Ove godine porasla je potražnja za kitovim mesom u Norveškoj, nakon nekoliko godina pada.
Norveška je jedna od samo tri zemlje svijeta koje javno dopuštaju komercijalni kitolov, uz Japan i Island. Do sad su ubijena 484 kita, a godišnja kvota iznosi 1.278, prema podacima norveške Organizacije za ribarstvo (Råfisklaget).
Prošle godine je ubijeno ukupno 429 kitova što je najmanji broj u proteklih nekoliko desetljeća, a trenutno je 12 plovila registrirano za kitolov, piše britanski list The Guardian.
Velik dio norveškog ulova uglavnom se proda u Japanu, gdje je potražnja velika, a izvozi i na Island te danske Ferojske otoke. Samo prošle godine u Japan je izvezeno 200 metričkih tona kitovog mesa, u vrijednosti oko 13 milijuna norveških kruna (oko 1,23 miliona eura), ali po prvi puta nakon više godina norveški kitolovci navode da je povećano zanimanje u Norveškoj za kitovo meso.
Rekordna sezona
Ova je sezona lova na kitove “najsmrtonosnija u proteklim godinama”, prema Institutu za dobrobit životinja (Animal Welfare Institute - AWI), nevladinoj organizaciji sa sjedištem u Washingtonu.
Naime, Norveška je vlada 2020. godine ublažila uvjete za sudjelovanje u lovu na kitove. Prema izmijenjenim propisima, dovoljno je da samo jedna osoba na brodu kitolovcu ima iskustvo u lovu na kitove u jednoj od prethodnih šest godina.
“Vrlo je pozitivno što ove godine svjedočimo povećanju ulova i potražnje za proizvodima”, kazao je Odd Emil Ingebrigtsen, norveški ministar za ribolov.
Norvežani pri tome ističu da se kod kitolova mora odgovorno odnositi kao prema svim drugim prirodnim resursima, isto kao i kod lova na, naprimjer, sobove. Oni naglašavaju da u njihovom moru ima dovoljan broj tih morskih sisavaca, prema procjenama više od 110.000 te da njihov opstanak nije ugrožen. Øyvind Andre Haram iz Norsk Hvala, organizacija koja promiče norvešku industriju kitolova, uspoređuje trenutnu konzumaciju kitova u Norveškoj sa “starim danima”, a kaže kako je posebno zadovoljan njegovom kvalitetom.
“Ove godine prvi put vidimo da se sve kreće pravom smjeru i vrlo mi je drago zbog toga. Posljednjih šest godina nisam doživio toliko zanimanje kao ove godine. Proizvođači nisu uspjeli dostaviti dovoljno mesa u trgovine”, kazao je Haram za norvešku državnu televiziju NRK.
Per Rolandsen, prodajni savjetnik u Råfisklagu, norveškom ribarskom udruženju, rekao je za NRK da se industrija kitolova nada da će ove godine uloviti i prodati više od 500 kitova.
Roy Størkersen, voditelj ureda u Hopen Fisku, kompaniji koja se bavi lovom i preradom kitova, rekao je za The Guardian da vjeruje kako bi se ovogodišnji porast potražnje mogao povezati s povećanim zanimanjem za lokalnu kuhinju i potrošače koji su se umorili od govedine i svinjetine.
Neki predstavnici kitolovske industrije kažu kako je prodaja ove godine porasla vjerojatno jer su Norvežani željeli kupiti lokalnu hranu tokom pandemije COVID-19, i odlučili putovati unutar Norveške, umjesto da odlaze u inozemstvo.
“Ovdje u Lofotenu Norvežani su na odmoru bili u lokalnim restoranima i možda prvi put probali naše lokalne specijalitete, uključujući meso kitova”, rekao je Bjørn Andersen, skiper kitolovca Reinebuen, za NRK.
Protivnici lova na kitove kažu da je ovogodišnje povećanje ulova dijelom posljedica povoljnih vremenskih prilika tokom sezone lova na kitove te olakšanju propisa koje je donijela norveška vlada pa je 2020. godine isplovilo dvanaest plovila, u odnosu na prošlogodišnjih deset.
