(Komentar *)
Impresivna je bila naslovnica berlinskog TAZ-a (Die Tageszeitung) dan poslije njemačkih saveznih izbora. Preko gotovo cijele stranice noćna fotografija Reichstaga, a na modrom nebu iznad fascinantne Fosterove staklene kupole munja.
Ne samo Njemačka, cijela se Evropa ponaša kao da ju je pogodila munja. Očekivana pobjeda Angele Merkel pala je u drugi plan. Svi se bave uspjehom radikalno desničarske Alternative za Njemačku (AfD) i prognozama što bi se moglo dogoditi u skoroj budućnosti.
Njemačka je, osobito iz ovdašnje perspektive, velika, moćna i stabilna zemlja, univerzum za sebe. Evropski putokaz već dulje vrijeme. Ulazak radikalne desnice u Bundestag, i to s impresivnih blizu stotinu zastupnika, izazvao je potres na mnogim adresama.
U mnogim zemljama na vlasti su stranke i pojedinci koji su odavno napustili opća demokratska pravila političke korektnosti
Pritom se ponegdje zaboravlja da su stranke sličnih programa, poput onog AfD, već probile barijere parlamenata mnogih starih demokracija, od Francuske, Velike Britanije, Belgije, Nizozemske, do Švedske, Danske, Finske itd., da one u tzv. novim demokracijama i ne spominjemo.
U mnogim zemljama na vlasti su stranke i pojedinci koji su odavno napustili opća demokratska pravila političke korektnosti. Vrijedi se podsjetiti da se globalna svjetska politička pozornica promijenila od krize od prije desetak godina.
Bankarski napuhani baloni zaljuljali su svjetski poredak. Iz njega se izašlo velikim dogovorom s financijskim sektorom, po načelu, narodski rečeno, ''pojeo vuk magare''. Bogati su postali bogatiji, siromašni siromašniji, srednja klasa se stanjila i ostala izigrana. Politički establišment sebe je sačuvao, ali i izgubio povjerenje diljem svijeta.
U Njemačkoj je specifičnu ulogu igrala tzv. Agenda 2010, paket reformi što ju je donijela SPD-ova vlada Gerharda Schrödera, koja je imala za cilj povećati zaposlenost i uravnotežiti (čitaj smanjiti) socijalna prava. Agenda je uspjela i ona je temelj današnjeg njemačkog prosperiteta.
Cijena je pomjeranje CDU malo lijevo, a SPD-a malo desno. To je dovelo do velikog nezadovoljstva tradicionalnih pristaša središnjih njemačkih stranaka i njihovog okretanja protestnim strankama. Dva milijuna takvih glasača opredijelilo se na nedjeljnim izborima za AfD. Jesu li oni preko noći postali zagovornici krajnje desnice?
U nezadovoljstvu establišmentom je korijen jačanja AfD. Ona nastaje u vrijeme tzv. dužničke krize i njezin prvotni program prije svega je euroskeptičan. Stariji i do tada radikalniji neonacistički NPD nikada nije ušao u Bundestag.
Migrantska kriza bila je okidač jačanja AfD. Svoje baterije punili su na ksenofobiji, antimuslimanskoj histeriji, strahu od terorizma, nejedinstvenoj Evropi. Neonacistički resentiman dio je te prtljage, po nekim istraživanjima trećina glasača AfD mogla bi se okarakterizirati kao filonacistička. Ta će raznorodna grupacija u parlamentu tek naići na izazove svoga novog političkog položaja. Za očekivati je i raslojavanje, do čega je već i došlo.
Sve u svemu, radikalna desnica u parlamentu neke razvijene evropske zemlje nije novost. Razumljiva je osjetljivost međunarodne javnosti s obzirom na njemačku prošlost. Za njemačku i svjetsku javnost bit će svojevrsni šok što će po prvi put s govornice Bundestaga čuti, vjerojatno, revizionističke i žestoke izjave o prošlosti.
Istodobno, ta zemlja ima razvijene i snažne institucionalne i političke instrumente za obranu od neonacističkih nasrtaja na ustavni poredak.
Pravi izazovi za Njemačku nastaju u evropskoj politici. Potencijalni koalicijski partneri, FDP i Zeleni, inače međusobno suprotstavljeni, svaki na svoj način zagovaraju manje Evrope.
Veliki program jačanja EU kojeg je upravo iznio francuski predsjednik Emmanuel Macron, i čiji je neizbježni oslonac Njemačka, bit će na velikom iskušenju. Angela Merkel je tu, bit će opet premijerka, ali zlatno razdoblje njezinog evropejstva je, čini se, na izmaku. Realno je za očekivati reteriranje Njemačke i jače okretanje sebi.
Hrvatska je, kao i cijeli svijet, sa zanimanjem pratila njemačke izbore. Hrvatsko-njemački odnosi tradicionalno su dobri, k tome na vlasti su stranke iz iste političke obitelji. Ipak, u tim odnosima posljednjih godina bilo je pukotina, vidljivih i manje vidljivih. Šefica države izravno je zamjerala njemačkoj kancelarki otvorenu politiku prema migrantima i hvalila onu mađarskog premijera.
Međutim, da nije bilo politike Angele Merkel i tadašnjeg pomalo robustnog premijera Zorana Milanovića Hrvatska bi se našla u ogromnim teškoćama s izbjeglicama koje objektivno nije mogla zbrinuti. Dalje povezivanje Hrvatske sa zemljama poput Poljske i Mađarske na projektu Tri mora izaziva podozrenje u Berlinu.
Njemačkim projektom Berlin plus (tzv. mini Marshallov plan za Balkan) nastoji se ostvariti brži napredak zemalja zapadnog Balkana jačanjem njihove regionalne ekonomske suradnje. Evidentno je nastojanje Berlina i EU zadržavanja utjecaja u regiji u kojoj sve jaču, pa i ekonomsku ulogu, imaju Turska, Kina i Rusija. Hrvatska se odaziva na skupove inicijative Berlin plus, poput onoga u Trstu, ali je i izrazito distancirana.
Još je vidljivija distanca prema novijoj politici Njemačke u Bosni i Hercegovini. Hrvatskoj vlasti koncept građanske države naprosto nije ''legao''. Nacionalna participacija prije svega, moto je svake HDZ-eove vlasti. S druge strane, u Njemačkoj su podozrivi prema neobuzdanom radikalnom desničaranju koji je proteklih godina u Hrvatskoj obnovljen.
- Pročitajte: Trijumf desnice u bivšoj Istočnoj Nemačkoj | Merkel: Mutti, mirna moć i lider slobodnog svijeta | Grabbe: Vraćaju se duhovi prošlosti
Novi razvoj događaja u Njemačkoj utjecat će i na Hrvatsku. Treba imati na umu da desni radikalizam u Hrvatskoj živi u vladajućoj stranci. To je ogromna, povijesna razlika između CDU i HDZ-a. Radikalni nacionalizam u HDZ-u ponekad je otvoren i transparentan, poput kratkog razdoblja vladavine Tomislava Karamarka, ponekad nejasan i zamumuljen, što je trenutačno stanje u stranci koju vodi Andrej Plenković. Kuda će ta stranka krenuti, veliko je pitanje. Sigurno je da će neki u novopečenim parlamentarcima iz AfD prepoznati svoje sumišljenike i pritiskati vodstvo stranke.
Njemačka demokracija ima mnoge instrumente za suzbijanje ekstremizma. Hrvatska baš i ne.
Facebook Forum