Pune 24 godine stanovnici Zorlaka kod Goražda čekali su da pravosudne institucije istraže i kazne zločin nad 11 članova njihovih porodica, uglavnom starijih osoba koje nisu željele ili nisu mogle na vrijeme otići iz sela. Sada su osnovali udruženje, traže istinu i pravdu, zabrinuti što umiru i rijetki svjedoci događaja iz jula 1992. godine.
U selu Zorlaci kod Goražda ubijeni su Rasim i Umija, roditelji Uzeira Zorlaka. Pred početak rata, ali i dok je rat trajao, pokušavao ih je nagovoriti da se izmjeste bar do petnaestak kilometara udaljenog Goražda.
"To su stari ljudi koji ne napuštaju svoj toprak jednostavno. Nije se osjećao krivim na svom, nije pretpostavljao da će ovako komšija komšiji. Roditelji znam da su Srbima ovdje, komšijama, na svaki sprovod odlazili i kao komšije pomagali. K'o stari ljudi, kažu vi idite, a mi ćemo ostati", kaže Uzeir Zorlak.
Asim Zorlak jedan je od ljudi koji nije mogao zamisliti da će u julu 1992. godine stanovnici Zorlaka biti tako hladnokrvno ubijeni, jer i u ratu i u miru komšije su pomagale i štitile jedni druge.
"Oni su izgubili život samo zato što su vjerovali da im neće niko ništa uraditi. Pogriješili su. Došla je neka druga politika koja je išla za tim da prvo, što su naši ljudi ovdje, pobili su ih, pa poslije toga sutradan su došli, popljačkali ih, a prekosutra su uzeli pa sravnili sve sa zemljom", objašnjava Asim Zorlak.
"Oni su pobijeni, uvučeni u kuću, neko je doš'o i polio sa benzinom, popalio sve", dodaje Uzeir Zorlak.
U avgustu 1992. godine jedinice Armije BiH su oslobodile ovaj prostor, a njeni pripadnici u Zorlacima su zatekli stravične prizore.
"Čovjeku su ostale te slike koje će ga vjerovatno pratiti do kraja života i one su neizbrisive. Teški su to prizori kad dođeš ponovo, iza sebe si ostavio selo i ljude, vraćaš se a nema nigdje nikoga, zgarište jedno. Po pričanju naše jedne strine koja je, Allah joj rahmetile, umrla, ona je bila ovdje očevidac i ona nam je pričala gdje su pobijeni naši stari. I mi smo po njenom kazivanju našli u toj kući kosti od njih. Uspjeli smo da ih zakopamo pred kućom. Uzeli smo nekakve posude pa smo to smjestili da dalje životinje ne razvlače", priča nam Salim Zorlak.
Nakon 24 godine šutnje preživjeli stanovnici sela Zorlaci, kao i njihovi potomci iz drugih bh gradova i dijaspore, počeli su obilježavati godišnjicu stradanja članova svojih porodica. Od nadležnih institucija u ovoj zemlji očekuju da rade svoj posao.
"Svi smo se nadali – biće ove godine, biće slijedeće godine i onda došli u situaciju da vidimo da prođe vrijeme, umrijeće ljudi koji su bili svjedoci i onda smo krenuli samoinicijativno ovim putem. Mi u stvari ne želimo nikakvo razmišljanje o nekakvim osvetama, mi hoćemo samo istinu i pravdu. Istina, da se kaže ko je ubio ljude a pravda, da taj ko je ubio te ljude da odgovara za te zločine i da trune u zatvoru", naglašava Asim Zorlak.
Okupljeni u udruženju "Zorlaci" stanovnici pustog sela u kojem je nekad živjelo 30-tak porodica, Tužilaštvu BiH uputili su protest zbog činjenice da niko za ratne zločine iz jula '92 nije ni pozvan na saslušanje, a kamoli optužen.