“Trenutni porast broja ubijenih kitova pokazuje koliko se Norveška očajnički drži svojih kitolovskih aktivnosti. Cinično je klasificirati industriju kitova, koja se umjetno održava na životu putem subvencija, od sistemske važnosti tokom krize COVID-19. Nordijska zemlja financira niz projekata usmjerenih na jačanje prodaje proizvoda od kitova na domaćem tržištu. Na primjer, vlada podupire razvoj dodataka prehrani, alternativnih lijekova i kozmetičkih proizvoda od kitovog ulja”, ocijenila je Fabienne McLellan, zamjenica direktora međunarodnih odnosa u švicarskoj nevladinoj organizaciji OceanCare, u e-poruci za Mongabay.
Ona kaže kako se kitovo meso prodaje kao “hipsterska hrana” na muzičkim festivalima i u popularnim, luksuznim restoranima, služi se na kruzerima, a tvrdi i da se koristi kao hrana na farmama životinja koje se uzgajaju radi proizvodnje krzna.
I dok kitolovci tvrde da se potražnja za kitovim mesom dramatično poboljšala, Norveška posljednjih godina bilježi kontinuirani pad domaće prodaje kitovog mesa.
Prema istraživanju koje su naručili Institut za dobrobit životinja (Animal Welfare Institute) i drugi, samo četiri posto anketiranih Norvežana navelo je da jede kitovo meso “često”, dok je dvije trećine reklo da ga nikad nisu jeli ili su to učinili “poodavno”.
Od ulja za podmazivanje do štapova za neposlušne đake
Kitovi su se kroz povijest lovili zbog mesa i ulja.
Prerada naprimjer plavetnoga kita koji je težak oko 100 tona traje oko 45 minuta. Ulje kitova usana jestivo je pa se upotrebljavalo za kuhanje i za pripremu margarina, a nejestivo ulje se koristilo za industrijske proizvode kao što su svijeće, sapuni, kozmetika i parfemi. Ulje se izdvaja, kuhanjem pod tlakom, iz mesa nejestivih vrsta te kostiju. Ostatak iz tog procesa prerađuje se u gnojivo i stočnu hranu, primjerice hranu za pse.
Sredinom devetnaestog stoljeća kitolov je bio peta najveća industrija u Sjedinjenim Državama. Primjerice, kitovo, uljem, izvađenim iz masti, trgovalo se 1854. godine po cijeni od osamnaest dolara po galonu (3,8 litara), preračunato u današnju vrijednost. Jedan kit mogao bi dati sedam tisuća galona ulja (oko 27.000 litara), kako navodi The New Yorker.
Kitovim uljem podmazivalo se tvorničke zupčanike, osvjetljavalo podove i ulice i, raspoređeno kao insekticid, kao gnojivo za industrijsku poljoprivredu. Ulje se koristilo kao mazivo u razbojima, vlakovima i oružju i, što je najvažnije, kao sirovinu u proizvodnji finih svijeća.
Čekinjasti “češljevi” koje pojedini kitovi imaju umjesto zuba, korišteni su u izradi steznika, suncobrana, četki za kosu, ribarskih štapova, rogova za cipele, naočala, oboda šešira, punjenje sofe ili izradu policijskih palica i tankih štapova kojima se nekad tuklo školarce koji se loše ponašaju, što bi moglo objasniti i englesku frazu za takvo kažnjavanje “to whale on” (na kitove).
Procjenjuje se da je tokom 20. stoljeća ubijeno oko tri miliona kitova, a najbrojnije flote bile su iz Norveške, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Japana, Australije te Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza.
Zbog opasnosti od istrjebljenja kitova neracionalnim lovom, 1946. je osnovana Međunarodna komisija za kitolov (The International Whaling Commission – IWC), koja je donosila odredbe za zaštitu kitova, kao npr. propis o broju i veličini kitova koji se smiju godišnje uloviti, potpunu zabranu lova na određene vrste, zaštitna područja za kitove i ostalo.
Komisija je predložila zabranu komercijalnoga kitolova s početkom 1986., ali je nekoliko zemalja, kao Japan, Norveška, Island i Rusija, zadržalo kitolov u manjem obimu koristeći “rupu u sporazumu” i pod izlikom lova radi naučnih istraživanja. Ta komisija je 1994. zabranila kitolov južno od 40. paralele. Međutim, Norveška i Japan koji je istupio iz sporazuma nastavili su s lovom, pa se i dalje love patuljasti kit, edenski kit, kit perajar, ulješure i još neke vrste.
