Gost 18. Sarajevo Film Festivala je i američki režiser, kompozitor i animator Benh Zeitlin (1982). Donedavni status anonimnog filmaša preinačio je ove godine nakon što je za svoj prvi igrani film „Zvijeri južne divljine“ (Beasts of the Southern Wild) osvojio dvije vrijedne nagrade - Nagradu žirija Sundance Film Festivala za najbolju dramu, te Zlatnu kameru (Caméra d'Ore) na Cannes Filmskom Festivalu. Uoči projekcije njegovog prvijenca u Otvorenom kinu Vatrogasac, izdvojio je nekoliko minuta da razgovara za Radio Slobodna Evropa.
Benh Zeitlin: Najprije sam želio snimiti igrani, ali kratki film, a potom je došlo do odluke da napravim dugometražno ostvarenje. Imao sam globalnu viziju kakav film želim. Htio sam snimiti ljude koji odbijaju da napuste svoju zemlju. U to vrijeme, radio sam na Lucynoj predstavi i odmah uvidio da je tekst izvrstan materijal za ono što sam želio napraviti. Pozorišni komad govori o zajednici ljudi koja gubi zemlju na kojoj živi, o djevojčici koja gubi oca. Dakle, postojala je jedna paralela koju sam uvidio između moje vizije prvog igranog filma i onoga što je Lucy napisala u svom radu. Film je produkt uzajamne kreativnosti.
Benh Zeitlin: Priča koju je Lucy napisala je u osnovi autobiografska. Ona pripovijeda o svom životu i odnosu sa svojim ocem. Kad sam počeo da pišem scenarij, shvatio sam da želim djevojčicu u filmu, a ne dječaka.
Benh Zeitlin: Pronaći prave ljude je, definitivno, bio izazov. Drago mi je što sam naišao na osobe čiji se životi direktno reflektuju u filmu. Naturščici su idealni glumci, jer unose mnogo energije u likove koje tumače. Konačno, oni vam pritom daju sugestije koje su toliko dragocjene. Kada se Quvenzhané Wallis kao petogodišnjakinja prijavila na audiciju imala je sve ono što sam tražio za ulogu protagonistkinje. Ona je nevjerovatna. Način na koji vas gleda je neopisiv. Takvu energiju još nikad nisam sreo. Nadam se da ćemo je angažovati i u nekom narednom filmu.
(VIDEO: Trejler za film Juicy and Delicious)
Benh Zeitlin: Budući da živim na jugu, bio sam inspirisan da upravo tamo snimim film. Želio sam dočarati svijet čija kultura izumire. Takav proces je sada u južnoj Louisiani. Tamo ljudi ne žive na tlu, već na vodi jer obližnje rijeke često plave. Ljudi su se potpuno prilagodili novom načinu života. Takav teren mi je trebao u filmu.
Svijet okrene nakon što dobijete priznanje
Benh Zeitlin: To nije neko posebno mjesto, niti ćete nešto slično vidjeti posjetite li jug Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, i danas imate ljude na jugu Louisiane, New Orleansa koji su maštoviti u kreiranju nastamba u kojima žive, a pritom se vječito bore protiv poplava. Najznačajnija vrijednost je njihova sloboda, odnosno, oni žele život oslobođen moderne tehnologije, komfora, finansijskih briga. To je izrazito vibrirajuća zajednica koja je potpuno drugačija od ostatka Sjedinjenih Američkih Država.
Benh Zeitlin: Ne bih rekao da ona posjeduje magiju na način da može postati nevidljiva i slično. Ona vidi svijet na mitološki način, sebe smatra herojinom. Naravno, svaka njena akcija može uticati na prirodu ili univerzum. Htio sam kreirati heroja koji će se boriti na način da bude dobra osoba koja će uvijek biti uz svoju porodicu, uz oca koji umire. Nastojao sam osmisliti heroja koji bi se otisnuo na moralno putovanje, a pritom da prebrodi teške emocionalne prepreke na svom putu. Hushpuppy predstavlja malu narodnu junakinju.
Benh Zeitlin: Smatram da je ovo film za svakoga i da se ne obraća samo jednoj grupi ljudi. Među ljubiteljima filma imamo i osmogodišnjake. To nije „desničarski“ ili „ljevičarski“ film, nije umjetnički, niti akcijski. Ideja je bila da napravimo film u kojem će svako moći uživati i shvatiti njegove poruke. To je prepoznato u Americi, a nadam se da će biti i drugdje u svijetu.
Benh Zeitlin: Pošto je ovo moj prvi igrani film, htio sam da ga napravim na najbolji mogući način. Nisam se puno brinuo kako će se pozicionirati na tržištu. Armija mladih kreativaca je radila na filmu i željeli smo snimiti nešto originalno.
