U Ustavu Bosne i Hercegovine (BiH) nema žena. Niti na jednom mjestu temeljnog pravnog akta države, dijela Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je zaustavljen rat u BiH 1995. godine, ne koriste se ženski jezični oblici.
Da nema opravdanja da se ženski rod pretpostavlja, posebno ne u najvišem dokumentu države, i da je riječ o diskriminaciji, od 2014. godine upozoravaju iz Inicijative Građanke za ustavne promjene.
"Diskriminacija je već prisutna čim nemamo rodno osjetljiv jezik", kaže Denija Hidić, aktivistica Fondacije Cure, jedne od 36 organizacija koje djeluju u okviru Inicijative.
Iz Fondacije ističu da o neophodnim izmjenama Ustava govore stalno, ali posebno kad se obilježava 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, od 25. novembra do 10. decembra.
"Želimo pravedan Ustav za društvo jednakih prava i mogućnosti", kaže Denija Hidić za Radio Slobodna Evropa.
Dodaje da "žene nisu bile ni za pregovaračkim stolom, nisu odlučivale, one koje su bile tu bile su u ulozi prevoditeljica", aludirajući na potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma 21. novembra 1995. godine u Daytonu (SAD).
Bosna i Hercegovina potpisala je različite konvencije i međunarodne dokumente i ima Zakon o ravnopravnosti spolova, kao i Zakon o zabrani diskriminacije. Ipak, aktivistice i stručnjakinje za ustav i ravnopravnost u ustavima smatraju da bez rodne ravnopravnosti, u najvišem aktu, nema potpune implementacije navedenih dokumenata.
Jedinstven Ustav
Erin C. Houlihan, iz Constitution Building programa Međunarodnog instituta za demokraciju i pomoć u izbornom procesu, ocjenjuje za RSE da BiH ima jedinstven ustav, jer je proizašao iz Dejtonskog mirovnog sporazuma.
No, proces koji je doveo do toga, kako kaže, bio je krajnje isključiv, potpuno muški dominantan.
BiH ima jedinstven ustav, jer je proizašao iz Dejtonskog sporazuma. No, proces koji je doveo do toga je bio krajnje isključiv, potpuno muški dominantan -kaže Erin C. Houlihan, iz Constitution Building programa Međunarodnog instituta za demokraciju i pomoć u izbornom procesu.
"To nije bio transparentan proces, to je bio ustav mirovnog procesa. I sigurno postoje argumenti zašto je to tako. I postoje važni razlozi zašto u mnogim kontekstima imate ovu vrstu zatvorene grupe, i često grupe u kojima dominiraju muškarci, jer je svrha prekinuti borbu, zar ne?", rekla je.
Međutim, problem je što nikad nije otvoren prostor za uključivanje drugih grupa u društvu, uključujući žene.
"I tako su žene i svi ostali koji nisu doslovno sjedili za tim stolom, predstavljeni s tri različite vrste etno-nacionalnih skupina. Samim tim ove grupe nikad nisu imale priliku sudjelovati i imati svoje interese i brige odražene u ustavu."
Houlihan ističe da je, slično BiH, Južnoafrička Republika imala proces stvaranja ustava, te da su u početku ti pregovori bili privatni, a kasnije se prenijeli ili transformirali u političke pregovore.
"Ali to se kasnije otvorilo široko, široko, uključivši mnogo ljudi i žene. Bosna i Hercegovina nikad nije došla do ovog procesa. I to je jedan od najvećih problema", ističe ona.
Zastupnica ili poslanica umjesto zastupnik ili poslanik
"Kada sam postala zastupnica Parlamenta BiH, tražila sam od kolega i svih u Parlamentu da moja iskaznica i svi moji dokumenti koji meni stižu budu pisani u ženskom rodu, poslanica ili zastupnica. Nisam imala s tim nikakvih problema", ispričala je za RSE zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta BiH Aida Baručija.
Ona smatra da nije prirodno u jezicima naroda u BiH koristiti isključio muški rod.
"Kad pitamo zašto nas nema, oni kažu, pa Ustav se odnosi na sve. Ali ako je tako, zašto je onda problem da piše i građanke, guvernerke, političarke u Ustavu BiH."
Baručija je, kao i neke njene kolegice u državnom parlamentu, surađivala s Inicijativom.
Dokumenti i potvrđeni prioriteti koje je kreirao ekspertni tim Inicijative, profesori ustavnog prava uz podršku žena aktivistica, predstavljen je i zastupnicama.
