Tko se opekao, puše i na hladno.
Saznanja koja iz istrage protiv visokih HDZ-eovih dužnosnika izlaze u medije iz dana u dan, kao po tekućoj vrpci, dovele su tu stranku na rub kriminalizacije. Pokazuje se da je na djelu bila sistemska korupcija, organizirana, do u tančine razrađena, prava industrija.
Teza o „paralelnoj vlasti“ koju je upravo smislio HDZ bila bi neozbiljna i za opravdanje krađe članarine u planinarskom društvu.
U panici koja ih je zahvatila sadašnji, dakle preživjeli članovi vodstva HDZ-a, sami sebe kriminaliziraju. Glavni tajnik stranke, inače ministar, govori da nije znao kako se ne smije poslovati gotovim novcem. Zamjenik predsjednice stranke, također ministar, priznaje isplate u gotovini, ali ih, kaže, nije zadržavao, već ih je prosljeđivao župniku u rodnoj Lici. Župnik prisnažuje. Ni Crkva, niti političari ne haju što se radi o kaznenom djelu. Sadašnji potpredsjednik Sabora priznaje falsificiranje prometne dokumentacije skupocjenog BMW-a, koji je „darovan“ nekadašnjem predsjedniku Sanaderu.
I svi će oni tužiti one koji ih optužuju. Pri tome zaboravljaju sitnicu. Ne mogu nikoga tužiti, jer u medije su procurili tajni iskazi.
U predsjedničkoj kampanji Jadranke Kosor – protiv Stipe Mesića, koju je, nota bene, katastrofalno izgubila – vrtila su se ogromna sredstva, koja su daleko nadmašivala službeno objavljenu sumu. Kada se o tome na velike pisalo, HDZ se nije ni osvrtao, a sada kada je to postalo bjelodano, opravdanje je – ne može Kosor odgovarati za novac. Nije tako, onaj tko potpiše financijski dokument za njega i odgovara. Predsjednička kampanja je individualna, kandidati odgovaraju.
I tako redom, nebuloza do nebuloze.
Protekle subote održan je izvještajni Sabor HDZ-a. O svemu tome ni riječi. Uobičajeni stranački folklor, tisuće mašu zastavama i pjevaju, hrabreći sebe. Politički program - vjera u pobjedu i u vođu. I malo prijetnje protivnicima. Poslat ćemo i vama istražitelje.
Stranka je vjerojatno zaključila da će na svojoj staroj domoljubno-ratničkoj retorici pokušati mobilizirati svoje ošamućene pristaše, a usput će možda još ponekog žrtvovati. Uostalom, neslužbeno plasiraju medijima, korupcijskim skandalima bili su opterećni i Kohl, i Chirac, i Berlusconi, pa su im stranke opstale. I poneki od njih.
Ne primjećuju da je riječ o zemljama s dugogodišnjom demokratskom tradicijom, a i da su se vremena promijenila. Sve se ubrzalo, svijet se ljulja, nitko i ništa nije sigurno.
Najnovije ankete koje HDZ-u daju svega 10 posto šansi na izborima treba promatrati povezano sa čak 40 posto onih koji ne znaju za koga bi glasali. Među njima se kriju mnogi HDZ-evi potencijalni glasači, sada zbunjeni. To je rezervoar na koji se, s pravom, računa.
I tu dolazimo na problem koji se tiče svih građana, a ne samo pristaša ove ili one političke stranke.
Kada neka stranka tako duboko ogrezne u korupciji, a ekonomske prilike u zemlji se ne popravljaju, već, naprotiv, pogoršavaju, za očekivati je potpuni preokret javnog mnijenja, entuzijazam za promjene, prevratnički žar koji pršti novim idejama, inicijativama, uključenost u politiku i onih koji inače apstiniraju od svakodnevnog angažmana. To u Hrvatskoj izostaje.
Pretežu suzdržanost, oprez, apatija.
