoj, već u ovom kriznom političkom i ekonomskom trenutku love u mutnom neki drugi poduzetničko-politički lobiji, koji su uvijek nalazili svoj put u medije?
Što god od toga bilo istina, pokazuje se da Vlada ulazi u autističnu fazu u kojoj nije u stanju prepoznati stvarnost i predvidjeti neposredna, a kamo li dugoročna zbivanja. Golo nasilje više ne prolazi. Vjerodostojnost Vlade kopni iz dana u dan.
Gubi se kompas
Svaka vlast voli kontrolirati medije, pa i demokratska. Ali demokratska se razlikuje od ostalih po tome što poštuje elementarne profesionalne standarde ispod kojih se ne ide i što medijima osigurava osnovni zakonodavni okvir i fer pravila igre koja vrijede na dulji rok i za sve podjednako. A svoj utjecaj diskretno osigurava osloncem na profesionalce, a ne na potrošene propagandiste.
Istodobno s oglušivanjem na kaotična zbivanja na HRT-u, Vlada je pustila u proceduru novi Zakon o HRT-u po kojemu će izravno moći utjecati na izbor čelnih ljudi u kući i na kontrolu financija i programa.
Pod izlikom prilagođavanja evropskom zakonodavstvu u oblasti javnog medijskog servisa i uvođenja reda u potpuno nekontrolirane financije HRT-a, rješenja koja se nude sprdnja su s idejom javnog radija i televizije.
Jer, elektronski mediji su kreativna industrija. Ona je i na tržištu, ovisi o publici, ali i imaginaciji pojedinaca. Njome se ne upravlja iz kabineta. Komercijalne i javna televizija nisu isto, oba segmenta sastavni su dio medijske ponude. Funkcija javnog servisa podrazumijeva afirmaciju općeg javnog interesa, prava na informaciju, edukaciju i zabavu, unapređenje demokracije, ljudskih prava. Pretpostavlja se svjetonazorski, kulturni i civilizacijski pluralizam.
Evropske intencije, brojne preporuke i deklaracije upućuju vlade i parlamente da pronađu ponajbolja rješenja u upravljanju koja bi garantirala nezavisnost javnog servisa.
Malo od toga vidljivo je u novom prijedlogu Zakona o HRT-u.
Sadašnja ekonomska kriza trese sve medije u svijetu, oglašivačka industrija smanjila je svoj udio, traje nesmiljena bitka za opstanak. Odgovorna vlada zaštitila bi javni servis inzistiranjem na kvaliteti i vjerodostojnosti i osiguranjem stabilne osnove financiranja za glavnu funkciju.
Podržavanjem diskreditiranih i nesposobnih i najavom još jače, izravne kontrole nad medijima, Vlada ne šalje ohrabrujuće poruke.
Ne samo medijima, nego prije svega cijeloj javnosti. Gubi se kompas. I najavljuju nova zaduženja. U milijardama kuna.
Čak štoviše, Jadranka Kosor je izrazila čuđenje što su isti vijećnici (i to oni s podrškom njezine stranke) samo par mjeseci ranije razriješili Hloverku-Novak Srzić s funkcije šefice Informativnog programa zbog nesposobnosti, a sada su je izabrali na višu funkciju. Koja uključuje i autonomno raspolaganje s popriličnom količinom novca. I s profesionalnim sudbinama stotina ljudi.
Troje vijećnika, uglednih osoba iz javnog života, ne složivši se s izborom Hloverke Novak-Srzić, odmah je podnijelo ostavku. Novinarska organizacija uputila je prosvjed, tražeći saborsku raspravu o kaotičnom stanju na HRT-u i raspuštanje nekompetentnog Programskog vijeća.
Mišljenje struke je i prije izbora Hloverke Novak-Srzić za funkciju u Informativnom programu bilo negativno, na prethodnom izjašnjavanju protiv njezina izbora bilo je 52 posto novinara, kao i Hrvatsko novinarsko društvo. Nisu baš svi zaboravili prvi HTV-eov angažman Novak-Srzić iz sredine 90-tih, doba otvorene cenzure, govora mržnje, ratnog huškanja i čistki. Hrvatska je i zbog tadašnjeg stanja u medijima bila zaustavljana na svom europskom putu.