Baručija kaže da oni "trebaju završiti u parlamentarnoj proceduri". Dosad se nije raspravljalo ni o jednoj od inicijativa.
"Želimo da sve bude urađeno i pripremljeno kako treba. Ne želimo da završe kao mnogi drugi dokumenti u kanti za smeće. Radi se na lobiranju, pa da – kad jednom kad dođe u proceduru – on bude i usvojen", rekla je Baručija.
Njoj se, kako kaže, čini da kolege nemaju ništa protiv i da će u naredne četiri godine biti prostora za to. Baručija je na općim izborima 2022., kao kandidatkinja Naše stranke dobila još jedan mandat za Parlament BiH. Ona je jedna od sedam žena u Zastupničkom domu državnom parlamentu.
"Oko 50 posto žena je na svijetu i nikako ne bi trebale da se podrazumijevaju, pogotovo ne u najvišim pravnim dokumentima jedne države", zaključila je.
Entitetski ustavi jednako neravnopravni
Ustavi entiteta Federacije BiH i Republike Srpske nemaju rodno osjetljiv jezik, kao ni afirmativne mjere u cilju unaprjeđenja rodne ravnopravnosti i osiguranja socijalno ekonomskih povlastica.
Lana Prlić, zastupnica u Federalnom parlamentu, za RSE kaže kako ovo pitanje nije dovoljno zastupljeno u javnom diskursu.
"Uvijek su u fokusu neke druge teme, pogotovo kad se govori o ustavnim promjenama. Neprepoznavanje ženskog oblika je još jedan vid diskriminacije", smatra Prlić.
Dodaje da joj lično smeta što nekad i sama ne vodi računa o rodno osjetljivom jeziku.
"Uhvatim sama sebe nekad da kažem da sam član, zastupnik. Stid me je, evo priznajem. Ali to je, jer kroz obrazovanje i edukaciju nemamo tu vrstu osjetljivosti. Ako na nešto nemamo pravo zakonom ili ustavom, onda nam to onemogućava konzumaciju tih prava", kaže Prlić.
Inicijativa građanki je s Gender centrom FBiH predložila amandmane na Ustav. Centar ih je dalje adresirao Komisiji za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Vlade BiH.
"Moguće je da će doći do nekih izmjena na nivou entiteta FBiH", kaže Denija Hidić iz Inicijative.
Optimistična je i Prlić i smatra da su promjene moguće, i da će prije ili kasnije doći do ustavne reforme, čiji će jedan od najvažnijih segmenata biti i ravnopravnost spolova.
Kakva je situacija u regiji?
Ustav Srbije sadrži izjavu o ravnopravnosti spolova i zabrani diskriminacije. Osim toga sadrži afirmativne mjere u cilju unaprjeđenja rodne ravnopravnosti i garantira socijalno ekonomske povlastice. Iz Inicijative kažu da su ove promjene došle u nekoliko izmjena Ustava.
I Republika Hrvatska ravnopravnost spolova vidi kao vodeći princip za tumačenje Ustava. Ustav sadrži rodno zasnovan afirmativne akcije.
"U Ustavu Crne Gore, također, imamo afirmativne mjere, Ustav Slovenije sadrži rodno senzitivni jezik, čak i rodno senzitivno budžetiranje i mehanizme za zaštitu ravnopravnosti spolova", kaže Hidić.
Načelo ravnopravnosti spolova regulirano je i Ustavom Kosova i drugim primjenjivim zakonima, navodi.
Dodaje da je u BiH najveći problem u kontekstu ustavnih promjena neprovođenje presuda Europskoga suda za ljudska prava, njih pet na državnom nivou u vezi s diskriminatornim odredbama Ustava BiH.
Upravo implementacija ovih presuda jedan je od prioriteta Inicijative, uz upotrebu rodno-odgovornog jezika, uvođenje afirmativnih mjera u Ustav BiH radi postizanja pune rodne i spolne ravnopravnosti i dr.
Iz Inicijative kažu da bi dio rješenja bio i u uspostavi kaznenih politika za nepoštovanje bilo koje konvencije ili međunarodnog dokumenta koji je BiH potpisala.
"BiH mora poštovati ono što je potpisala. Možda je to rješenje", rekla je Hidić.
Problem kontrole moći
Temelj za rodnu osjetljivost bili bi inkluzivni amandmani ili novi proces izgradnje ustava, ali tako da žene moraju imati mjesto za stolom, mišljenja je stručnjakinja Houlihan, iz Constitution Building programa Međunarodnog institut za demokraciju i pomoć u izbornom procesu.