Benh Zeitlin: Film je koštao oko 1,5 miliona dolara. Nezavisna i neprofitna kompanija „Cinereach“, koja se potpuno razlikuje od ostalih kompanija ovakvog tipa u SAD-u, omogućila je da snimimo film na način na koji smo željeli. Obezbijedila nam je da za naslovne uloge angažujemo šestogodišnjakinju i pekara, i da uradimo mnogo toga u vezi filma, što inače nije tradicionalno filmski u Sjedinjenim Državama.
Benh Zeitlin: Nevjerovatno je kako vam se svijet okrene nakon što dobijete neko priznanje. Međutim, moje namjere će ostati iste – raditi ono što sam i ranije radio. Nemam želju snimiti neki veći film ili otići u Hollywood. Snimili smo ovaj film kao potpuni anonimusi. Vjerujem da će nas od sada drugačije tretirati.
Benh Zeitlin: Biće potpuno drugačija priča, ali će stil biti vrlo sličan. To je neki novi izraz u kinematografiji koji stvaramo proteklih godina. Mislim da ću i u narednim filmovima ponovo angažovati obične ljude. Ne smatram da je angažovanje profesionalnih glumaca jedini način da snimite film. Važno je da osoba dobro utjelovljuje zamišljenu ulogu, a ne da li ima ili nema glumačkog iskustva.
Benh Zeitlin: Zapravo i nije. Živio sam u Pragu, a često boravio u Budimpešti i Beogradu prije nego sam se vratio u New Orleans. Sviđa mi se ovaj dio Evrope. Dolazak u Sarajevo je nevjerovatno iskustvo. Ovo je vrlo lijep grad.
RSE: Priča filma proizilazi iz pozorišnog komada „Juicy and Delicious“ (Sočno i ukusno) autorke Lucy Alibar, koja je postala koscenaristkinja Vašeg debitantskog ostvarenja. Da li Vas je njena priča u startu motivisala da snimite film „Zvijeri južne divljine“?
Benh Zeitlin: Najprije sam želio snimiti igrani, ali kratki film, a potom je došlo do odluke da napravim dugometražno ostvarenje. Imao sam globalnu viziju kakav film želim. Htio sam snimiti ljude koji odbijaju da napuste svoju zemlju. U to vrijeme, radio sam na Lucynoj predstavi i odmah uvidio da je tekst izvrstan materijal za ono što sam želio napraviti. Pozorišni komad govori o zajednici ljudi koja gubi zemlju na kojoj živi, o djevojčici koja gubi oca. Dakle, postojala je jedna paralela koju sam uvidio između moje vizije prvog igranog filma i onoga što je Lucy napisala u svom radu. Film je produkt uzajamne kreativnosti.
RSE: Niste se dosljedno držali teksta. Glavna figura u pozorišnom komadu je dječak. Međutim, u filmu ste glavnu ulogu dodijelili šestogodišnjoj djevojčici pod imenom Hushpuppy. Zašto ste napravili ovu izmjenu?
Benh Zeitlin: Priča koju je Lucy napisala je u osnovi autobiografska. Ona pripovijeda o svom životu i odnosu sa svojim ocem. Kad sam počeo da pišem scenarij, shvatio sam da želim djevojčicu u filmu, a ne dječaka.
RSE: Organizovali ste brojne audicije za ulogu djevojčice Hushpuppy i njenog oca Winka. Quvenzhané Wallis utjelovila je naslovnu ulogu, a Dwight Henry, inače pekar po zanimanju, ulogu Winka. Da li je bio veliki izazov što ste za svoj prvijenac angažovali osobe koje ranije nisu imale nikakvog glumačkog iskustva?
Benh Zeitlin: Pronaći prave ljude je, definitivno, bio izazov. Drago mi je što sam naišao na osobe čiji se životi direktno reflektuju u filmu. Naturščici su idealni glumci, jer unose mnogo energije u likove koje tumače. Konačno, oni vam pritom daju sugestije koje su toliko dragocjene. Kada se Quvenzhané Wallis kao petogodišnjakinja prijavila na audiciju imala je sve ono što sam tražio za ulogu protagonistkinje. Ona je nevjerovatna. Način na koji vas gleda je neopisiv. Takvu energiju još nikad nisam sreo. Nadam se da ćemo je angažovati i u nekom narednom filmu.
(VIDEO: Trejler za film Juicy and Delicious)
RSE: Film ste snimali na lokacijama južnog dijela Sjedinjenih Američkih Država. Zašto?
Benh Zeitlin: Budući da živim na jugu, bio sam inspirisan da upravo tamo snimim film. Želio sam dočarati svijet čija kultura izumire. Takav proces je sada u južnoj Louisiani. Tamo ljudi ne žive na tlu, već na vodi jer obližnje rijeke često plave. Ljudi su se potpuno prilagodili novom načinu života. Takav teren mi je trebao u filmu.
