Danas je u identifikacijskom centru u Tuzli identificirano 8 žrtava sa područja Zvornika, Bratunca, Vlasenice i Biljeljine, a najmlađa žrtva Samra Alić imala je dvije i pol godine.
Identifikacija žrtava aktuelizirala je pitanje kada će žrtve čekati na procesuiranje svih odgovornih za ratne zločine. I u ovoj godini, naime, obiteljima žrtava ponovno je obećano da će najodgovorniji za ratne zločine počinjene na području BiH biti uhićeni i dobiti zasluženu kaznu.
Žrtve su, međutim, izgubile povjerenje u pravosudne institucije i smatraju ih političkim.
Za sve zločine na području Vlasenice u Haagu je, primjerice, osuđen jedan komandir straže koncentracijskog logora kroz koji prošlo preko 5000 osoba. Pred domaćim sudovima vode se tek dva postupka.
Stvari ubijene dvoipogodišnje djevojčice“To su podaci koji govore o katastrofalnom odnosu i pristuopu prema zločinima koji su počinjeni. Što se tiče istraga tu nemamo puno uvida, gdje god pitamo dobivamo samo informacije da je sve u fazi istrage”, kaže Dževad Bektašević, predsjednik Udruženja porodica žrtava rata iz Vlasenice.
NEMA POLITIČKE VOLJE
Hakija Smailović, tajnik Udruženja obitelji zarobljenih osoba iz Zvornika kaže da ključnu ulogu u procesuiranju odogovornih ima samo politička volja:
“Kada bi se Europska unija uključila i preuzela na sebe sve, procesuiranje bi se brzo završilo. Ukoliko bi bilo političke volje uspjelo bi se. Očigledno je da se pokušava otjerati i ovom malo sudija jer nekome nije stalo da se dođe do pravde.”
Sve ovo, smatra Smailović, šalje i jednu nepovoljnu poruku za buduće generacije koje će biti svjedoci nekažnjavanja i neprocesuiranja ratnih zločinaca:
“Danas, nakon 20 godina, možemo na prste jedne ruke nabrojati zločince koji su procesuirani. Procesi suđenja nemaju nekog rezultata. Ljudi više ne vjeruju i pitanje je koliko će obitelji uopće više dočekati satisfakciju da pravda bude zadovoljena.”
Dževad Bektašević progovorio je i o budućnosti procesuiranja odgovornih, ali i svjedoka ratnih zločina koje ne daje nadu žrtvama:
“Pored počinilaca koji napuištaju ovaj svijet bez javnog odgovaranja i sami svjedoci postaju zbog starosne dobi i zdravstvenih tegoba, tužilački rečeno, neupotrebljivi svjedoci. Dugi niz godina sudovi koji su se formirali te institucije i istraživački timovi uzimali su izjave svjedoke. Te izjave, prema najnovijim zakonima, nisu više upotrebljive.”
I 15 godina nakon rata još uvijek nema zvaničnog spiska počinitelja ratnih zločina, a ni država BiH nema evidenciju ljudskih žrtava iz proteklog rata.
Identifikacija žrtava aktuelizirala je pitanje kada će žrtve čekati na procesuiranje svih odgovornih za ratne zločine. I u ovoj godini, naime, obiteljima žrtava ponovno je obećano da će najodgovorniji za ratne zločine počinjene na području BiH biti uhićeni i dobiti zasluženu kaznu.
Žrtve su, međutim, izgubile povjerenje u pravosudne institucije i smatraju ih političkim.
Za sve zločine na području Vlasenice u Haagu je, primjerice, osuđen jedan komandir straže koncentracijskog logora kroz koji prošlo preko 5000 osoba. Pred domaćim sudovima vode se tek dva postupka.
NEMA POLITIČKE VOLJE
Hakija Smailović, tajnik Udruženja obitelji zarobljenih osoba iz Zvornika kaže da ključnu ulogu u procesuiranju odogovornih ima samo politička volja:
“Kada bi se Europska unija uključila i preuzela na sebe sve, procesuiranje bi se brzo završilo. Ukoliko bi bilo političke volje uspjelo bi se. Očigledno je da se pokušava otjerati i ovom malo sudija jer nekome nije stalo da se dođe do pravde.”
Sve ovo, smatra Smailović, šalje i jednu nepovoljnu poruku za buduće generacije koje će biti svjedoci nekažnjavanja i neprocesuiranja ratnih zločinaca:
“Danas, nakon 20 godina, možemo na prste jedne ruke nabrojati zločince koji su procesuirani. Procesi suđenja nemaju nekog rezultata. Ljudi više ne vjeruju i pitanje je koliko će obitelji uopće više dočekati satisfakciju da pravda bude zadovoljena.”
Dževad Bektašević progovorio je i o budućnosti procesuiranja odgovornih, ali i svjedoka ratnih zločina koje ne daje nadu žrtvama:
“Pored počinilaca koji napuištaju ovaj svijet bez javnog odgovaranja i sami svjedoci postaju zbog starosne dobi i zdravstvenih tegoba, tužilački rečeno, neupotrebljivi svjedoci. Dugi niz godina sudovi koji su se formirali te institucije i istraživački timovi uzimali su izjave svjedoke. Te izjave, prema najnovijim zakonima, nisu više upotrebljive.”
I 15 godina nakon rata još uvijek nema zvaničnog spiska počinitelja ratnih zločina, a ni država BiH nema evidenciju ljudskih žrtava iz proteklog rata.