"Žene nikada nisu bile zastupljene osim kao dio tri temeljne etnonacionalističke skupine u BiH koje su bile zastupljene u sporazumu o podjeli moći, ili su jednostavno bile ignorirane. To je, također, dio opsežne kritike vrste sporazuma o podjeli vlasti s kojima BiH mora započeti", rekla je.
Sličnost bh. sistema raspodjele vlasti vidi s onima u Libanonu, Burundiju i Sjevernoj Irskoj, s tim da Sjeverna Irska ima labaviji način na koji se događa dijeljenje vlasti.
Houlihan ističe da, iako bh. ustav ima odrednicu o nediskriminacije na temelju spola ili roda, to samo po sebi nije dovoljno.
Sličnost bh. sistema raspodjele vlasti Houlihan vidi s onima u Libanonu, Burundiju i Sjevernoj Irskoj, s tim da Sjeverna Irska ima labaviji način na koji se događa dijeljenje vlasti.
"To je obično samo jamstvo formalne jednakosti, a ne čini mnogo. Ali je početna tačka. Potrebno je dodati druge statuse odredbama o jednakosti koje imaju tendenciju utjecati na žene. I tako bi to mogla biti ravnopravnost, konkretno zaštita jednakosti i nediskriminacije na temelju trudnoće, bračnog statusa, kao i seksualne orijentacije", kaže Houlihan.
Ističe dobar primjer Austrije koja ima posebne odredbe koje nalažu rodno razmatranje pri izradi budžeta na svim razinama vlasti.
U zemlji BiH, gdje postoje dva entiteta i deset kantona i svi imaju svoje ustave, središnji ustavni okvir koji bi od svih razina vlasti zahtijevao da uzmu u obzir mandat za razvoj učinkovite jednakosti između muškaraca i žena u njihovom upravljanju budžetom mogla bi im biti korisna osnova, smatra Houlihan.
"Samo da počnemo utjecati na područja života u kojima se očituju rodne nejednakosti, kao što su obrazovanje, zdravstvena skrb, sigurnosne službe, policija, sva ova pitanja, gdje je planiranje proračuna budžeta, stvarno važno. Nije uobičajeno da to bude na ustavnoj razini. Ali to bi svakako mogao biti veliki korak prema rodnoj osjetljivosti u zemlji sa složenim sustavom decentralizacije", rekla je.
Koliko je rodno osjetljivih ustava u svijetu?
Oko 98 posto ustava u svijetu ima odredbe koje štite jednakost ili zabranjuju diskriminaciju na temelju spola ili roda.
Stručnjakinje s kojima je RSE razgovarao složne su u tome da ove odredbe nisu dovoljne da bi neki ustav bio rodno osjetljiv.
Kad je riječ o obaveznim kvotama, odnosno broju žena koje su u vlasti, oko 39 posto zemalja u svijetu ima nekih oblike rodne kvote u ustavu.
Erin Houlihan, iz Constitution Building programa Međunarodnog institut za demokraciju i pomoć u izbornom procesu smatra da je ovo mali broj.
Međutim, značajno je veći broj zemalja koje imaju zakonom propisane kvote.
Oko devet posto ustava u svijetu ima Komisiju za ravnopravnosti spolova, ali s druge strane svaka pojedina zemlja na svijetu ima neku vrstu institucije koji ima mandat ili koordinirati ili nadzirati aktivnosti vezane uz ravnopravnost spolova.
Houlihan kaže da generalno raste broj zemalja koje u ustavima imaju rodno specifične odredbe.
"To je ono što je stvarno ključno. Dakle, prešli smo s ove vrste, znate, jednakosti na temelju roda ili spola. A sada vidimo sve više i više ustava koji imaju odredbe koje izričito kažu, znate, država će, bez obzira na to, raditi kako bi osigurala uklanjanje nejednakosti između muškaraca i žena i promicala osnaživanje žena", rekla je za RSE.
Naravno, ističe Houlihan, ni to samo po sebi nije dovoljno.
"Potrebno je stvarno transformirati patrijarhalne norme unutar društva koje žene drži izvan položaja. Važno je imati te odredbe kao osnovu, jer se time usidri ravnopravnost žena u ustavu. To također djeluje kao alat koji žene i njihovi zagovornici mogu koristiti kako bi pokušali držati vlade odgovornima."
Jednako važno je i neovisno pravosuđe, prostor za zagovaranje kroz pravosudni sistem, izborni sistem, civilno društvo.
"To je stalna borba, nikad ne prestaje", zaključuje Houlihan.
Facebook Forum