Progonjen ratom: Borba jednog čovjeka za opstanak dok Izrael napada južni Liban

Abu Muhammad je jedan od samo dvoje ljudi koji još uvijek žive u stambenoj zgradi od 12 spratova u gradu Tiru na jugu Libana.

Većina od 200.000 stanovnika tog grada pobjegla je otkako je Izrael pokrenuo razorne zračne napade širom zemlje 23. septembra.

"Ovdje više nema života", rekao je Muhammad, koji je domar u zgradi. "Svi su otišli. Gotovo sve prodavnice su zatvorene."

Izraelski zračni napadi koji su u toku na Hezbolah, oružanu grupu i političku stranku koju podržava Iran, a koja kontrolira veći dio južnog Libana, uzeli su ogroman danak u civilima.

Više od 700 ljudi je ubijeno, a više od 100.000 raseljeno. Hezbolahovo ispaljivanje raketa i projektila na Izrael je u međuvremenu potjeralo hiljade preko granice. Sjedinjene Države smatraju Hezbolah terorističkom organizacijom, iako je Evropska unija stavila na crnu listu samo njegovo oružano krilo.

Deseci ljudi su poginuli u intenzivnom granatiranju i zračnim napadima na Tir i oko njega, četvrti po veličini grad u Libanu i jednu od meta izraelske zračne kampanje, rekli su stanovnici.

"Kada se zračni napad probliži, bježim u obližnju bolnicu u zaklon", rekao je Muhammad. "Inače, ja čuvam stražu kod ulazne kapije zgrade kako niko ne bi pokušao da provali."

Muhamed, koji je u 50-im godinama, rekao je da u gradu vlada velika nestašica goriva i da je struja dostupna samo nekoliko sati uveče. Cijene osnovnih namirnica su skočile u nebo, rekao je, a mnogi ljudi koji su ostali u gradu oslanjaju se na svoje zalihe hrane.

Samo grmljavina granatiranja, eksplozije bombi i brujanje izraelskih ratnih aviona probijaju jezivu tišinu koja obavija Tir, priobalni grad uz Sredozemno more koji je popularno mjesto među turistima, rekao je.

Muhamed se preselio u Tir, lokalno poznat kao Sur, nakon što je 2011. izbio građanski rat u susjednoj Siriji. Prije nekoliko mjeseci vratio je suprugu i troje djece u Siriju.

Ali Muhamed kaže da će ostati u Tiru, uprkos rizicima, čak i dok desetine hiljada ljudi očajnički pokušavaju pobjeći iz južnog Libana zbog relativne sigurnosti Bejruta i sjevernog Libana.

"Već sam izbjeglica", rekao je. "Gdje ću ići? Nemam ni sredstava da odem."

Autobuska karta od Tira do glavnog grada Bejruta obično košta oko tri dolara. Sada, rekao je, autobuske kompanije naplaćuju i do 100 dolara po osobi. Taksi košta najmanje 300 dolara, rekao je.

Esklacija sukoba

Izraelsko zračno bombardiranje Libana je najsmrtonosnije od početka rata između Izraela i Hezbolaha 2006. godine.

Dva neprijatelja razmjenjuju stalne prekogranične napade otkako je Izrael započeo svoj razorni rat u Pojasu Gaze u oktobru, nakon napada bez presedana na Izrael koji je izvela palestinska grupa Hamas, ocijenjena od SAD i Evropske unije okarakterisana kao teroristička. Hezbolah je lansirao rakete na Izrael u znak solidarnosti s Palestincima.

Izrael je intenzivirao napade na Hezbolah posljednjih sedmica. U noći sa 17. na 18. septembar, napadi na elektronske uređaje koje su koristili pripadnici ove oružane grupe, koje se sumnja da je izveo Izrael, ubili su desetine ljudi i ranili hiljade.

Samo nekoliko dana kasnije, Izrael je pokrenuo ono što su neki opisali kao jedan od najintenzivnijih zračnih napada u modernom ratovanju, pogodivši hiljade ciljeva u južnom Libanu i Bejrutu.

Izraelski zvaničnici posljednjih dana sugerirali su da se zemlja priprema za kopnenu invaziju na Liban, mada i Sjedinjene Države pokušavaju osigurati primirje između Izraela i Hezbolaha.

'Ne možemo se vratiti'

Dok sukob između Izraela i Hezbolaha eskalira, obični građani, i Libanci i Izraelci snose najveći teret nasilja.

Salah, akademik, pobjegao je iz grada Aabasieh, u blizini Tira, sa svojom ženom i sinom nakon što je kuća njihovog susjeda srušena u izraelskom zračnom napadu.

"Dok sam se vozio iz grada, rakete i projektili su padali blizu nas", rekao je. "Vidio sam kako se stambena zgrada urušava iza nas."

Vožnja do Bejruta obično traje oko sat vremena. Ali Salahova porodica bila je na putu skoro 30 sati, a glavni autoput u zemlji bio je zagušen hiljadama automobila.

"Bio je haos", rekao je Salah. "Vidio sam žene kako se porađaju pored puta. Neki automobili kojima je ponestalo goriva su napušteni. Bilo je i do 10 ljudi naguranih u nekim automobilima. Ljudi su sjedili na krovovu automobila ili u prtljažniku."

Salah i njegova porodica borave u malom stanu u Bejrutu, koji je takođe bio meta izraelskih napada, sa još dvije porodice. Ne zna kada će moći da se vrati kući.

"Najgore je što se ne možemo vratiti", rekao je. "Ako neko od naših rođaka tamo pogine, ne možemo ga sahraniti. Grad je prazan, a leševi leže u ruševinama. Tamo nema ko da ih sahrani."

Iako mnogi bježe iz Tira i susjednih gradova, neki stanovnici ne mogu ili ne žele otići.

Među njima je i Muhammad, palestinski izbjeglica čiji su roditelji izbjegli u Liban prije nekoliko decenija.

"Zračni napadi u Tiru bili su intenzivni", rekao je on. "Mnogi ljudi su ubijeni ili ranjeni. Svuda oko nas je granatiranje. Stalna je buka mlaznjaka koji lete iznad grada."

Uprkos ozbiljnoj opasnosti, Muhammad je uporan da on i njegova porodica neće otići.

"Ako umremo, radije bih umro u svojoj kući", rekao je ovaj otac troje djece. "Kad god čujemo zračni napad, jurimo u podrum. Držimo se za ruke i molimo se."