Postojeće stanje predugo traje. Kombinacija lošeg privrednog trenda koji se ne zaustavlja sa sve razornijim saznanjima o dimenzijama korupcije na najvišoj razini umrtvila je društvo. Činjenica je da je upravo sadašnja administracija Jadranke Kosor, pod snažnim pritiskom, omogućila procesuiranje nekih krupnih slučajeva, ali – a to se sada zorno vidi – sve dok se ne stigne do njezinog unutarnjeg kruga.
„Grijeh struktura“
U dva navrata u protekle 2 godine javnost se mobilizirala na otporu takvom stanju. Za jedan sindikalni referendum – čije pitanje više nitko ne bi znao ponoviti – prikupljeno je 700.000 potpisa. To su bili potpisi za promjene, a ne za taj konkretni zahtjev sindikata. HDZ je to shvatio i uz asistenciju Ustavnog suda uspio izmanipulirati njegovo održavanje. Ništa se nije dogodilo. Protekle zime tjednima su Zagrebom marširale tisuće prosvjednika, takozvanih fejsbukovaca, tražeći ostavku Vlade i izbore. Tada se nazirao dašak novih vjetrova, povezan i sa svjetskim gibanjima. Ni tada se ništa nije dogodilo. Večernje šetnje odumrle su same od sebe. Nitko ih nije uspio artikulirati u iole ozbiljnom pravcu.
Demonstranti "fejsbukovci" na prosvjedima protiv Vlade, Zagreb, veljača 2011.
Opozicija se naglašeno držala izvan tih aktivnosti. Ona je u Saboru tražila glasanje o povjerenju Vladi u jeku završnih pregovora s Europskom unijom. Osim što nije imala dovoljno ruku, to je bio loše odabrani trenutak.
Sve u svemu, građani su se povukli.
Prevladava opći prezir prema politici i političarima i naglašeno distanciranje od participacije u političkom i javnom životu. „Svi su oni isti“ – najčešći je moto razgovora na ulici, na tržnici, na radnom mjestu.
U sadašnjoj situaciji, to je voda na mlin HDZ-eu. Tako se njihov izvorni grijeh socijalizira, uopćava, dijeli s cijelom političkom klasom.
Oporba u Hrvatskoj nije mnogo učinila da uvjeri građane kako oni jesu drugačiji i da ih mobilizira na novim idejama.
Ponajprije, oni dijelom i jesu dio iste političke klase koja već 2 desetljeća živi ugodnim činovničkim životom bez rizika. Ne nose izvorni HDZ-eov „grijeh struktura“ kada je riječ o privatizaciji i organiziranom kriminalu, ali ga nisu dokinuli kada su dobili priliku u razdoblju 2000-2003 godine. Građani to pamte.
Drugo, oni doista i nemaju nekih fundamentalno novih ideja. To što nude je popravljanje. To su već jednom učinili. Račanova je Vlada 2000-te godine mjesecima rješavala katastrofalno stanje javnih financija, nelikvidnost i sveopći nered. Za hrabri iskorak nisu imali snage, znanja, ili volje. To je sada ionako svejedno.
Treće, imaju problem liderstva. Čelnik oporbe Zoran Milanović, nakon dobrog starta poslije Račanove smrti, nije se potvrdio svježinom, inovativnošću, sposobnošću okupljanja i pridobivanja. Drugi čelnik, Radimir Čačić, dokazano sposoban, nalazi se pred suđenjem za izazivanje prometne nesreće sa smrtnim ishodom. Pristojnost bi nalagala da se povuče iz izborne utakmice, ali on to ne čini.
U vrijeme prijelomnih izbora 2000-te godine, kada je HDZ hametice poražen i kada su se Hrvatskoj uistinu otvorila evropska i svjetska vrata, profesor Ivan Šiber, doajen socijalne psihologije, izjavio je: „Oporba je samo prošla kroz rupu u zidu koju su svojim glavama učinili drugi – civilni sektor, nevladine udruge, mediji“.
Sada nema ni toga. Mediji koji sada prednjače u razotkrivanju afera to ne čine uz osobni i profesionalni trud i rizik, kao što je bilo 1990-tih, već servisiraju razne strane u sukobu. I pozicioniraju se u budućoj raspodjeli moći.
HDZ je dotakao dno. Ali površina je još uvijek mutna.
