Iako su prošle 22 godine, sjećanja mještana Ljutočke doline na stravične zločine i stradanja tokom rata u BiH još su svježa i bolna. Samo u zaseoku Duljci, u bihaćkoj mjesnoj zajednici Oršac, u šljiviku, gdje su bili na prisilnom radu, ubijeno je 20 civila. Sve se desilo iznenada kada su grupu Bošnjaka, koji su u obližnjem voćnjaku kupili šljive, rafalima iz pušaka pobile maskirane osobe.
Fikreta Dedić ovdje je izgubila sestru Senku, medicisku radnicu, a Almir Šehić majku. Njeno tijelo još uvijek nije pronađeno.
„Doveli su je naprisilni rad iz Ripča. Tu su ih ubijali. Gdje su ubijali druge, ubili su i nju. Ona je bila zdravstvena radnica koja je liječila te iste koji su je odveli taj dan da je zakolju“, priča Fikreta.
„Tužnog 23. septembra – dana koji se provlači kroz život i meni i sestri i tetki i svima“, kaže Almir.
Zločinci se nisu zaustavili samo u ovom voćaru, nego su nakon toga krenuli redom, od kuće do kuće. Tog dana u Orašcu nije pošteđeno ni dvadesetak starih i iznemoglih koji su ostali u svojim kućama.
Tako je na rodnom pragu Fatima Vojić izgubila supruga Hamzu, teškog invalida bez ruke. Ni njegovo, kao ni tijela drugih ubijenih žrtava ovog zločina, još nije pronađeno. Izgubila je Fatima istog dana i na istom mjestu još nekoliko bliskih rođaka.
„Bio mi je sin zarobljen isto. I otjerali ga tamo... I bila mi teta ovdje, ćaćina žena, isto ovdje ubijena. I od stričevića žena, bila je medicinska sestra, isto ovdje ubijena. Oni koga su ovdje zatekli i zarobili, taj nije mogao uteći i za nama izaći gore. Dok su ovi ovdje morali sarađivati - morao je, on je čuvario svukuda, kao i ovi što su išli. Niko tada ništa nije imao, ni oružja ni ništa. Njega (sina) su zarobili, zaustavili i onda je i on sarađivao s njima ovdje. Morao je. I onda su poubijali sve“, sjeća se Fatima.
Bolna je i sramna činjenica, kažu mještani Ljutočke dolone, što su zločine počinili njihove dojučerašnje komšije sa kojima su bili u prijateljskim i kumoviskim vezama.
Zločin u Duljcima je bio samo nastavak egzodusa naroda Ljutočke doline, jer je oko pet hiljada stanovnika naselja Kulen Vakuf, Orašac, Ćukovi, Klisa i Ripač protjerano iz domova dva mjeseca ranije. U zbjegu je tada poginulo oko 30 osoba, a na mostu u Štrbačkom Buku izdvojeno je 210 muškaraca, od kojih je polovina ubijena i bačena u masovne grobnice Bezdana i Tihotina. No, žrtve zločiuna u Duljcima još uvijek nisu pronađene.
„Žrtve su spaljivane. Pokušali su se prikriti tragovi tog zločina. Žrtve su izmjšetene s ovog lokaliteta na lokalitet Dulibe. Nažlost, nakon toga i treći put su premještani, tako da tragamo i dalje za posmrtnim ostacima ubijenih nevinih žrtava“, priča Mujo Begić iz Instituta za nestale u Bihaću.
Nakon dugogodišnje istrage Tužiteljstva Unsko-sanskog kantona, počinitelji zločina u Duljcima su otkriveni, a pred Kantonalnim sudom u Bihaću ukupno 57 godina zatvora osuđeni su Jovica i Zoran Tadić, Zoran Berga, Željko Babić, te Goran Mihajlović. Trenutno se pred Višim sudom u Beogradu vodi postupak protiv posljednjeg počinitelja ovog zločina Svetka Tadića.
Međutim, idejni tvorci i nalogodavci egzodusa naroda Ljutočke doline i dalje su na slobodi. Bolna je to činjenica sa kojom, kako kažu stanovnici povratničke Ljutočke doline, svakodnevno žive.
