Imovina mnogih političara u Bosni i Hercegovini godinama raste, a neki od njih, uz kupovinu brojnih nekretnina, stignu i uštedjeti novac. Od 160 osoba u bazi podataka o imovini političara, koju je uradio Centar za istraživačko novinarstvo, njih 51 je ukupno uštedjelo preko 2,5 miliona eura. S obzirom na lakoću bogaćenja, politika je postala unosan posao u BiH, te je sve više onih koji se odlučuju ući u političke vode.
Visoke plate, koje se kreću između 2.500 i 3.500 eura, bh. političarima za samo jedan mandat obezbijeđuju nekretnine, skupe automobile, dionice, a neki od njih, pored toga, uspiju i uštedjeti i više od 50.000 eura. Novinar Centra za istraživačko novinarstvo Aladin Abdagić:
„Prije ulaska u politiku, političari nisu imali baš neku zavidnu imovinu, ili nisu imali ništa. Međutim, nakon 10, 12 godina bavljenja politikom njihova imovina se povećavala, pa su na kraju ove godine vlasnici po tri, četiri stana, skupih automobila, velike ušteđevine itd..“
Novinari CIN-a su izvršili uvid u imovinske kartone političara, prepisali podatke u obrasce, izuzevši sve lične podatke u njima, i objavili ih u bazi podataka. Skupili su više od 2.700 dokumenata koji uključuju sve imovinske kartone iz prethodnih i ove izborne godine, zemljišnoknjižne izvatke, presude, optužnice i druge zvanične dokumente. Abdagić tvrdi kako ima i onih koji nisu prikazali stvarno stanje u imovinskim kartonima:
„Pojedini kandidati nisu uopšte prijavljivali određenu imovinu u imovinskim kartonima, dionice, smanjivali su plate koje su primali, iako su imali obavezu da navedu tačne podatke u imovinskom kartonu. Međutim, nema nijednog zakona koji bi ih kaznio ako to ne urade, tako da je to ostavljeno njihovoj savjesti.“
Sve ono što su bh. političari prijavljivali da posjeduju od imovine daleko je veće, smatra profesor na banjalučkom Univerzitetu Miodrag Živanović:
„Finansijski tokovi imovina i sve ono što pripada ekonomskoj bazi stiče se kroz tzv. crnu liniju ili kroz crnu ekonomiju. I otuda čak ni ti podaci vjerovatno nisu tačni, jer su cifre daleko veće negoli što su javno objavljene. To je, nažalost, slika našeg bh. društva.“
Politika je u BiH unosan posao koji ne zahtijeva veliku odgovornost, ocjenjuje politički analitičar Esad Bajtal:
„Ne raditi ništa, a primati mnogo, i uz to još sklanjati nekim tajnim putevima u svoje džepove ogromna bogatstva bez ikakve odgovornosti - eto vam razloga zašto ljudi trče toliko u politiku. Dakle, ljudi u jednoj siromašnoj, ubogoj, opljačkanoj, izvaranoj zemlji jedinu sigurnost dobre, enormne zarade nalaze još u politici.“
U odnosu na prosječne plate u državi, premijeri, ministri i parlamentarci mjesečno zarađuju i do 10 puta više novca. Građani smatraju da tako visoke plate bh. političari ne zaslužuju:
Kada se uporede podaci iz ove baze sa podacima od prije četiri godine, primjećuje se rast plaća zvaničnika, naročito državnih parlamentaraca. Među 160 političaračiji imovinski kartoni su objavljeni u CIN-ovoj bazi podataka postoji i nekoliko onih koji su u kreditima i sudskim postupcima. Aladin Abdagić:
„Neki političari koji su trenutno u vlasti su ranije osuđivani za prevare ili se i dalje protiv njih vode postupci za to i za nasilje u porodici. Imamo tu jako puno postupaka za zloupotrebu položaja. Imamo također jednog političara da je, dok je bio mlađi, krao drva i osuđen je na zatvorsku kaznu. Stvarno je šarolik spektar krivičnih djela za koje su oni optuživani i osuđivani. Naravno, to ne vrijedi za sve, to je za određeni broj kandidata.“
Pristup informacijama o imovini političara je otežan. Centralna izborna komisija je zbog presude Suda BiH o zaštiti ličnih podataka 2012. godine uklonila imovinske kartone bh. političara sa svoje internetske stranice. Zbog toga nisu dostupni ni kartoni iz 2014. godine. Sve to, prema mišljenju Esada Bajtala, otvara brojna pitanja:
„Enormno biti bogat baveći se politikom u zemlji, koja je totalno siromašna, naravno da pobuđuje logičku i svaku drugu sumnju u ispravnost sticanja takvog bogatstva koje se krije. Sve to govori gdje živimo, kako živimo, i govori o odsustvu demokratije, odnosno o pseudodemokratiji u kojoj vlast može da radi šta hoće i kako hoće, a čini mi se - i dokle god hoće.“
Iako javnost ima mnogo pitanja, bh. političari, sudeći prema pravosudnim institucijama, imovinu su stekli po zakonu. Predsjedavajući Odbora direktora Transparency Internationala BiH Emir Đikić:
„Imate prijave koje nekad završe u tužilaštvu, nekad ne završe u tužilaštvu, nekad se odbiju u upravnom postupku, međutim, okončanja procesa, tj. pravomoćnih presuda protiv njih nemate, tako da su ti novci generalno za sada još uvijek legalno stečeni.“