Saznanja koja iz istrage protiv visokih HDZ-eovih dužnosnika izlaze u medije iz dana u dan, kao po tekućoj vrpci, dovele su tu stranku na rub kriminalizacije. Pokazuje se da je na djelu bila sistemska korupcija, organizirana, do u tančine razrađena, prava industrija.
Teza o „paralelnoj vlasti“ koju je upravo smislio HDZ bila bi neozbiljna i za opravdanje krađe članarine u planinarskom društvu.
U panici koja ih je zahvatila sadašnji, dakle preživjeli članovi vodstva HDZ-a, sami sebe kriminaliziraju. Glavni tajnik stranke, inače ministar, govori da nije znao kako se ne smije poslovati gotovim novcem. Zamjenik predsjednice stranke, također ministar, priznaje isplate u gotovini, ali ih, kaže, nije zadržavao, već ih je prosljeđivao župniku u rodnoj Lici. Župnik prisnažuje. Ni Crkva, niti političari ne haju što se radi o kaznenom djelu. Sadašnji potpredsjednik Sabora priznaje falsificiranje prometne dokumentacije skupocjenog BMW-a, koji je „darovan“ nekadašnjem predsjedniku Sanaderu.
I svi će oni tužiti one koji ih optužuju. Pri tome zaboravljaju sitnicu. Ne mogu nikoga tužiti, jer u medije su procurili tajni iskazi.
U predsjedničkoj kampanji Jadranke Kosor – protiv Stipe Mesića, koju je, nota bene, katastrofalno izgubila – vrtila su se ogromna sredstva, koja su daleko nadmašivala službeno objavljenu sumu. Kada se o tome na velike pisalo, HDZ se nije ni osvrtao, a sada kada je to postalo bjelodano, opravdanje je – ne može Kosor odgovarati za novac. Nije tako, onaj tko potpiše financijski dokument za njega i odgovara. Predsjednička kampanja je individualna, kandidati odgovaraju.
I tako redom, nebuloza do nebuloze.
Stranka je vjerojatno zaključila da će na svojoj staroj domoljubno-ratničkoj retorici pokušati mobilizirati svoje ošamućene pristaše, a usput će možda još ponekog žrtvovati.
Protekle subote održan je izvještajni Sabor HDZ-a. O svemu tome ni riječi. Uobičajeni stranački folklor, tisuće mašu zastavama i pjevaju, hrabreći sebe. Politički program - vjera u pobjedu i u vođu. I malo prijetnje protivnicima. Poslat ćemo i vama istražitelje.
Stranka je vjerojatno zaključila da će na svojoj staroj domoljubno-ratničkoj retorici pokušati mobilizirati svoje ošamućene pristaše, a usput će možda još ponekog žrtvovati. Uostalom, neslužbeno plasiraju medijima, korupcijskim skandalima bili su opterećni i Kohl, i Chirac, i Berlusconi, pa su im stranke opstale. I poneki od njih.
Ne primjećuju da je riječ o zemljama s dugogodišnjom demokratskom tradicijom, a i da su se vremena promijenila. Sve se ubrzalo, svijet se ljulja, nitko i ništa nije sigurno.
Najnovije ankete koje HDZ-u daju svega 10 posto šansi na izborima treba promatrati povezano sa čak 40 posto onih koji ne znaju za koga bi glasali. Među njima se kriju mnogi HDZ-evi potencijalni glasači, sada zbunjeni. To je rezervoar na koji se, s pravom, računa.
I tu dolazimo na problem koji se tiče svih građana, a ne samo pristaša ove ili one političke stranke.
Kada neka stranka tako duboko ogrezne u korupciji, a ekonomske prilike u zemlji se ne popravljaju, već, naprotiv, pogoršavaju, za očekivati je potpuni preokret javnog mnijenja, entuzijazam za promjene, prevratnički žar koji pršti novim idejama, inicijativama, uključenost u politiku i onih koji inače apstiniraju od svakodnevnog angažmana. To u Hrvatskoj izostaje.
Pretežu suzdržanost, oprez, apatija.
