Podjele u Bosni i Hercegovini nisu zaobišle ni željeznički saobraćaj. Svaki entitet ima svoje željeznice koje saobraćaju po principu da, primjerice, voz koji krene iz Sarajeva prema Zagrebu, mijenja lokomotivu i osoblje u Doboju, gdje ga od federalnih Željeznica preuzimaju Željeznice Republike Srpske. A onda, nakon što izađe iz tog bh. entiteta, lokomotivu ponovo preuzima Federacija.
Ali, to nije jedini apsurd kada je riječ o željezničkom saobraćaju. I dok u Evropi i svijetu brzi vozovi potiskuju aviosaobraćaj i dostižu brzinu veću od 200 kilometara na sat, bosanskohercegovački vozovi kreću se maksimalnom brzinom od 70 kilometara na sat, i prema tvrdnjama mašinovođa, ni ta brzina nije bezbjedna. Tako putovanje na relaciji Sarajevo - Beograd od 300 kilometara traje oko devet sati.
Uprkos tome da je željeznička infrastruktura uništena tokom rata u Bosni i Hercegovini, činjenica je da entitetske vlade, koje su većinski vlasnik željeznica, nisu ulagale u tu vrstu saobraćaja. U federalnom Ministarstvu prometa i komunikacija ne slažu se sa takvom ocjenom, a za takvo stanje krive recesiju. Pomoćnik ministra prometa i komunikacija Izet Mehinagić:
„Federacija ima viziju Željeznica FBiH kao željezničkog sektora u cjelini. Ta vizija se sastoji od organizovanja u skladu s evropskim normama, od uspostavljanja sistema održivog finansiranja i od razvijanja velikih razvojnih projekata koji su u toku.“
Štete zbog štrajka pola miliona eura
Uprkos viziji koju imaju u Vladi, posljedice dosadašnjeg odnosa prema željeznici su nesagledive. Najbolji primjer za to, ovih dana, je potpuna obustava željezničkog saobraćaja u Federaciji BiH zbog nesiplaćenih plata još od novembra prošle godine.
I dok se gubitak Željeznica Federacije BiH zbog osmodnevne obustave procjenjuje na oko pola miliona eura, radnici su istrajni u svojim zahtjevima. Traže isplatu tri zaostale plate, a za postojeće stanje krive federalnu Vladu. Predsjednik Sindikata mašinovođa Vernes Buljugija:
„Vlada Federacije je 92 posto većinski vlasnik Željeznica FBiH. Vlada Federacije je preuzela obavezu da finansira željezničku infrastrukturu. Željeznica je državna i ona se mora o njoj očitovati. Evropa ulaže u koridor 5C, naši političari donose zakone da zamažu oči Evropi, međutim, kad treba implementirati na terenu, kad treba implementirati 100 miliona maraka koje svake godine trebaju dati, oni daju 20, a za onih 80 donesu odluku i kažu da ne mogu dati. Željeznica će biti uvijek u dubiozi dok se pare ne iznađu.“
Vlada Federacije trenutno pregovora sa bankom kako bi Željeznice dobile kredit i time restrukturirale finansijsko stanje, odnosno izmirile obaveze prema radnicima za protekla tri mjeseca. Međutim, to će samo kratkoročno riješiti nagomilane probleme jer su Željeznice već zadužene. Na naše pitanje na koji način će Vlada djelovati u narednom periodu kada je u pitanju to preduzeće, pomoćnik ministra prometa i komunikacija Izet Mehinagić kaže:
„Oni moraju žestoko raditi da zarade svoje plate. Kome bilo šta da se garantuje bez rada. Prema tome, zarađivaće i moći će isplaćivati plate.“
Teško do dogovora
Osim što će, kako sada stvari stoje, teško biti postignut dogovor na relaciji Sindikat - Vlada, gotovo nevjerovatno zvuči da su različita gledanja i unutar Sindikata na to da li obustava saobraćaja u proteklih osam dana znači i da radnici štrajkuju. I dok predstavnici Sindikata mašinovođa odgovaraju potvrdno, u Sindikatu uprave tvrde suprotno. Predsjednik Munir Spahić:
„Mi smo radili sad za 31. Mi ćemo u skladu sa zakonom sve.“
„Taj čovjek je sindikalista profesionalni. On ništa drugo ne radi, samo se bavi sindikatom. A gospodin Buljugija svoju platu zaradi, ja sam mašinovođa. On ima 2.500, ima direktorsku plaću. Znači njemu nije u interesu nikog da napada, njemu je dobro, ali kad ja kažem da moj Mirza, moj sin, nema peti mjesec primanja, oni imaju pravo da se ne slažu“, kaže Vernes Buljugija.
Sadašnje stanje u željeznicama BiH, osim lošeg odnosa vlasti, može se dovesti i u vezu sa tim da su poslije rata, kao gljive poslije kiše, otvorene brojne benzinske pumpe. Naftni lobiji ne koriste usluge željeznica, već isključivo naftu i naftne derivate u zemlju transportuju cisternama.