Svijet okrene nakon što dobijete priznanje
RSE: Radnja filma se odvija u Bathtubu, u zajednici ljudi koji naseljavaju to područje. Šta simbolički predstavlja Bathtub?
Benh Zeitlin: To nije neko posebno mjesto, niti ćete nešto slično vidjeti posjetite li jug Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, i danas imate ljude na jugu Louisiane, New Orleansa koji su maštoviti u kreiranju nastamba u kojima žive, a pritom se vječito bore protiv poplava. Najznačajnija vrijednost je njihova sloboda, odnosno, oni žele život oslobođen moderne tehnologije, komfora, finansijskih briga. To je izrazito vibrirajuća zajednica koja je potpuno drugačija od ostatka Sjedinjenih Američkih Država.
RSE: Film ima i svoju mitološku dimenziju, javljaju se neka imaginarna bića, a i djevojčica, čini se, ima poseban kvantum energije.
Benh Zeitlin: Ne bih rekao da ona posjeduje magiju na način da može postati nevidljiva i slično. Ona vidi svijet na mitološki način, sebe smatra herojinom. Naravno, svaka njena akcija može uticati na prirodu ili univerzum. Htio sam kreirati heroja koji će se boriti na način da bude dobra osoba koja će uvijek biti uz svoju porodicu, uz oca koji umire. Nastojao sam osmisliti heroja koji bi se otisnuo na moralno putovanje, a pritom da prebrodi teške emocionalne prepreke na svom putu. Hushpuppy predstavlja malu narodnu junakinju.
RSE: Kome je namijenjen ovaj film?
Benh Zeitlin: Smatram da je ovo film za svakoga i da se ne obraća samo jednoj grupi ljudi. Među ljubiteljima filma imamo i osmogodišnjake. To nije „desničarski“ ili „ljevičarski“ film, nije umjetnički, niti akcijski. Ideja je bila da napravimo film u kojem će svako moći uživati i shvatiti njegove poruke. To je prepoznato u Americi, a nadam se da će biti i drugdje u svijetu.
RSE: S obzirom na brojnost američkih režisera i njihovu profiliranost, da li je teško biti neovisan filmski radnik u Sjedinjenim Državama, pogotovo kad se rade filmovi poput „Zvijeri južne divljine“?
Benh Zeitlin: Pošto je ovo moj prvi igrani film, htio sam da ga napravim na najbolji mogući način. Nisam se puno brinuo kako će se pozicionirati na tržištu. Armija mladih kreativaca je radila na filmu i željeli smo snimiti nešto originalno.
RSE: Koliko je koštao film? Ko je finansijski pomogao da bude snimljen?
Benh Zeitlin: Film je koštao oko 1,5 miliona dolara. Nezavisna i neprofitna kompanija „Cinereach“, koja se potpuno razlikuje od ostalih kompanija ovakvog tipa u SAD-u, omogućila je da snimimo film na način na koji smo željeli. Obezbijedila nam je da za naslovne uloge angažujemo šestogodišnjakinju i pekara, i da uradimo mnogo toga u vezi filma, što inače nije tradicionalno filmski u Sjedinjenim Državama.
RSE: Nakon što se osvojili dvije značajne nagrade na Sundance i Cannes Filmskom Festivalu, prepoznaju li Vas filmski profesionalci? Da li Vas kontaktiraju za neke nove projekte?
Benh Zeitlin: Nevjerovatno je kako vam se svijet okrene nakon što dobijete neko priznanje. Međutim, moje namjere će ostati iste – raditi ono što sam i ranije radio. Nemam želju snimiti neki veći film ili otići u Hollywood. Snimili smo ovaj film kao potpuni anonimusi. Vjerujem da će nas od sada drugačije tretirati.
RSE: Da li će Vaš budući film biti sličan ovom debitantskom?
Benh Zeitlin: Biće potpuno drugačija priča, ali će stil biti vrlo sličan. To je neki novi izraz u kinematografiji koji stvaramo proteklih godina. Mislim da ću i u narednim filmovima ponovo angažovati obične ljude. Ne smatram da je angažovanje profesionalnih glumaca jedini način da snimite film. Važno je da osoba dobro utjelovljuje zamišljenu ulogu, a ne da li ima ili nema glumačkog iskustva.
RSE: Da li je ovo Vaša prva posjeta Balkanu, odnosno Bosni i Hercegovini?
Benh Zeitlin: Zapravo i nije. Živio sam u Pragu, a često boravio u Budimpešti i Beogradu prije nego sam se vratio u New Orleans. Sviđa mi se ovaj dio Evrope. Dolazak u Sarajevo je nevjerovatno iskustvo. Ovo je vrlo lijep grad.