Postojeće stanje predugo traje. Kombinacija lošeg privrednog trenda koji se ne zaustavlja sa sve razornijim saznanjima o dimenzijama korupcije na najvišoj razini umrtvila je društvo. Činjenica je da je upravo sadašnja administracija Jadranke Kosor, pod snažnim pritiskom, omogućila procesuiranje nekih krupnih slučajeva, ali – a to se sada zorno vidi – sve dok se ne stigne do njezinog unutarnjeg kruga.
„Grijeh struktura“
U dva navrata u protekle 2 godine javnost se mobilizirala na otporu takvom stanju. Za jedan sindikalni referendum – čije pitanje više nitko ne bi znao ponoviti – prikupljeno je 700.000 potpisa. To su bili potpisi za promjene, a ne za taj konkretni zahtjev sindikata. HDZ je to shvatio i uz asistenciju Ustavnog suda uspio izmanipulirati njegovo održavanje. Ništa se nije dogodilo. Protekle zime tjednima su Zagrebom marširale tisuće prosvjednika, takozvanih fejsbukovaca, tražeći ostavku Vlade i izbore. Tada se nazirao dašak novih vjetrova, povezan i sa svjetskim gibanjima. Ni tada se ništa nije dogodilo. Večernje šetnje odumrle su same od sebe. Nitko ih nije uspio artikulirati u iole ozbiljnom pravcu.
Opozicija se naglašeno držala izvan tih aktivnosti. Ona je u Saboru tražila glasanje o povjerenju Vladi u jeku završnih pregovora s Europskom unijom. Osim što nije imala dovoljno ruku, to je bio loše odabrani trenutak.
Sve u svemu, građani su se povukli.
Prevladava opći prezir prema politici i političarima i naglašeno distanciranje od participacije u političkom i javnom životu. „Svi su oni isti“ – najčešći je moto razgovora na ulici, na tržnici, na radnom mjestu.
U sadašnjoj situaciji, to je voda na mlin HDZ-eu. Tako se njihov izvorni grijeh socijalizira, uopćava, dijeli s cijelom političkom klasom.
Oporba u Hrvatskoj nije mnogo učinila da uvjeri građane kako oni jesu drugačiji i da ih mobilizira na novim idejama.
Ponajprije, oni dijelom i jesu dio iste političke klase koja već 2 desetljeća živi ugodnim činovničkim životom bez rizika. Ne nose izvorni HDZ-eov „grijeh struktura“ kada je riječ o privatizaciji i organiziranom kriminalu, ali ga nisu dokinuli kada su dobili priliku u razdoblju 2000-2003 godine. Građani to pamte.
Drugo, oni doista i nemaju nekih fundamentalno novih ideja. To što nude je popravljanje. To su već jednom učinili. Račanova je Vlada 2000-te godine mjesecima rješavala katastrofalno stanje javnih financija, nelikvidnost i sveopći nered. Za hrabri iskorak nisu imali snage, znanja, ili volje. To je sada ionako svejedno.
Treće, imaju problem liderstva. Čelnik oporbe Zoran Milanović, nakon dobrog starta poslije Račanove smrti, nije se potvrdio svježinom, inovativnošću, sposobnošću okupljanja i pridobivanja. Drugi čelnik, Radimir Čačić, dokazano sposoban, nalazi se pred suđenjem za izazivanje prometne nesreće sa smrtnim ishodom. Pristojnost bi nalagala da se povuče iz izborne utakmice, ali on to ne čini.
U vrijeme prijelomnih izbora 2000-te godine, kada je HDZ hametice poražen i kada su se Hrvatskoj uistinu otvorila evropska i svjetska vrata, profesor Ivan Šiber, doajen socijalne psihologije, izjavio je: „Oporba je samo prošla kroz rupu u zidu koju su svojim glavama učinili drugi – civilni sektor, nevladine udruge, mediji“.
Sada nema ni toga. Mediji koji sada prednjače u razotkrivanju afera to ne čine uz osobni i profesionalni trud i rizik, kao što je bilo 1990-tih, već servisiraju razne strane u sukobu. I pozicioniraju se u budućoj raspodjeli moći.
HDZ je dotakao dno. Ali površina je još uvijek mutna.