Sve to je dovelo do toga da je željeznički saobraćaj u najgoroj poziciji još od izgradnje prve pruge krajem 18. vijeka, a ukoliko se tako nastavi i u narednim godinama, velika je vjerovatnoća da ga više neće ni biti.
Ali, to nije jedini apsurd kada je riječ o željezničkom saobraćaju. I dok u Evropi i svijetu brzi vozovi potiskuju aviosaobraćaj i dostižu brzinu veću od 200 kilometara na sat, bosanskohercegovački vozovi kreću se maksimalnom brzinom od 70 kilometara na sat, i prema tvrdnjama mašinovođa, ni ta brzina nije bezbjedna. Tako putovanje na relaciji Sarajevo - Beograd od 300 kilometara traje oko devet sati.
Uprkos tome da je željeznička infrastruktura uništena tokom rata u Bosni i Hercegovini, činjenica je da entitetske vlade, koje su većinski vlasnik željeznica, nisu ulagale u tu vrstu saobraćaja. U federalnom Ministarstvu prometa i komunikacija ne slažu se sa takvom ocjenom, a za takvo stanje krive recesiju. Pomoćnik ministra prometa i komunikacija Izet Mehinagić:
„Federacija ima viziju Željeznica FBiH kao željezničkog sektora u cjelini. Ta vizija se sastoji od organizovanja u skladu s evropskim normama, od uspostavljanja sistema održivog finansiranja i od razvijanja velikih razvojnih projekata koji su u toku.“
Štete zbog štrajka pola miliona eura
Uprkos viziji koju imaju u Vladi, posljedice dosadašnjeg odnosa prema željeznici su nesagledive. Najbolji primjer za to, ovih dana, je potpuna obustava željezničkog saobraćaja u Federaciji BiH zbog nesiplaćenih plata još od novembra prošle godine.
I dok se gubitak Željeznica Federacije BiH zbog osmodnevne obustave procjenjuje na oko pola miliona eura, radnici su istrajni u svojim zahtjevima. Traže isplatu tri zaostale plate, a za postojeće stanje krive federalnu Vladu. Predsjednik Sindikata mašinovođa Vernes Buljugija:
„Vlada Federacije je 92 posto većinski vlasnik Željeznica FBiH. Vlada Federacije je preuzela obavezu da finansira željezničku infrastrukturu. Željeznica je državna i ona se mora o njoj očitovati. Evropa ulaže u koridor 5C, naši političari donose zakone da zamažu oči Evropi, međutim, kad treba implementirati na terenu, kad treba implementirati 100 miliona maraka koje svake godine trebaju dati, oni daju 20, a za onih 80 donesu odluku i kažu da ne mogu dati. Željeznica će biti uvijek u dubiozi dok se pare ne iznađu.“
Vlada Federacije trenutno pregovora sa bankom kako bi Željeznice dobile kredit i time restrukturirale finansijsko stanje, odnosno izmirile obaveze prema radnicima za protekla tri mjeseca. Međutim, to će samo kratkoročno riješiti nagomilane probleme jer su Željeznice već zadužene. Na naše pitanje na koji način će Vlada djelovati u narednom periodu kada je u pitanju to preduzeće, pomoćnik ministra prometa i komunikacija Izet Mehinagić kaže:
„Oni moraju žestoko raditi da zarade svoje plate. Kome bilo šta da se garantuje bez rada. Prema tome, zarađivaće i moći će isplaćivati plate.“
Teško do dogovora
Osim što će, kako sada stvari stoje, teško biti postignut dogovor na relaciji Sindikat - Vlada, gotovo nevjerovatno zvuči da su različita gledanja i unutar Sindikata na to da li obustava saobraćaja u proteklih osam dana znači i da radnici štrajkuju. I dok predstavnici Sindikata mašinovođa odgovaraju potvrdno, u Sindikatu uprave tvrde suprotno. Predsjednik Munir Spahić:
„Mi smo radili sad za 31. Mi ćemo u skladu sa zakonom sve.“
„Taj čovjek je sindikalista profesionalni. On ništa drugo ne radi, samo se bavi sindikatom. A gospodin Buljugija svoju platu zaradi, ja sam mašinovođa. On ima 2.500, ima direktorsku plaću. Znači njemu nije u interesu nikog da napada, njemu je dobro, ali kad ja kažem da moj Mirza, moj sin, nema peti mjesec primanja, oni imaju pravo da se ne slažu“, kaže Vernes Buljugija.
Sadašnje stanje u željeznicama BiH, osim lošeg odnosa vlasti, može se dovesti i u vezu sa tim da su poslije rata, kao gljive poslije kiše, otvorene brojne benzinske pumpe. Naftni lobiji ne koriste usluge željeznica, već isključivo naftu i naftne derivate u zemlju transportuju cisternama.
Sve to je dovelo do toga da je željeznički saobraćaj u najgoroj poziciji još od izgradnje prve pruge krajem 18. vijeka, a ukoliko se tako nastavi i u narednim godinama, velika je vjerovatnoća da ga više neće ni biti.