No, Novak-Srzić je svejedno izabrana. Premijer je bio Ivo Sanader. Nije se osvrtao. I dobio nedodirljivi kraljevski tretman na javnoj televiziji. Nakon tri godine urednikovanja koje je dovelo do pada gledanosti, organizacijskog kaosa, smjenjivanja nepoćudnih novinara i ukidanja emisija, kao i totalno poremećenih odnosa, protiv Novak-Srzić izjasnilo se 87 posto novinara. Programsko vijeće ju je prije nekoliko mjeseci jednoglasno smijenilo.
Kao da se ništa nije dogodilo
Što je učinila „neobaviještena“ i „začuđena“ premijerka, nakon što je doznala da je moralno i profesionalno diskreditirana osoba izabrana na višu funkciju, a „njezini“ vijećnici preko noći promijenili mišljenje? Ništa.
Pravi stav vladajuće stranke vidio se u saborskom Odboru za informiranje. Član Odbora za informiranje, HDZ-eov predsjednik veteranske organizacije, mišljenje profesionalne novinarske organizacije proglasio je „pamfletom“. Glasačka mašinerija vladajućih u Odboru je preglasavanjem naprosto primila na znanje ostavku troje vijećnika i – raspisala natječaj za izbor novih. Imenovanje Novak-Srzić je legalno.
Ide se dalje, kao da se ništa nije dogodilo.
Dakle, ili je izbor Novak-Srzić, i bez formalnih konzultacija s vlašću, nepogrešivim podaničkim instinktom vijećnika, pogodio stvarnu želju vladajućih, ili premijerka nije sposobna spriječiti evidentnu katastrofu u koju izborom te osobe HRT neumoljivo juri. Ili u Banskim dvorima ne stoluje stvarna vlast u Hrvatskoj, već u ovom kriznom političkom i ekonomskom trenutku love u mutnom neki drugi poduzetničko-politički lobiji, koji su uvijek nalazili svoj put u medije?
Što god od toga bilo istina, pokazuje se da Vlada ulazi u autističnu fazu u kojoj nije u stanju prepoznati stvarnost i predvidjeti neposredna, a kamo li dugoročna zbivanja. Golo nasilje više ne prolazi. Vjerodostojnost Vlade kopni iz dana u dan.
Gubi se kompas
Svaka vlast voli kontrolirati medije, pa i demokratska. Ali demokratska se razlikuje od ostalih po tome što poštuje elementarne profesionalne standarde ispod kojih se ne ide i što medijima osigurava osnovni zakonodavni okvir i fer pravila igre koja vrijede na dulji rok i za sve podjednako. A svoj utjecaj diskretno osigurava osloncem na profesionalce, a ne na potrošene propagandiste.
Istodobno s oglušivanjem na kaotična zbivanja na HRT-u, Vlada je pustila u proceduru novi Zakon o HRT-u po kojemu će izravno moći utjecati na izbor čelnih ljudi u kući i na kontrolu financija i programa.
Pod izlikom prilagođavanja evropskom zakonodavstvu u oblasti javnog medijskog servisa i uvođenja reda u potpuno nekontrolirane financije HRT-a, rješenja koja se nude sprdnja su s idejom javnog radija i televizije.
Jer, elektronski mediji su kreativna industrija. Ona je i na tržištu, ovisi o publici, ali i imaginaciji pojedinaca. Njome se ne upravlja iz kabineta. Komercijalne i javna televizija nisu isto, oba segmenta sastavni su dio medijske ponude. Funkcija javnog servisa podrazumijeva afirmaciju općeg javnog interesa, prava na informaciju, edukaciju i zabavu, unapređenje demokracije, ljudskih prava. Pretpostavlja se svjetonazorski, kulturni i civilizacijski pluralizam.
Evropske intencije, brojne preporuke i deklaracije upućuju vlade i parlamente da pronađu ponajbolja rješenja u upravljanju koja bi garantirala nezavisnost javnog servisa.
Malo od toga vidljivo je u novom prijedlogu Zakona o HRT-u.
Sadašnja ekonomska kriza trese sve medije u svijetu, oglašivačka industrija smanjila je svoj udio, traje nesmiljena bitka za opstanak. Odgovorna vlada zaštitila bi javni servis inzistiranjem na kvaliteti i vjerodostojnosti i osiguranjem stabilne osnove financiranja za glavnu funkciju.
Podržavanjem diskreditiranih i nesposobnih i najavom još jače, izravne kontrole nad medijima, Vlada ne šalje ohrabrujuće poruke.
Ne samo medijima, nego prije svega cijeloj javnosti. Gubi se kompas. I najavljuju nova zaduženja. U milijardama kuna.
