Tokom 2016. godine u Doboju će biti zatvoren kolektivni centar u Domu penzionera u kojem živi oko 130 porodica – najavio je ministar za izbjeglice i raseljena lica RS Davor Čordaš prilikom jedne od prošlogodišnjih posjeta Doboju.
Korisnici privremenog smještaja kažu da je to samo jedno u nizu političkih obećanja koja su čuli u posljednjih 15 godina i da više nikome ne vjeruju dok ne budu u svojim rukama imali ključeve novih stanova.
U priličnom ruiniranom Domu penzionera u Doboju među 250 korisnika alternativnog smještaja je i tročlana porodica Božidara Cvijanovića. Ovi ljudi žive u jednoj sobi sa malom kuhinjom i kupatilom u kojem nema tople vode. Cvijanovići su prije rata živjeli u selu Bukovica u susjednoj opštini Maglaj. Božidar i njegov sin su nezaposleni.
Jedino primanje u porodica ima Božidarova supruga koja radi kao čistačica. Božidar Cvijanović kaže da u proteklih 15 godina nije uspio da dobije pomoć za obnovu svoje uništene imovine u okolini Maglaja.
"Imao sam želju da na bilo koji način riješim stambeno pitanje da nisam ovdje. Pokušavao sam, ne znam ni sam koliko puta. Sve i jedan papir imam sačuvan. Nema u krugu od 20 kilometara gore nigdje žive duše", navodi Cvijanović.
Cvijanovići u kolektivnom centru žive od 2001. godine. Poslije njih ovdje je alternativni smještaj dobila i Nada Blagojević koja je do početka devedesetih godina i ratova na području bivše Jugoslavije živjela u Zagrebu. U kolektivnom centru ona stanuje deset godina. Nada je naslijedila suprugovu penziju.
"Imam ovdje tu jednu sobu. Suprug mi je prije dva mjeseca umro. Sad sam sama. Ne znam šta misle za smještaj. Niko još ništa ne priča. Ne znam šta će biti. Najbolje je kad bi imala svoje. Da je garsonjera, meni bi super bilo", veli Nada Blagojević.
Dom penzionera u Doboju izgrađen je 1988. godine i tada je bio jedan od najmodernijih objekata te vrste u BiH. U devastiranom prizemlju više nema TV salona, biblioteke sa čitaonicom, restorana, kao ni ambulante sa bolesničkim sobama. Na mnogim mjestima pokidane su instalacije za struju i centralno grijanje.
Na posljednjem spratu kolektivnog centra stanari se žale i na dotrajali krov koji prokišnjava. Zbog toga su na više mjesta u hodnicima sa oronulim zidovima postavljeni lavori i druge posude za kišnicu, kaže Gordana Đurić, koja ovdje živi od 2003. godine.
"Za mene je ovo ruševina. Struje nemamo po stubištima, salama, hodnicima. U ruševini smo. Za mene nikakvi ovdje uslovi nisu", žali se Đurić.
Ovim ljudima je u proteklih desetak godina više puta rečeno da će dobiti novi krov nad glavom, ali deklarativne političke izjave još se nisu realizovale. Posljednje obećanje o trajnom stambenom zbrinjavanju i izgradnji novih stanova stanovnici kolektivnog centra u Doboju čuli su prošle godine od ministra za izbjeglice i raseljena lica RS Davora Čordaša.
"Po našoj procjeni 2016. to bi trebalo biti gotovo", rekao je u maju 2015. godine ministar Čordaš.
Šef odsjeka resornog entitetskog ministarstva u Doboju Jovo Jović kaže da je realizacija tog projekta u toku.
"U projektu CEB2 raspuštanja kolektivnih centara u planu je da se izgradi zgrada sa ukupno 134 stana, u kojoj bi bilo dovoljno prostora za sve korisnike iz Doma penzionera. Očekivalo se u ovoj godini. Mi imamo plan da to što prije raspuštamo, međutim, kakve su prilike da li ćemo uspjeti svih 134 stana završiti, ali u svakom slučaju mislim da će jedan dio ići ove godine", objašnjava Jović.
Korisnici privremenog smještaja u Domu penzionera oslobođeni su plaćanja računa za struju, vodu i grijanje. Zbog toga se neki pribojavaju najavljenog raspuštanja kolektivnog centra i preseljenja u nove stanove.
Nevenko Ilić kaže da njegova invalidnina nije dovoljna za plaćanje režija u normalnim uslovima.
"U novom stanu vjerovatno će se morati plaćati dažbine i onda će biti teže. Sa 50 maraka to je nemoguće", ističe Ilić.
Jovo Jović pojašnjava da će izgrađeni stanovi biti socijalni i da će se voditi računa o platežnim sposobnostima njihovih korisnika.
"Postoje već uhodani principi tog socijalnog stanovanja. Jasno je da ako čovjek nema primanja da nema odakle platiti, ali to je već predviđeno da će po tom modelu socijalnog stanovanja neko preuzeti subvencije", kaže Jović.
Stanovnici kolektivnog centra nakon brojnih neispunjenih obećanja kažu da više ne vjeruju nikome dok ne dobilju ključeve novih stanova.
"Ja to ništa ne vjerujem zato što se svake godine priča o tome i na kraju bude laž", kaže Radoslav Savić.
"Nisam optimista, jer nas tolike godine obmanjuju i lažu ovako ili onako", kaže Milan Stjepanović.
Slično razmišlja i Božidar Cvijanović s početka ove priče.
"Trista puta su dosad dolazili i govorili da će se praviti ove ili one godine. Ne vjerujem ni u što dok ne bude, ama baš ni u što", zaključuje Cvijanović.