Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) objavila je na službenoj stranici i na Twitteru da “trenutno nema dokaza da ljudi koji su se oporavili od COVID-19 imaju antitijela koja ih štite od nove, druge infekcije”.
Potom je povukla tu objavu s Twittera i objavila da “očekujemo kako će većina ljudi zaraženih COVID-19 razviti antitijela koja će osigurati neki nivo zaštite”.
U jednom od dodatnih objava na Twitteru je pojasnila da će “nakon što bude dostupnih novih dokaza ažurirati tu informaciju”.
Sve te objave i konfuzija koju su izazvale vežu se za ideju izdavanja “imunitetnog pasoša” koju promoviraju pojedine države. Cjelovitu objavu na svojoj internetskoj stranici u kojoj se obrazlaže zašto se “ne može garantirati tačnost 'imunitetnih pasoša' ili 'certifikata da ne postoji rizik'” WHO je ostavio.
Povratak na posao
Imunitetni pasoši bi bili neka vrsta certifikata kojim bi se potvrđivalo da je osoba prebolovala COVID-19, bolest koju izaziva novi korona virus SARS-CoV-2 i da je sigurna da se neko vrijeme neće ponovno zaraziti, odnosno razboljeti. Takav jedan certifikat ne bi se odnosio samo na dozvolu za poslovna, privatna ili turistička putovanja već za općenito povratak na posao u svoj kolektiv.
Naime, pandemija COVID-a 19 zaustavila je brojne, posebno ekonomske aktivnosti te stručnjaci raspravljaju o strategijama otvaranja država i zaustavljenih aktivnosti nakon što uspori širenje pandemije.
O ideji izdavanja takvih potvrda razgovaralo se u, primjerice, Njemačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini, a Čile je prošle sedmice najavio da će početi izdavati takve certifikate kako izvještava Washington Post.
S druge strane, Belgija, koja službeno broji najveću smrtnost od COVID-a 19 po broju stanovnika, protivi se takvoj ideji, a virolog dr. Marc Van Ranst, član vladinog tima za borbu protiv te bolesti, izdavanje takvih certifikata nazvao je “ekstremno lošom idejom”.
Premijer Kanade Justin Trudeau, čija supruga je bila pozitivna na korona virus SARS-CoV-2, kazao je da je “prerano za razgovore o imunitetnim pasošima” te da će se čekati više naučnih dokaza.
Njemačka, Italija i Ujedinjena Kraljevina, primjerice, počele su testirati dio populacije na prisutnost antitijela. Međutim, trenutno niko sa sigurnošću ne može kazati jesi li osobe koje su se oporavile od COVID-a 19 imune na novi korona virus SARS-CoV-2 i koliko dugo će trajati taj imunitet.
Prvi problem je što do sad nije razvijen sto posto pouzdan test na antitijela koji bi bio dostupan svima.
Drugi problem je što se ne zna jesu li osobe koje su prebolovale COVID-19 razvile dovoljno antitijela. Već je spomenut problem što se ne zna koliko dugo osoba ima imunitet na SARS-CoV-2.
Primjerice, za druge slične korona virusu koji izazivaju SARS i MERS se zna da imunitet traje otprilike dvije godine.
Što se tiče SARS-CoV-2, potvrđeni su slučajevi iz Južne Koreje da su neke osobe preboljele novi korona virus, odnosno da su testirane i da se u jednom trenutku pokazalo da ne nose taj virus. Potom su nakon nekog vremena ponovno testirane i pokazalo se da su opet pozitivne, kako je prenijela novinska agencija Reuters.
Slični izvještaji dolaze i iz Kine.
Znači, imunitet može zaštiti neku osobu da se kod nje razvije bolest COVID-19, ali ona može ponovno biti inficirana tim virusom.
Kolektivni imunitet
To dovodi u pitanje i ideje o stvaranju kolektivnog, odnosno imuniteta krda koje zagovaraju pojedini političari, naučnici ili mediji.
Dr. Robert West sa Univerzitetskog koledža u Londonu (University College London) kaže da je “možda tek deset posto ljudi razvilo antitijela”.
Istraživanje provedeno u Austriji, primjerice, pokazalo je da je trenutno manje od jedan posto ljudi bilo inficirano.
Švedske vlasti, koje nisu uvele stroge mjere ograničenja kao druge zemlje, vjeruju da će njihovi građani doći do većeg stepena imuniteta od građana drugih država.
Prema podacima do podne 27. aprila 2020., koje objedinjuje Univerzitet John Hopkins prema službenim informacijama vlada, širom svijeta je oboljelo 2.981.592 ljudi, oporavilo se 869.935, a umrlo 206.802.
Zašto podaci ne pokazuju cijelu sliku?
Dnevna kompilacija slučajeva zaraženih korona virusom koje objavljuje Univerzitet Johns Hopkins je najkompletnija na svijetu, ali se oslanja na informacije koje dostavljaju vlade pojedinih država.
U mnogim zemljama postoje restrikcije o objavljivanju takvih informacija ili drugi razlozi zašto se ne želi prikazati puna slika.
Metodologija, direktnost, transparentnost i kvalitet ovih podataka može dramatično varirati od zemlje do zemlje.
Facebook Forum